George VI od Ujedinjenog Kraljevstva

George VI.
George VI.
	Službeni portret Georgea VI., c. 1940. - 1946.
	Kralj Ujedinjenog Kraljevstva i; Britanskih Dominiona
Vladavina	11. prosinca 1936. - 6. veljače 1952.
Krunidba	12. svibnja 1937.
Prethodnik	Edward VIII.
Nasljednik	Elizabeta II.
	Car indije
Vladavina	11. prosinca 1936. - 15. kolovoza 1947.
Prethodnik	Edward VIII.
Nasljednik	titula ukinuta
Supruga	Elizabeth Bowes-Lyon
Djeca	Elizabeta II.; Margaret od Snowdona
Puno ime
	Albert Frederick Arthur George
Dinastija	Windsor
Otac	George V.
Majka	Mary od Tecka
Rođenje	14. prosinca 1895.; Norfolk, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt	6. veljače 1952.; Norfolk, Ujedinjeno Kraljevstvo
Pokop	15. veljače 1952.; Kapela svetog Jurja, UK

Geore VI., punim imenom Albert Frederick Arthur George (Norfolk, 14. prosinca 1895. - Norfolk, 6. veljače 1952.), kralj Ujedinjenog Kraljevstva i svih dominiona britanskog Commonwealtha od 11. prosinca 1936. do svoje smrti 6. veljače 1952. George VI. je bio posljednji car Indije i prvi poglavar Commonwealtha.

Kao mlađi sin kralja Georgea V., princ Albert nije trebao naslijediti krunu tako da je rani život proveo u sjeni starijeg brata Edwarda. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je u Kraljevskoj ratnoj mornarici i RAF-u. Godine 1923. oženio se Elizabeth Bowes-Lyon s kojom je imao dvije kćeri, princeze Elizabetu i Margaret.

Kada je 1936. umro njihov otac, Albertov brat Edward je prezueo tron pod imenom Edward VIII. Ipak, nakon manje od godinu dana od preuzimanja prijestolja, Edward je zaporosio tada udanu Amerikanku, Wallis Simpson. Takav brak doveo bi do ustavne krize zbog čega je uslijedila promptna reakcija cjelokupne političke elite Kraljevstva. Nakon što su nezadovoljstvo izrazili premijeri gotovo svih dominiona, britanski premijer Stanley Baldwin obznanio je Edwardu VIII. kako neće biti u mogućnosti oženiti se Wallis Simpson i ostati kralj. Dana 10. prosinca 1936., Edward VIII. je abdicirao u korist svog brata. Princ Albert je tako, poprilično nespreman, 11. prosinca 1936. postao novi britanski kralj, George VI.

Prije nego je postao kralj, princ Albert je imao velikih problema s mucanjem. Iako njegove dužnosti nisu bile velike, njegovi rijetki javni govori bili su katastrofalni zbog mucanja koje mu je onemogućavalo normalno čitanje i držanje govora. Iako je, kao princ, imao na raspolaganju najbolje stručnjake i tretmane, njegovo stanje nije se poboljšavalo dok nije posjetio australskog glumca i logopeda Lionela Loguea. Logue je bio propali glumac koji je živio u oskudnim uvjetima sa obitelji u Londonu, a bio je poznat po izrazito neortodoksnim metodama. Princa je prijavila supruga, no on je bio skeptičan prema anonimnom pučaninu koji bi ga trebao izliječiti. Uz sve to, Logue nije pokazivao nikakvog posebnog poštovanja prema Albertu zbog njegovog plemićkog statusa, što je princ smatrao neprikladnim. Iako je ubrzo odustao, kada je čuo kako bez greške čita Hamletov solilokvij na gramofonskoj ploči koju je snimio Logue i kada se već navelike govorilo kako će ubrzo preuzeti tron, princ Albert se vratio Logueu i nastavio terapiju. Logue je uspio izliječiti Albertovo mucanje, a uz to je postao i njegov jako dobar prijatelj. Bio je prisutan prilikom svih kraljevih govora, a za svoje zasluge je proglašen vitezom Kraljevskog viktorijanskog reda. Ovaj odnos i kraljeve probleme s govorom tematizira film The King's Speech u kojem kralja Georgea VI. tumači Colin Firth, a Loguea Geoffrey Rush.

Na dan preuzimanja prijestolja, Oireachtas, parlament Irish Free Statea, uklonio je monarha iz svog ustava. Daljnji procesi tijekom Georgeove vladavine ubrzali su proces raspadanja Imperija i formiranja Commonwealtha. Samo tri godine nakon preuzimanja prijestolja, cijeli je Imperij (izuzev Irske) bio u ratu s Trećim Reichom. U sljedeće dvije godine rat je objavljen Italiji i Japanu. Iako su Saveznici, a među njima i Imperij, izašli kao pobjednici iz rata, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez preuzele su status svjetskih velesila, dok su Imperij i njegova opadali. Nakon nezavisnosti Indije i Pakistana 1947., izgubio je titulu cara Indije. Sljedeće godine, George VI. otvorio je Olimpijske igre koje su se održale u Londonu, čime je postao drugi britanski monarh (prvi je bio Edward VII.) koji je otvorio Olimpijadu. Godine 1949. godine i Irska je stekla nezavisnost, a George VI. je ubrzo ostao samo kralj Ujedinjenog Kraljevstva. Ipak, stekao je titulu poglavara Commonwealtha.

Kao što je bio slučaj i s njegovim bratom, posljednje su mu godine obilježili veliki zdravstveni problemi koji su bili rezultat prevelikog stresa i velike količine cigareta. Obolio je od raka pluća i arterioskleroze. Prijestolonasljecnica Elizabeta počela je preuzimati sve više kraljevskih dužnosti. Dana 31. siječnja 1952., kralj George VI. je, unatoč liječničkim savjetima, otišao pozdraviti svoju kći u zračnoj luci prije nego je krenula u posjet Australiji preko Kenije. Kralj je umro nekoliko dana kasnije, 6. veljače 1952. u Norfolku. Uzrok smrti bila je koronarna tromboza. Njegova kći, princeza Elizabeta, vratila se iz Kenije kao kraljica Elizabeta II. Kako je kralj umro u noći, tijekom sna, točno vrijeme smrti i Elizabetino preuzimanje prijestolja nisu poznati.