Ravna Zemlja
Koncept Zemlje koja je ravna ploča i nalazi se pri dnu univerzuma je davno odbačena teorija jer je znanost u Europi još u antici čvrsto zauzela stajalište o sferičnom obliku Zemlje: Pitagora u 6. stoljeću prije Krista, a Parmenid u 5. stoljeću prije Krista dokazuju da je Zemlja sferičnog oblika, te se nakon toga u Europi njihove spoznaje nisu dovodile u pitanje. Takvo stajalište o obliku Zemlje je bilo prihvaćeno i kod Arapa i Perzijanaca.
Kasnoantički autor Kozma Indikopleust je jedan od rijetkih predmodernih autora koji smatra Zemlju ravnom pločom. Po njegovoj teoriji, izloženoj u knjizi Kršćanska topografija Zemlja je ravna ploča nadsvočena bačvastim nebeskim svodom.[1]
U Kini se smatralo da je Zemlja ravna sve do 16. stoljeća, kada su kršćanski misionari u tu Zemlju donijeli spoznaje o astronomiji - uključujući one o obliku Zemlje - kakve su postojale na Zapadu.[2]
U 19. stoljeću su neki pisci počeli pisati da su Europljani u srednjem vijeku smatrali da je Zemlja ravna, što se nekritičkim prepisivanjem počelo citirati kao činjenicu. Ta zabluda[3] o stanju europske znanosti u srednjem vijeku naziva se "Mit o ravnoj ploči".
Izvori
uredi- ↑ Faller, Stefan Alfred. 29. lipnja 2011. The World According to Cosmas Indicopleustes – Concepts and Illustrations of an Alexandrian Merchant and Monk. The Journal of Transcultural Studies (engleski). 2 (1): 193–232. doi:10.11588/ts.2011.1.6127. ISSN 2191-6411
- ↑ Dirk L. Couprie. AN ANCIENT CHINESE FLAT EARTH COSMOLOGY (engleski). Pristupljeno 19. studenoga 2018.
- ↑ Philip Schaff. VIII.. Ante-Nicene Fathers: Fathers of the Second Century: Hermas, Tatian, Athenagoras, Theophilus, and Clement of Alexandria (Entire) (engleski). Pristupljeno 10. studenoga 2018..
"the world, being made spherical, is confined within the circles of heaven", Athenagora, ranokršćanski pisac u spisu iz 175. godine nakon Krista.