Kiril Aleksandrijski

Kiril Aleksandrijski (grč. Κύριλλος Ἀλεξανδρείας, oko 375–444) bio je ranohrišćanski vizantijski teolog i aleksandrijski arhiepiskop koji je aktivno učestvovao u komplikovanim doktrinarnim raspravama u prvoj polovini 5. veka. Naročito je poznat po svojoj borbi protiv Nestorija, carigradskog episkopa, čiji će pogledi na Hristovu prirodu biti proglašeni za jeres, koja se naziva nestorijanstvo. Kiril Aleksandrijski prozvan je učiteljem crkve 1882. godine. U katoličkoj crkvi slavi se 27. juna, a u pravoslavnoj 9. juna.

Kiril je nasledio svoga ujaka na položaju aleksandrijskog arhiepiskopa 412. godine i odmah je došao u sukob sa civilnom upravom zbog strasti s kojom je zastupao ortodoksnu struju u crkvi. Zatvorio je crkve koje su zastupale novatijanizam, jednu šizmatičku sektu koja je poracila da crkva ima moć da daruje oprost onima koji su tokom progona hrišćana bili zapali u idolatriju. Takođe je učetvovao i u proterivanju Jevreja iz Aleksandrije, do čega je došlo nakon što su ovi pokrenuli napade na hrišćane. Usledili su antisemitski nemiri, i Kiril – koji, ako i nije bio direktno odgovoran za njih, svakako nije ni učinio ništa da ih spreči – morao je da prizna autoritet civilne uprave kako bi se ponovo uspostavio red.

Kiril je ostao jedan od najistaknutijih delatnika hrišćanske crkve u Egiptu, a u borbi sa Nestorijem istupao je i kao politički i kao verski vođa. Taj se, naime, sukob ticao ne samo doktrinarnih pitanja, već je odslikavao i strah Egipćana da će potpasti pod dominaciju Carigrada. Verski spor sastojao se u odnosu između božanske i ljudske prirode Isusa Hrista. Kiril je naglašavao jedinstvo ove dve prirode u jednoj osobi, dok je Nestorije jednako naglašavo njihovu podvojenost, što je – kako su neki smatrali – zapravo delilo samoga Hrista na dve osobe koje deluju u međusobnoj saglasnosti. Ovaj se sukob naročito zaoštrio kada je Kiril insistirao da je Devica Marija zove Bogorodicom (Theotokos = Božja roditeljica), da bi se opisalo iskonsko jedinstvo dve prirode Hrista u okviru inkarnacije. Nestorije je odbio da prihvati takvu terminologiju, pa je njihov spor došao na dnevni red Efeškog sabora održanog 431. godine.

Naoružan ovlašćenjem da zastupa ne samo vlastito stajalište nego i papu Celestina I, Kiril je sazvao sabor koji je osudio Nestorija. Međutim, nije sačekao dolazak nekih episkopa sa istoka, posebno iz Antiohije, gde je Nestorije živeo pre no što je postao carigradski arhiepiskop. Kada su i oni došli u Efes, ponovo su sazvali sabor, koji je ovoga puta osudio Kirila. Međutim, na kraju je dobijeno papsko priznanje Kirilovog sabora, pa je Nestorije bio svrgnut kao jeretik. Ipak, i pored toga, rasprava se nastavila, a mir u crkvi postignut je tek 433. godine, kada je Kiril izdao jednu izjavu, koja je predstavljala kompromis sa antiohijskim stanovištem, koje je naglašavalo podvojenost dve Hristove prirode u okviru jedne osobe.

Pored komentara o odabranim odlomcima prvih pet knjiga Starog zaveta, o Knjizi proroka Izaije i o Evanđelju po Jovanu i Evanđelju po Luki, među Kirilovim delima nalazi se odgovor na spis Protiv Galilejaca Julijana Apostate, rimskog cara od 361. do 363, koji je bio odgojen kao hrišćanin ali je prilikom stupanja na presto objavio svoje preobrađenje na paganstvo. Ovaj Kirilov odgovor, koji predstavlja poslednje apologetsko delo hrišćanstva protiv paganstva, takođe sadrži značajne odlomke inače izgubljenih Julijanovih dela. Odbranivši božanski integritet Hristovog rođenja, Kiril je dao povoda mnogim nesporazumima, a preko toga i nastanku jedne nove literature koja će tretirati pitanje odnosa dveju priroda u Hristu. Kiril je uman i obrazovan, ali mračan, i bez topline jednoga Jovana Hrizostoma. Nikada se nije mogao uzidići do pesničkih nadahnuća, ve' u svim svojim delima ostaje sofist i nemilosredni polemičar.

• De adoratione et cultu in spiritu et veritate (O klanjanju i kultu u duhu i istini), u formi dijaloga raspravlja o alegoričkom tumačenju Starog zaveta.
• Glaphyra seu Commentaria scita et elegantiora (Elegantni i znalački komentari), komentar Petoknjižja u 13 knjiga.
• In Isaiam (Komentar o proroku Izaiji) i In prophetas minorum (Komentar o manjim prorocima).
• In Johannem (Komentar Evanđelja po Jovanu).

• Thesaurus de sancta et consubstantiali Trinitate (Riznica o svetoj i istobitnoj Trojici), gde se u 35 teza dokazuje, gotovo skolastičkim načinom, istobitnost Sina s Ocem i božanstvo Duha svetoga. Delo je upereno protiv Arija i Evnomija.
• De sancta et consubstantiali Trinitate (O svetoj i istobitnoj Trojici), gde se u sedam dijaloga sadržajno raspravlja o temama iz Thesaurusa.
• In sanctum Symbolum (O svetom simbolu) – kratko tumačenje nikejskog simbola vere.

• Anathematismi 12, protiv Nestorija i odbrana ovih anatematizama u 3 knjige.
• Adversus blasphemias Nestorii (Protiv Nestorijevih bogohula).
• De recta fide ad Augustas et Dominas (O pravoj veri [upućeno] caricama i gospođama), gde nastoji odvratiti carigradski dvor, cara Teodosija II i dvorske dame od nestorijanstva.
• Apologeticus ad imperatorem (Obrana upućena caru), gde brani svoje stajalište u pitanju Nestorija.
• Adversus anthropomorphitas (Protiv antropomorfita), a tako se nazivala jedna egipatska sekta koja je doslovno tumačila stih u Postanju (I, 27): "Tako je bog stvorio čoveka po svojoj slici, u slici božjoj on ga je stvorio; muško i žensko on je stvorio".
• Pro sancta christianorum religione adversus libros athei Juliani (Za svetu veru hriššćansku protiv knjiga ateiste Julijana) u 3 knjige.

• Sermo in laudem Deiparae (Govor u čast Bogorodice) najslavniji je govor u čast Bogorodice u staroj hrišćanskoj književnosti.

Sačuvano je takođe i 29 korizmenih poslanice, te oko 90 pisama od kojih se tri zovu ekumenskima, jer ih hvale ekumenski sabori; efeški, četvrti vaseljenski i drugi carigradski sabor.

Kiril Aleksandrijski na Wikimedijinoj ostavi

• Life and Writings of Cyril of Alexandria as relevant the Christological Controversy
• Early Church Fathers, including texts written by Cyril of Alexandria
• Becoming Temples of God (in Greek original and English
• Second Epistle of Cyril to Nestorius
• Third Epistle of Cyril to Nestorius (containing the twelve anathemas)
• Formula of Reunion: In Brief (A summation of the reunion between Cyril and John of Antioch)
• The 'Formula of Reunion' between Cyril and John of Antioch
• Five tomes against Nestorius (Adversus Nestorii blasphemias)
• That Christ is One (Quod unus sit Christus)
• Scholia on the incarnation of the Only-Begotten (Scholia de incarnatione Unigeniti)
• Against Diodore of Tarsus and Theodore of Mopsuestia (fragments)
• Against the synousiasts (fragments)
• Commentary on the Gospel of Luke
• Commentary on the Gospel of John
• Artemi, Eirini , « The mystery of the incarnation into dialogues “de incarnatione Unigenitii” and “Quod unus sit Christus” of St. Cyril of Alexandria », Ecclesiastic Faros of Alexandria, ΟΕ (2004), 145-277.
• Artemi, Eirini , « St Cyril of Alexandria and his relations with the ruler Orestes and the philosopher Hypatia », Ecclesiastic Faros of Alexandria, τ. ΟΗ (2007), 7-15.
• Artemi, Eirini , « The one entity of the Word Incarnate. α). Apollinarius' explanation, β)Cyril's explanation », Ecclesiastic Faros of Alexandria, τ. ΟΔ (2003), 293–304.
• Artemi, Eirini , The historical inaccurancies of the film Agora about the murder of Hypatia, Orthodox Press, τεύχ. 1819 (2010), 7.
• Artemi, Eirini , The use of the ancient Greek texts in Cyril's works, Poreia martyrias, 2010, 114-125
• Artemi, Eirini, The rejection of the term Theotokos by Nestorius Constantinople more and his refutation by Cyril of Alexandria, http://independent.academia.edu/EIRINIARTEMINationalandCapodistrianUniversityofAthens/Papers/1721697/The_rejection_of_the_term_Theotokos_by_Nestorius_Constantinople
• Artemi, Eirini, Свт. Кирилл Александрийский и его отношения с епархом Орестом и философом Ипатией,http://independent.academia.edu/EIRINIARTEMINationalandCapodistrianUniversityofAthens/Papers/1757520/_._