Martin I (papa) – Wikipedija/Википедија

Sv. Martin I. Martinus

Papinstvo počelo	srpanj 649.
Papinstvo završilo	16. rujna 655.
Prethodnik	Teodor I.
Nasljednik	Eugen I.
Rođen
Ostali pape imena Martin

Sv. Martin I. (? - 16. rujan 655.) je bio papa od srpnja 649. do 16. rujna 655. godine, poznat po tome što je uhapšen i prognan zbog protivljenja monotelitskoj doktrini na kojoj je inzistirao tadašnji bizantski car Konstans II.

Prije dolaska na mjesto pape je služio kao apocrisiarius (apokrizijarij), ili papski legat (nuncij) na bizantskom dvoru u Konstantinopolu. Tamo se istakao diplomatskim vještinama i velikom učenošću. Na mjesto pape je došao nedugo nakon smrti svog prethodnika Teodora I, koji je ušao u otvoreni sukob sa monotelitima i carem, te dvije godine ranije ekskomunicirao carigradskog patrijarha Pavla II. Njegov izbor nije bio potvrđen od cara, a što je predstavljao presedan u periodu tzv. bizantskog papinstva.

Martin je od svog prethodnika naslijedio anti-monotelitsku politiku, kao i pripreme za Lateranski koncil koji je sazvao i, usprkos izričitom carevom protivljenju, održao u oktobru 649. Na njemu je, uz podršku uglednog teologa Maksima Ispovjednika monotelistvo osuđeno. Martin je koncilu nastojao dati status ekumenskog koncila, što je predstavljalo presedan u odnosu na dotadašnje koncile, koji su svi bili formalno sazvani od strane rimskih ili bizantskih careva. Osim toga je u obliku enciklike njegove kanone poslao i svim biskupima na područjima van bizantske vlasti.

Konstansu je jedino poslao kanone na službenu potvrdu. Konstans, zauzet bizantsko-arapskim ratovima, ispočetka nije mogao pravodobno reagirati, ali je naredio Maksimovo i Martinovo hapšenje. Obojica su uhapšeni 17. juna 653. u Lateranskoj palači, a potom 17. septembra dovedeni u Konstantinopol na suđenje. Nakon što je pretrpio brojna javna poniženja, prognan je u Hersones na Krimu gdje je umro u izgnanstvu.

Za vrijeme njegovog izgnanstva je za novog papu izabran Eugen I.

Martinovo protivljenje monotelistvu je, kasnije, postalo službeni stav Crkve, kada su 681. monoteliti proglašeni hereticima na Trećem carigradskom saboru. Martin je kasnije u pravoslavnim crkvama proglašen svecem.

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]

Martin I (papa) na Wikimedijinoj ostavi

Ohridski prolog za 14 (27. april) Arhivirano 2007-03-12 na Wayback Machine-u (sh)

p r u Pape Katoličke crkve
1-4. vijek	sv. Petar • sv. Lino • Anaklet • Klement I. • Evarist • Aleksandar I. • Siksto I. • Telesfor • Higin • Pio I. • Anicet • Soter • Eleuterije • Viktor I. • Zefirin • Kalist I. • Urban I. • Poncijan • Anter • Fabijan • Kornelije • Lucije I. • Stjepan I. • Siksto II. • Dionizije • Feliks I. • Eutihijan • Kajo • Marcelin • Marcel I. • Euzebije • Miltijad • Silvestar I. • Marko • Julije I. • Liberije • Damaz I. • Siricije • Anastazije I. •
5–8. vijek	Inocent I. • Zosim • Bonifacije I. • Celestin I. • Siksto III. • Lav I. • Hilarije • Simplicije • Feliks III. • Gelazije I. • Anastazije II. • Simah • Hormizda • Ivan I. • Feliks IV. • Bonifacije II. • Ivan II. • Agapet I. • Silverije • Vigilije • Pelagije I. • Ivan III. • Benedikt I. • Pelagije II. • Grgur I. • Sabinijan • Bonifacije III. • Bonifacije IV. • Adeodat I. • Bonifacije V. • Honorije I. • Severin • Ivan IV. • Teodor I • Martin I • Eugen I. • Vitalijan • Adeodat II. • Donus • Agaton • Lav II. • Benedikt II. • Ivan V. • Konon • Sergije I. • Ivan VI. • Ivan VII. • Sisinije • Konstantin • Grgur II • Grgur III • Zaharija • Stjepan (II.) • Stjepan II. • Pavao I. • Stjepan III. • Hadrijan I. • Lav III •
9–12. vijek	Stjepan IV. • Paskal I. • Eugen II. • Valentin • Grgur IV • Sergije II • Lav IV • Benedikt III. • Nikola I. • Hadrijan II. • Ivan VIII. • Marin I. • Hadrijan III. • Stjepan V. • Formoz • Bonifacije VI. Stjepan VI. • Roman • Teodor II. • Ivan IX. • Benedikt IV. • Lav V. • Sergije III. • Anastazije III. • Lando • Ivan X • Lav VI. • Stjepan VII. • Ivan XI. • Lav VII. • Stjepan VIII. • Marin II. • Agapet II. • Ivan XII. • Lav VIII. • Benedikt V. • Ivan XIII. • Benedikt VI. • Benedikt VII. • Ivan XIV. • Ivan XV. • Grgur V. • Silvestar II. • Ivan XVII. • Ivan XVIII. • Sergije IV. • Benedikt VIII. • Ivan XIX. • Benedikt IX. • Silvestar III. • Benedikt IX. • Grgur VI. • Klement II. • Benedikt IX. • Damaz II. • Lav IX. • Viktor II. • Stjepan IX. • Nikola II. • Aleksandar II. • Grgur VII. • Viktor III. • Urban II. • Paskal II. • Gelazije II. • Kalist II. • Honorije II. • Inocent II. • Celestin II. • Lucije II. • Eugen III. • Anastazije IV. • Hadrijan IV. • Aleksandar III. • Lucije III. • Urban III. • Grgur VIII. • Klement III. • Celestin III. • Inocent III. •
13–16. vijek	Honorije III. • Grgur IX. • Celestin IV. • Inocent IV. • Aleksandar IV. • Urban IV. • Klement IV. • Grgur X. • Inocent V. • Hadrijan V. • Ivan XXI. • Nikola III. • Martin IV. • Honorije IV. • Nikola IV. • Celestin V. • Bonifacije VIII. • Benedikt XI. • Klement V. • Ivan XXII. • Benedikt XII. • Klement VI. • Inocent VI. • Urban V. • Grgur XI. • Urban VI. • Bonifacije IX. • Inocent VII. • Grgur XII. • Martin V. • Eugen IV. • Nikola V. • Kalist III. • Pio II. • Pavao II. • Siksto IV. • Inocent VIII. • Aleksandar VI. • Pio III. • Julije II. • Lav X. • Hadrijan VI. • Klement VII. • Pavao III. • Julije III. • Marcel II. • Pavao IV. • Pio IV. • Pio V. • Grgur XIII. • Siksto V. • Urban VII. • Grgur XIV. • Inocent IX. • Klement VIII.
17. vijek - danas	Lav XI. • Pavao V. • Grgur XV. • Urban VIII. • Inocent X. • Aleksandar VII. • Klement IX. • Klement X. • Inocent XI. • Aleksandar VIII. • Inocent XII. • Klement XI. • Inocent XIII. • Benedikt XIII. • Klement XII. • Benedikt XIV. • Klement XIII. • Klement XIV. • Pio VI. • Pio VII. • Lav XII. • Pio VIII. • Grgur XVI. • Pio IX. • Lav XIII. • Pio X. • Benedikt XV. • Pio XI. • Pio XII. • Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao I. • Ivan Pavao II. • Benedikt XVI. • Franjo
Popis papa