Mate Maras
Mate Maras (Studenci kod Imotskoga, 2. travnja 1939.), hrvatski prevoditelj i pjesnik. Prevodi s engleskoga, talijanskoga, francuskoga i rumunjskoga jezika, a osobito se istaknuo prijevodom cjelokupnog opusa Williama Shakespearea. Objavio je prvi rimarij hrvatskoga jezika. Za prijevod Gargantue i Pantagruela dobio je Veliku nagradu Francuske akademije.[1]
| Mate Maras | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 2. travnja 1939. Studenci kod Imotskoga, Hrvatska |
| Zanimanje | Prevoditelj i književnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Život i rad
urediRodio se u selu Studenci u Imotskoj krajini. Njegova majka Ruža bila je pučka pjesnikinja. Na studenačko narječje Maras je poslije preveo sonete Giuseppea Gioachina Bellija, koji su izvorno bili napisani na rimskom dijalektu.[2]
U Zagrebu je diplomirao matematiku i fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Radio je kao srednjoškolski profesor, urednik u nakladničkim kućama i glavni urednik Trećeg programa Hrvatskog radija, te kao tajnik središnjice Matice hrvatske. Sedam godina proveo je u hrvatskoj diplomaciji kao kulturni ataše u Parizu i Washingtonu.[3]
Prevodi književna djela ponajviše s engleskoga, talijanskoga i francuskoga jezika.
Prvi je na hrvatski preveo sabrana djela Williama Shakespearea - 38 drama, sonete i druge pjesme. Glavna novost u odnosu na dosadašnje prijevode engleskog barda jest u metodi prevođenja stihova. Naime, Maras se ne drži pravila o istom broju slogova u svakom stihu, kao što se dosad radilo, nego nastoji da svaki stih ima pet "naglašenih mjesta", zapravo pet relevantnih informacija. Time se postiže vrlo tečan i prirodan jezik.
Za prijevod Gospođe Dalloway dobio je nagradu Društva književnih prevoditelja, a za prijevod Rabelaisa dobio je Veliku nagradu Francuske akademije.
Za svoje prijevode Shakespeareovih djela dobio je 2007. nagradu Iso Velikanović, koju Ministarstvo kulture dodjeljuje za najbolja ostvarenja u području književnog prevođenja.[4]
2008. dobitnik je Nagrade "Petar Brečić", koje dodjeljuju HRT - Hrvatski radio i Školska knjiga, za prijevod Sabranih djela Williama Shakespearea.[5]
Društvo hrvatskih književnih prevodilaca dodijelilo mu je 2014. nagradu »Josip Tabak« za životno djelo.[6]
Dobio je počasni doktorat Filozofskog fakulteta u Splitu 2017. godine.[7]
Vlastita djela
urediObjavio je zbirku pjesama Kasna berba 2005. godine.[8] Napisao je filmski scenarij/povijesnu dramu Grgur Ninski, objavljenu 2013.[9]
Napisao je roman o ocu emigrantu Pisma od smrti (2013.), "spomenik jednom životu koji se uzalud žrtvovao radi maglovitih viših ciljeva".[10][11] Kad je objavio zbirku majčinih pisama, naslovio ju je Pisma od života.[2]
Sastavio je prvi Rimarij hrvatskoga jezika.[12]
Izbor iz bibliografije prijevoda
urediS engleskoga
uredi- William Shakespeare, Sabrana djela. Izdana u četiri sveska: Historije, Tragedije, Komedije i Romance. Zagreb, 2006-2008. (u tisku)
- Walter Scott, Ivanhoe, Zagreb, 1987., 2000., 2004.
- Thomas de Quincey, Ispovijesti jednog uživatelja opija, Zagreb, 1987., Koprivnica, 2003.
- Rudyard Kipling, Knjige o džungli, Zagreb, 2004.
- Virginia Woolf, Gospođa Dalloway, Zagreb, 1981.
- Doris Lessing, Zlatna bilježnica, Zagreb, 1983.; Kako sam preživjela, Zagreb, 1985.
S američkoga engleskoga
uredi- Thomas Wolfe, Pogledaj dom svoj, anđele, Zagreb, 1978.
- Robert Frost, Izabrane pjesme, Split, 2004. (u časopisu Mogućnosti)
- Dashiell Hammett, Malteški sokol, Koprivnica, 2003.
- Barbara Tuchman, Daleko zrcalo, Zagreb, 1984.
- Robert M. Pirsig, Zen i umjetnost održavanja motocikla, Zagreb, 1982.
- Vladimir Nabokov, Blijeda vatra, Zagreb, 2011.
Sa staroengleskoga
uredi- Beowulf, Zagreb, 2001.
S francuskoga
uredi- François Rabelais, Gargantua i Pantagruel, Zagreb, 2004.
- Marcel Proust, Put k Swannu, Zagreb, 2004.
Sa starofrancuskoga
uredi- Marie de France, Pjesni, Zagreb, 1999.
S makedonskoga
uredi- Luan Starova, Vrijeme koza, Zagreb, 2000.
S provansalskoga
uredi- Trubadurska lirika, Zagreb, 2004. (u časopisu Književna smotra)
S rumunjskoga
uredi- Mihai Eminescu, Večernja zvijezda, Zagreb, 1995.
- Geo Bogza, Pjesma o pobuni, ljubavi i smrti; Ioana Maria, Zagreb, 1979. (u časopisu Forum)
S talijanskoga
uredi- Guido Cavalcanti, Rime, Banja Luka, 1986., Zagreb, 1998.
- Dante Alighieri, Božanstvena komedija (Raj, pjevanja XVII-XXXIII), Zagreb, 1976., 2004.
- Francesco Petrarca, Kanconijer (s drugima), Zagreb, 1974.
- Giovanni Boccaccio, Dekameron (s Jerkom Belan), Zagreb, 1981., 1999., 2004.
- Niccolò Machiavelli, Firentinske povijesti, Zagreb, 1985.; Korespondencija, Zagreb, 1987.
- Giordano Bruno, Optimizam slobodnog mišljenja (soneti), Zagreb, 1985.
- Giuseppe Gioachino Belli, Soneti, Zagreb, 1994. (s rimskoga dijalekta)
- Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb, 1985., Split, 2004.
- Gabriele D'Annunzio, Giovanni Episcopo, Zagreb, 2004.
- Italo Svevo, Zenova svijest, Zagreb, 1982.
- Giuseppe Tomasi di Lampedusa, Gepard, Zagreb, 1982.
- Ligio Zanini, Razgovor s galebom Filipom, Pula - Rijeka, 1982.
- Fulvio Tomizza, Materada, Zagreb, 1986., Pula, 1989.; Zlo dolazi sa sjevera, Pula, 1989.
Nagrade
uredi- Velika nagrada Francuske akademije za prijevod Gargantue i Pantagruela
- Nagrada Iso Velikanović 2007. za prijevod Shakespeareovih djela
- Nagrada Petar Brečić 2008. za prijevod Shakespearea
- Nagrada Grada Zagreba 2009. za prevoditeljski opus[13]
- Službeno priznanje rumunjske države 2012. za prijevode Eminescua i Gea Bogze.[14]
- "Kiklop" za prevoditelja godine 2014. za prijevod Izgubljenog raja[15]
- Nagrada Josip Tabak za životno djelo 2014.
- Nagrada Lauro Dantesco za prijevod Dantea.[16]
Izvori
uredi- ↑ LZMK, Hrvatska enciklopedija: Maras, Mate (pristupljeno 12. studenog 2017.)
- ↑ a b Roman postmoderne asocijativnosti. Vijenac. 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2020. Pristupljeno 1. travnja 2018.
- ↑ Evo zašto frustrirani biografi Shakespearea zovu našim suvremenikom. TPortal. 1. travnja 2016.
- ↑ Ministarstvo kulture, Nagrada Iso Velikanović (pristupljeno 12. studenog 2017.)
- ↑ Nagrade "Petar Brečić" Hrovatu i Marasu
- ↑ Denis Derk, Prevoditelj Mate Maras nagrađen za životno djelo, Večernji list, Zagreb, 1. listopada 2014. , pristupljeno 3. listopada 2014.
- ↑ Obilježen Dan Sveučilišta Split. Nacional. 16. lipnja 2017.
- ↑ Mate Maras Presented His Book A Late Vintage. Index. 15. prosinca 2005. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
- ↑ Mate Maras. Globus. 14. listopada 2014.
- ↑ Protagonist i njegov biograf. Matica hrvatska. 30. svibnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2021. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
- ↑ Kapitalna mentalistička priča : Mate Maras: Pisma od smrti, Ex libris, Zagreb, 2013. : [prikaz]. HAZU. 2014. Pristupljeno 19. veljače 2016.
- ↑ Mate Maras: Srokovni rječnik hrvatskoga jezika, Filologija vol. 22-23, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1994. str.81-86 Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 12. studenog 2017.)
- ↑ Nagrada Grada Zagreba u 2009. godini. Službena stranica Grada Zagreba
- ↑ Najveći rumunjski pjesnik prvi put u hrvatskom prijevodu. Vijenac. 16. travnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2021. Pristupljeno 1. travnja 2018.
- ↑ Dodijeljene književne nagrade Kiklop za 2014. Dnevnik. 14. prosinca 2014.
- ↑ Preslikavanje ili funkcija. Oris. 10. prosinca 2015.