Igo Sym
| Igo Sym | |
|---|---|
 Sym o. 1937 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Karol Juliusz Sym 3. 7. 1896. Innsbruck, Austro-Ugarska (danas Austrija) |
| Smrt | Varšava, Generalni Guvernman (danas Poljska) |
| Supružnik | Juliana Falat |
Igo Sym (rođen kao Julian Karol Sym; Innsbruck, 3. jul 1896 - Varšava, 7. mart 1941) bio je poljsko-austrijski glumac i zabavljač, najpoznatiji po kolaboraciji sa nacističkim okupatorima Poljske, a zbog čega je bio ubijen od strane pripadnika poljskog pokreta otpora.
Rođen je od oca Poljaka i majke Austrijanke, a kao mladić se u prvog svjetskom ratu pridružio austro-ugarskoj vojsci gdje je napredovao do čina poručnika. Nakon raspada Austro-Ugarske je karijeru nastavio u vojsci novoformirane poljske države gdje je došao do čina kapetana. Godine 1920. se oženio za Helenu Falat, kćer uglednog slikara Juliana Falata, ali je brak završio tragedijom - Helena se ubila nakon što im je sin umro nedugo nakon poroda.
Vojnu karijeru je prekinuo 1921. kada se zaposlio kao pravni zastupnik u banci. Glumom se počeo baviti 1925. godine, debitiravši u znamenitom nijemom filmu Wampiry Warszawy. Tajemnica taksówki nr. 1051. Njegova atletska građa i markantni izgled su mu donijeli popularnost, odnosno osigurali uloge zavodnika, aristokrata i oficira. 1927. se preselio u Beč i počeo raditi za studio Sascha-Film, a nakon toga i u Njemačkoj, gdje su mu filmske partnerice bile Marlene Dietrich i Lilian Harvey, i gdje je surađivao sa režiserom Gustavom Ucickim.
1930-ih se vratio u Poljsku, ali je filmsku karijeru uglavnom zapostavio radi teatarske, gdje se specijalizirao za sviranje muzičkom pilom. Prije izbijanja drugog svjetskog rata je također stvorio reputaciju svojim pro-njemačkim stavovima, a vjeruje se da je surađivao i sa njemačkim obavještajnim službama pred invaziju 1939. godine. Nakon što je Poljska okupirana, nove vlasti su ga brzo nastojale iskoristiti u propagandne svrhe. Sam Sym se prijavio kao Nijemac na tzv. Narodnu listu, a što su mu nacističke vlasti odborile, proglasivši ga folksdojčerom. Nakon toga je postao direktor Teatra grada Varšave (bivši Poljski teatar), kao i "Nur für Deutsche" kino-dvorane Helgoland (predratni Palladium).
Na tom je mjestu Sym svoje bivše kolege angažirao kao glumce u zloglasnom propagandnom filmu Heimkehr, koga je režirao njegov stari poznanik Ucicky. Početkom 1941. ga je Specijalni vojni sud tzv. Poljske podzemne države osudio na smrt zbog suradnje s okupatorom. Izvršenje kazne je povjereno trojci koju su činili pripadnici Saveza oružane borbe (ZWZ), a koju je predvodio Bohdan “Szary” Rogoliński. Ispočetka se Syma planiralo ukloniti trovanjem, ali se na kraju odlučilo da ga se ubije iz vatrenog oružja, s obzirom da bi takva vrsta atentata imala daleko veću propagandni efekt.
Nakon što je pripadnicima ZWZ teatarski režiser Roman Niewiarowicz dojavio kako će Sym 8. marta 1941. otputovati u Beč, trojka ZWZ-ovih atentatora se zaputila u glumčevu kuću 7. marta rano ujutro, izdajući se za poštare koji dostavljaju pismo. Kada im je glumac otvorio vrata, upitali su ga je li to Igo Sym. Kada im je potvrdno odgovorio, izvadili su pištolje i ispalili nekoliko hitaca, od kojih je jedan Syma pogodio u srce.
Njemačke vlasti su ga na ubistvo reagirale uzimanjem oko 120 talaca, uglavnom pripadnika varšavske inteligencije, te zaprijetile da će ih pobiti ako se počinitelji atentata ne pronađu u roku od tri dana. Nakon tri dana, njih 21 su strijeljani. Za glumačkim bračnim parom Irenom Gorskom i Dobieslawom Damieckim, za koje se sumnjalo da su pomagali atentatorima, raspisana je potjernica. Na kraju je veliki broj poljskih glumaca uhapšen i poslan u koncentracione logore, uključujući ugledna imena kao što su Stefan Jaracz i Leon Schiller.
Igov mlađi brat Alfred Sym, poznati biokemičar je, pak, za vrijeme rata surađivao s pokretom otpora, te u tajnim laboratorijima izrađivao eksploziv za pripadnike Domovinske armije (AK).
|
|