Rudolf Eckert

Rodio se u Travniku u Bosni i Hercegovini 27. veljače 1889. godine, od oca Otona iz Rokyona u Češkoj i majke Helene iz Hrvatske Kostajnice.^[1] U osnovnu školu išao je u Travniku i Stocu. Maturirao je na sarajevskoj gimnaziji 1907. godine, studirao je pravo u Zagrebu i Pragu, a završio ga s doktoratom u Zagrebu 1912. godine.

Pripadao je vrhu hrvatskoga sveučilišnog katoličkog pokreta koji je u otporu liberalizmu, materijalizmu i evolucionizmu te austrijskoj i ugarskoj politici nastojao u katoličanstvu i novoj socijalnoj politici pronaći hrvatske vrijednosti i sačuvati osobitosti hrvatskog društva i čovjeka. Zbog prerane smrti djelo mu je ostalo tek u obrisima. Surađivao je u „Luči” (1910./'11. – 1915./'16.), Spomen-knjizi o II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani (1913.), „Danici” (1914.), „Hrvatskoj prosvjeti” (1914., 1915.). Njegova rukopisna ostavština stradala je 1945. godine.^[2]

 

Bio je vrstan intelektualac koji se odrekao akademske karijere kako bi radio kao novinar (bio je urednik i suutemeljitelj prvoga katoličkog dnevnika „Riječke novine“), a k tome je bio i veliki borac za pravdu i društvene promjene, poglavito kroz hrvatski katolički pokret, koji je u svakom smislu tada bio tek u povojima.^[3] Riječke novine bile su katolički politički dnevni list koji je izlazio u Rijeci.

Sudjelovao je u institucijama Hrvatskog katoličkog pokreta: akademskom društvu Domagoj, u kojemu je izabran za predsjednika 1909. godine, marijanskim kongregacijama, senioratu HKP-a, te prilozima u HKP-ovim glasilima: „Krijesu”, „Luči” i „Riječkim novinama”. Imao je izuzetnu naobrazbu i velike organizacijske sposobnosti, uz visoku moralnu i duhovnu izgrađenost i asketski značaj. Surađivao je s biskupom Antunom Mahnićem. S nekoliko drugih hrvatskih katoličkih intelektualaca imao je studijska putovanja u nekoliko država Europe, kako bi se upoznao s djelovanjem drugih europskih katoličkih intelektualaca.

Nazivaju ga "hrvatski Frassati", jer ima sličnosti s talijanskim blaženikom Pier Giorgiom Frassatijem. Oboje su bili novinari i društveno angažirani mladi katolički intelektualci.^[4]

Ušao je u Treći red sv. Franje. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, služio je u pješadiji u Karlovcu pa u Rijeci 1915. godine, gdje je zbog leukemije prebačen u bolnicu.

Preminuo je od leukemije u Rijeci 12. ožujka 1915. godine, na glasu svetosti. Pokopan je u Rijeci na Kozali, a kasnije je premješten na trsatsko groblje. Njegov slučaj nalazi se u Kongregaciji za kauze svetaca više od 70 godina.^[5]

Katolički djelatnik Jerolim Malinar osnovao je 1920. katoličko djetićko društvo “Eckert”, nazvano u čast Rudolfa Eckerta.

Prvi njegov životopis objavljen 1995. godine, napisao je Petar Grgec na 316 stranica.^[6] Knjiga je napisana oko 1955., ali je objavljena postumno.

• Petar Grgec, Dr. Rudolf Eckert, Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima : Zvona, Zagreb : Rijeka, 1995. (316 str.), ISBN 9536111217
• Juraj Lokmer, Rudolf Eckert - Božji intelektualac : počast o 100. obljetnici smrti, Marulić 2/2015.