Kineska gramatika
- Ovaj članak opisuje gramatiku standardnog mandarinskog jezika. Za gramatiku drugih oblika kineskih jezika, pogledajte njihove članke putem linkova na Kineski jezik i Govorni kineski.
Kineska gramatika-ovde se odnosi na standardni mandarinski jezik-dijeli sličan sustav gramatike sa mnogim jezičnim varijantama ili dijalektima kineskog jezika. Različi se od onih upotrebljavan u drugim jezičkim porodicama, i uspoređiva se na slične naliči koje se nalaze u, na primjer, slovenskim jezicima ili semitskim jezicima. Pored genetske sličnosti unutar sino-tibetanskih jezičkih familija u kojoj kineski pripada, ima dosta jake sličnosti sa istočno azijskim jezicima, grupa međusobno uticajnim, ali ne i izravno vezanim jezicima, uključujući japanski i korejski jezik.
Jedan značajni ključ kineske gramatike je da sve riječi imaju samo jednu gramatičku formu, jer jezik nema konjugaciju, deklinaciju, ili bilo koje druge inflekse (ima manjih izuzetaka). Funkcije kao što su broj na imenici ili vreme u glagolima su izražene kroz red riječi ili rečca. Drugim riječima, gde imenice na drugim jezicima mogu biti prepoznatljivi od jednina i množina („žena“ i „žene“) ili glagoli po broju ili osobi („ja idem“, „on ide“), kineski glagoli su obično nepromenljivi.
Kineski se smatra tema-istaknuti jezik, gde tema rečenice (definisan kao „stara“ informacija na kojoj se rečenica temelji) uzima istaknutost u rečenici. Na primjer, sljedeće rečenice se ne čini da slijedite normalni subjekat-prvi red riječi, ali se drže savršeno na tema-komentar strukturi (tradicionalni karakteri u zagradama):
院 子 里 停 着 一 辆 车 。 [院子裏停著一輛車。]
U dvorištu je parkirana kola. (Kola su parkirana u dvorištu.)今 天 爬 山 ，明 天 野 营 。 [今天爬山，明天野營。]
Danas penjem planine, sutra logorim u otvorenom. Ovo je primjer rečenice zamenica-izostavljenog jezika. Subjekat ove rečenice (na primjer, „mi“ ili „ja“ ili „naša školska grupa“) određuje se prema kontekstu.游 泳 我 最 拿 手 。 Plivanje ja sam najbolje (sa usporedbom drugim aktivnostima, kao što je trčanje). (Ja sam najbolji u plivanju.)
Mandarin je često klasificirani kao subjekat-glagol-objekat jezik, jer glagoli prete nego slijedite objekta u jednostavnim rečenicama, ali mandarinski takođe ima mnoge karakteristike subjekat-objekat-glagol jezika kao turski. Ovo je najuočlivo u red riječi, gde gotovo svi modifikatori imenica, glagola i prideva idu ispred glave (izmenjeni stavci), kao u subjekat-objekat-glagol jezika, nego slijedite glavu, kao u subjekat-glagol-objekat jezika. Dakle:
- Prijedložni izrazi koji promjenjuju glagol staju pred glagolom
- Genitiv konstrukcije staju pred glavne imenice
- Relativne zavisne rečenice staju pred glavne imenice
- Pridevi staju pred imenice
- Pri usporedbi prideva, standard za upoređenje prideva staju pred prideva
Osim toga, kineski koristi postpozicije u mnogim konstrukcijama nego predpozicije, na primjer:
桌 子 上
„stol-na“ = na stolu房 子 里 面 [房子裏面]
„kuća-unutra“ = unutra kuće
Mandarinski se takođe oslanja na formiranje pridevske izraze nego zavisnost, na primjer:
被 我 骑 过 的 马 [被我騎過的馬]
od mene jašen konj = konj koji sam ja jahao给 人 烦 恼 的 事 情 [給人煩惱的事情]
„(daje ljudi brige) stvar“ ili „za ljude brigavljiva stvar“ = stvar koja brine ljude
Osim toga, glagolski izrazi dolazi na kraju podložne rečenice, ako objekt ili indirektni objekt je „označen“. Na primjer, postoje dvije vrste optuživanog padeža u mandarinskom. Optuženost 1 je više uobičajen padež. Optuženost 2 je rezultat u promjeni stanja objekta, podrazumijeva jači smisao u nešto što je učinjeno na objektu, te je označen sa prefiksom 把 bǎ i pokretom glagolskog izraza na kraju rečenice.
我 打 破 了 盘 子 。 [我打破了盤子。]
Ja sam polomio tanjir. (Optuženost 1), prema我 把 盘 子 打 破 了 。[我把盤子打破了。]
Ja tanjir razbio (i nije više u jednom delu). (Optuženost 2)我 打 了 一 个 电 话 。 [我打了一個電話。]
Ja sam udario telefon (Ja sam zvao na telefonu). (Optuženost 1), prema我 把 他 打 了 一 顿 。 [我把他打了一頓。]
Ja njega udario. (Optuženost 2)
Slično tome, rečenice sa indirektnim objektom obeležene sa dativom 給/给 gěi– ili rečenice u pasivnoj izgradnji (sa subjektom prefiksom 被 bèi–) slijedite subjekat-objekat-glagog poredak riječ:
不 要 给 我 拍 马 屁 。 [不要給我拍馬屁。]
Nemoj mene laksati (Nemoj laksati mene).他 被 我 打 了 一 顿 。 [他被我打了一頓。]
On od mene izudaran. (On je bio izudaran od mene).
Glagolski vid se podrazumeva formalno svojstvo na glagolima koje označuju trajnost na dejstvo, odnosno njegovo tečenje kroz vreme. Kineski ima jedinstveni set glagolskog vida: na primjer, postoje dva Aorista ili svršenog vida[1], 了 (-le) i 過/过 (-guo) koji se razlikuju prepredenom značenju.
- le (svršen)
我 当 了 兵 。 [我當了兵。]
Ja sam postao vojnik (i još sam).他 看 了 三 场 球 赛 。 [他看了三場球賽。]
On je gledao tri loptane igre (i on je vjerovatno gledao mnoge tijekom njegovog života, često se koristi u vremensko ograničenom kontekstu, kao što su „danas“ ili „prošle nedelje“).
- guo (iskustveno svršen)
我 当 过 兵 。 [我當過兵。]
Ja sam bio vojnik ranije (i više nisam).他 看 过 三 场 球 赛 。 [他看過三場球賽。]
On je gledao tri loptane igre (i to su sve loptane igre koje je ikada gledao, u kontekstu dejstva kao što su „gledati“ ili „učestvovati“, koji lako mogu biti ponovljeni, to ne ima isto značenje prema prvom korištenju, ali tek označava da je dejstvo bilo u prošlosti i opisuje stanje do sada).
Dva nesvršena vida, 正在 (zhèngzài-) i 著/着 (-zhe) takođe se razlikuju u prela:
- zhèngzài/zài (dinamički)
我 正 在 挂 画 。 [我正在掛畫。]
Ja vješam slike. („Vešanje“ je jedan neprekidan dinamički događaj.)
- zhe (statički)
墙 上 挂 着 一 幅 画 。 [牆上掛著一幅畫。]
Slika visi na zidu. („Visi“ je neprekidno trenutno stanje.)
Drugim riječima, ako ima smisla u rečenični da se može izraziti „u sredini“, onda zhèngzài je vjerojatno potrebno, u ostale slučaje, zhe. Tako: „Ja sam u sredini vešanja slika“ je zhèngzài, ali „Slika je u sredini višenja na zidu“ je zhe.
- Udvojuvanje se koristi za pravljenje razgraničenog vida - dejstvo koje se malo produžava:
我 到 公 园 走 走 。 [我到公園走走。]
Idem u šetnju u park.
Ova rečenica se može izraziti kao 走一走 zǒu yi zǒu, što znači ista stvar, i možda bi se moglo prevesti kao „hodam malu šetnju“.
Još jedna kategorija uređaja koji su jedinstveni u kineskom su modalne rečce, koje se koriste za izražavanje načina, ili izraz kako saopštenje se odnosi na realnost i/ili namjeru. Među njima, najvažniji su:
- Le (započetan)
我 没 有 钱 了 。 [我沒有錢了。]
Od sada, ja sam bez novca.
- Ne (očekivan) — često koordinira sa 還/还 hái (još uvek)
他 还 没 有 回 家 呢 。 [他還沒有回家呢。]
On se još uvijek nije vratio kući. (Nije bilo promjena u staroj situaciji)
Započetno le i očekivano le su dvije različite riječi. Kineski lingvista Juen Žen Džao (Zhào Yuánrèn) našao je trag da dve „le“ su bile dvije posebno različite riječi. Činjenica je da su oni sad napisani na isti način u mandarinskom koji može izazvati konfuziju. Pogledajte sljedeću rečenicu:
Obeležje na glagolski vid le (pinjin: le) dolazi nakon prelaznog ili neprelaznog glagola. Modalna rečca le dolazi na kraju rečenice i upravlja cijeli rečenicu. Kada neprilazni glagol dolazi na kraju rečenice, onda jedini način da biste utvrdili da li je le na kraju rečenice, započetan ili očekivan jeste da promotrite društveni kontekst. Rečenica data gore mogu imati dva različita značenja. U jednom slučaju, netko možda učestvuje u dugo udaljen telefonski razgovor sa majkom. On je pokušava uvjeriti da putuje do njega na nekoj proslavi. On spusti slušalicu telefona i kaže: „Māma (yào) lái le!“. Ta rečenica daje informacije da majka nije se prethodno saglasila da putuje ovde, ali situacija se promijenila i ona će dolaziti posle svega. Ako, međutim, neko kuca na prednja vrata i neko koji je otišao da otvori vrata uzvikne, „Māma lái le!“ to znači da je ona došla.
Serijska glagolska konstrukcija je osnovna karakteristika kineske gramatike, u kojoj su dva ili više glagola su povezani zajedno. Također poznat kao glagolska naslaga, serijska glagolska konstrukcija se obično iskazuje samo na dva načina: usmena dopuna, koji se pojavljuje nakon glavnog glagola, i glagolski predlozi, koji se pojavljuju pred glavnog glagola. Takva slaganje gotovih je takođe prisutan u turskom i na dva druga glavna jezika u regiji sjevero-istočne Azije.
Kineske rečenice obično se tiču većinom sa rezultatom i smjerom glagola, gde je primjenjivo. Zbog toga, kineski je razvio snažan gramatički stroj koji omogućava izgradnju rečenica koji daje ovu informaciju. Zapadni tekstovi koji se tiču o kineskoj gramatici ponekad zovu ovo dupli glagoli.
Osnovno, aktivni glagol rečenice je dat sufiksa sa drugim glagol koji označava ili rezultat prve akcije, ili smjer u kojem je uzeo subjekat. Kada takve informacije su prikladne, obično je obavezno.
Dopuna rezultata dolazi u dva ukusa: jedan označava apsolutnu ishod, a drugi mogući ili verovatan ishod. Za prikaz, glagol 听 [聽] tīng, „slušati“) će služiti kao aktivni glagol, i 懂 (dǒng, „shvatiti“, „znati“) će poslužiti za dopunu rezultata.
听 懂 [聽懂]
Razumjeti (nešto što čujete)
Pozitivna apsolutna dopuna rezultata没 听 懂 [沒聽懂]
Nerazumjeti (nešto što čujete)
Negativna apsolutna dopuna rezultata
Imajte na umu da postojanje apsolutne dopune rezultata primora aktivni glagol u svršen vid, jer bi opisanost apsolutnog rezultata nezavršene akcije bilo bez smisla - dakle korištenje 没 [沒] (méi) negira taj glagol.听 得 懂 [聽得懂]
Da bi mogli razumjeti (nesto što čujete)
Pozitivna moguća dopuna rezultata
Ova forma je jednaka u značenju 能听懂 [能聽懂]néng tīng dǒng
mogućnost (zbog situacije, ne veštine) razumjeti nešto听 不 懂 [聽不懂]
Da nebiste mogli razumjeti (nesto što čujete)
Negativna moguća dopuna rezultata
Primijetite da rezultat je negiran u ovoj konstrukciji, ne aktivni glagol, i da upotreba 不 (bù), ne 没 [沒] (méi) je obavezna zbog rezultat akcija, koja je samo mogućnost, očito ne može biti u dovršen položaj.
Dopuna rezultata je ogromno snažna konstrukcija, i često se koristi u kineskom. Izrazi kao što su 饿死了 [餓死了] (è sǐ le, bukvalno: gladan-do-umiranja već, znači ja gladujem) i 气死了 [氣死了] (qì sǐ le, bukvalno: besan-do-umiranja već, što znači da sam vrlo ljut). Nadalje, moguće je analizirati mnoge aspekt sufikse iz perspektive dopune rezultata, na primjer, 了 (le) znači „gotovog“ ili „već“, tako da ima smisla da ako ga staviš nakon glagola to bi trebalo primorati aktivni glagolski aspekt u svršen vid. Ta sličnost se završava tu, iako je nemoguće, na primjer, izgraditi moguću dopunu koristeći 了 (le), iako je to moguće da se radi sa 了 (liǎo) (isti karakter, drugačiji izgovor). Iako ovo zadnje ima isto značenje kao prvo u načelu, u dopunu rezultata to jednostavno ukazuje nesposobnost sa nekim glagolima (na primjer, 受不了, da se ne može trpeti nečega ili nekoga, kao „ja to nemogu trpeti!“). Ova upotreba dopunskog rezultata (da jednostavno negiraš određene glagole) je vrlo česta. Ti glagoli koji se mogu negirati sa dopunom rezultata često moraju biti negirani sa dopunom rezultata.
Ponekad, idiomatski izrazi se razvijaju koristeći dopunu rezultata koji izgledaju da nemaju išta u odnosu na rezultat. Na primjer, izrazi 看不起, 对不起 [对不起], i 买不起 [买不起] sve koriste 起 (qǐ, da se uzdiže) kao njihova dopuna rezultatu, ali njihova značenja (gledati nad (nekim), ispričati se, i ne imati sredstava, odnosno) se očito ne odnose na stvarnog značenja karaktera. To je delomično rezultat metaforičkih izgradnja, gde 看不起 bukvalno znači da se neže pogledati nagore (pogledati dolje), i 对不起 [对不起] da ne bi se mogao suočiti (sa nekim).
他 把 盘 子 打 破 了 。 [他把盤子打破了。]
Bukvalno: on OBJ-tanjir udario-polomio-SV.
On je udario/ispustio tanjir, i razbio se.
(dupli-glagol, gde drugi glagol, „polomio“, je sufiks na prvi, i pokazuje što se događa na objekat kao rezultat akcije.)这 部 电 影 我 看 不 懂 。 [這部電影我看不懂。]
Bukvalno: Ovaj film ja gledam-ne-razumem.
ja ne mogu shvatiti ovaj film (iako sam ga gledao.)
(dupli glagol i ovde, gde drugi glagol, „razumjeti“, je sufiks prvog i razjasni mogućnost i uspjeh relevantne akcije.)
Smjer akcije koja se mica mora biti navedena. Jednostavno, dva usmjerene dopune 去 (qù, ići) i 来 [來] (lái, doći) mogu biti afiksuvane na kraju jednog glagola da naznače na to da se mica od ili prema govorniku, odnosno. Ovo može biti složeno sa drugim glagolima koji dodatno odrediti smjer, kao što su 上去 (shàng qù, penjati se), 过来 [過來] (gùo lái, doći vamo), koji mogu onda biti sami afiksuvani na glagol (kao što su 走过去 [走過去], zǒu gùo qù, hodati preko). Tipično, oni se samo mogu naći u apsolutnu formu, iako suprotni primjeri naravno postoje (起不来床 [起不來床] ili 起床不來, da se ne može dignuti sa kreveta).
- 他走上来了。 [他走上來了。]
bukvalno: on hoda-gore-dolazi-FF.
On je išao gore (prema meni).
(smjerni sufiks označava „gore“ i „prema“.)
Konačno, kineske imenice zahtijevaju brojače (takođe nazvao merne reči ili klasifikatori) kako bi se ubrojili. To jest, kada se određuje iznos prebrojivih imenica, brojač mora da se slaže sa imenicom. Zbog toga se mora reći: „兩頭牛/两头牛 dve glave stoke“, a ne dve stoke (krave), sa „頭/头 glava“ je jedinica za mjerenje, ili merna reč. Ovaj fenomen je čest u istočno azijskim jezicima.
Brojači služe sličnu, ali ne i identičnu, ulogu kao gramatički rod imenica u indoevropskim jezicima. Iako postoje desetina, ako ne i stotina brojača koje postoje, koje moraju biti zapamćeni pojedinačno za svaku imenicu, velika većina reči obično koristi „個/个 gè“, slično neutralnom rodu, i mnogi od onih koji se mogu koristiti drugi takođe mogu koristiti „個/个“ ako govornik odabere. Međutim, brojači nisu u cjelosti slični gramatičkim rodom, jer su često leksički značajni. Delimično, brojčane reči su obično povezane sa određenim skupinama imenica vezane sa značenjem, kao što su „條/条 tiáo“ za dug, tanki predmet ili životinje (npr. užadi, zmije ili ribe), „把 bǎ“ za predmete sa drškom (npr. noževi, kišobrani) „張/张 zhāng“ za ravne predmete koji mogo biti ubrojeni kao listovi (fotografije, krzna, itd.). Međutim, brojači za mnoge imenice se pojavljuju neodređeno. „Stol“ (桌子 zhuōzi) je zhāng imenica vjerovatno jer je vrh stola kao list i „stolica“ (椅子 yĭzi) je bǎ imenica vjerovatno zbog toga jer možemo premjestiti stolicu sa dizanjem „drške“, dok jedna druga reč za stolicu, „凳子 dèngzi“ je neutralna „个“ imenica.
Završni deo za neodređene i demonstrativne članove takođe se mora složiti s odgovarajućim brojačem za imenicu. Na primjer, „狗 gǒu“ znači „pas“ ili „psu“. Ali odrediti „onaj / taj / ovaj pas“ (demonstrativne) kažeš „那只狗/这只狗 [那隻狗/這隻狗] nèizhī / nàzhī / zhèizhī gǒu,“ i da kažeš „jedan pas“, kažeš „一只狗 [一隻狗] yīzhī gǒu,“ gde završetak „只 [隻] -zhī“ slaže sa „rodom“ imenica „狗 gǒu.“ Slično tome, „ona / ta / ova / jedna kuća“ su „那座房子/这座房子/一座房子 nèizuò / nàzuò / zhèzuò / yīzuò fángzi,“ gde završetak „座 -zuò“ je suglasan sa imenicom „房子 fángzi.“
Za seriju reči ili predmeta upareni sa pristavom sa brojčanom reč (mernom reč), ta pristava numeričkog izraza obično slijedi nominalne fraze. Na primjer
- 内含个人资料表格，即DS-230和OF-169两份表格
- ... koji sadrže dve osobne informacijske oblike DS-230 i OF-169
U „DS-230和OF-169两份表格“, 两 liang znači „dva“, 份 fen znači „skup“, i 表格 biaoge je imenica „oblika“.
- ↑ Na engleskom: Perfective aspect?