Povelja bana Prijezde I 1287.

Povelja bana Prijezde I izdata je 8. maja 1287. god. i predstavlja prvi pisani spomen župe Zemljanik, tada u oblasti Usori u srednjovjekovnoj bosanskoj banovini.^[1] Poveljom je bosanski ban Prijezda I sa sinovima Stjepanom I, Prijezdom II i Vukom, nakon što je pribavio saglasnost velikaša, trajno darovao župu Zemunik svojoj kćerki i njenom suprugu, sinu slavonskog bana Stjepana III Babonića, kao i njihovim potomcima.^[2] Ban Prijezda navodi da Zemunik poklanja u onim granicama u kojima su ga posjedovali njegovi preci i on sam, sa svim onim što toj župi pripada, uklјučujući i lјude koji je naselјavaju. U povelјi su detalјno navedene međe župe.^[3]

Prijezda I (1211 - Slavonija 8. maj 1287) bio je bosanski ban nakon Meteje Ninoslava. Na prijesto je došao uz ugarsku pomoć. U dijelu istoriografije se smatra rodonačelnikom Kotromanića. U pismima ugarskog kralja on se naziva "fidelis noster" (naš vjerni)", a imao je, dobivene od kralja, i posjede van Bosne, oko Gornjeg Miholjca. Njegova vojska je 1260. god. sudjelovala u ugarskoj vojsci kad je ratovala protiv češkog kralja.^[4]

Znatno veći uticaj u to vrijeme imale su slavonske velikaške porodice Gisingovci i Babonići. Njihovi predstavnici su od posljednjih Arpadovića dobijali i položaje koji su ugrožavali bana Prijezdu.^{[2] [5]}

U ime svetog trojstva i nerazdjeljivog jedinstva. Prijezda po milosti gospodnjoj ban Bosanski svima Hristovim vjernicima pozdrav u spasitelju sviju. Pošto ono, što vladari izdaju i objavljuju, podanici trebaju postojanom snagom trajno obdržavati, hoćemo da svi sadašnji i budući saznaju sadržaj ovoga plama, da smo spremnom nakanom i željom svoga srca, kako dolikuje ocu da ljubljenom sinu i po dobrohotnosti naših sinova Stjepana, Prijezde II i Vuka, a također uz pristanak barona i plemića našega kraljevstva, i cijele župe Zemlenik...

Prijezdina povelja je pisana latinskim jezikom i origina se nalazi u Budimpešti. Prvi ju je objavio mađarski istoričar Lajoš Taloči 1897. godine u Budimpešti. Zatim ju je 1908. objavio Tadija Smičiklas u Diplomatičkom zborniku JAZU u Zagrebu. Prvu temeljnu analizu sproveli su odvojeno Milan Karanović i Vladislav Skarić, u svojim radovima objavljenim u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1936. i 1937. godine.

• B. Ljevar, Prevod sa latinskog, Nedeljni Glas, 9. i 10. maj, Banja Luka 1987.
• Milan Karanović, Granice srednjovjekovne župe Zemljanik, GZM XLVIII, Sarajevo 1936;
• Vladialav Skarić, Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje, GZM XLIX, Sarajevo 1937.