Mario Mandžukić

Mario Mandžukić odlazi tijekom rata s obitelji iz Odžaka u Bosni u Njemačku u grad Ditzingen blizu Stuttgarta i tamo počinje trenirati nogomet u klubu u kojemu igra njegov otac.^[2] Obitelj se nakon rata vraća iz Njemačke u Slavonski Brod gdje Mario od 1997. do 2003. godine igra za NK Marsoniju. Sljedeće godine, igrao je u gradskom niželigašu Željezničaru, a nakon toga, ponovno je jednu sezonu 2004./05. odigrao za Marsoniju. U lipnju 2005. prešao je u NK Zagreb.

U dresu Zagreba, na Dvoranskom prvenstvu HNL, u sezoni 2005./06. izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a na istom natjecanju u sezoni 2006./07., bio je najbolji strijelac.

Dok ga je vodio Miroslav Blažević, nazvao ga je odmilja "đilkoš", ali u pozitivnom smislu riječi, jer je specifičan igrač, koji je jednostavno svoj, zna iznuditi faul, ali još bolje zna glumiti, ima pozitivnu drskost.^[3] Mario Mandžukić je poslije u novinama zamolio sve one koji pišu o njemu neka ga prestanu oslovljavati riječju "đilkoš", bez obzira hvali li ga se ili kritizira, jer on to nije.^[4]

 

Zbog vrlo dobrih igara pod vodstvom Miroslava Blaževića u Zagrebu, koji ga je isprva napadao, pobudio je javno zanimanje gradskog rivala Dinama. Nakon dugih pregovora i odbijanja, prešao je u Dinamo početkom srpnja 2007. godine, zajedno s Ivicom Vrdoljakom

Odigrao je više odličnih utakmica u dresu Dinama, a posebno se istaknuo protiv Ajaxa u Amsterdamu, 4. listopada, kada je postigao dva pogotka i bio zaslužan za jedanaesterac za još jedan pogodak. U novinama je sljedećeg dana dobio najvišu moguću ocjenu, 10.

U sezoni 2008./09., dobio je Žutu majicu Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve HNL. Iste godine bio je i najbolji strijelac lige, sa 16 pogodaka. Ukupno je za Dinamo odigrao 141 utakmicu, postigavši pritom 65 pogodaka.

Dne 16. srpnja 2010. godine prešao je u redove njemačkoga prvoligaša VfL Wolfsburga^[5] u kojem ostaje do pred kraj lipnja 2012. godine. U dvije godine igranja za njemački klub, Mandžukić je postigao 20 pogodaka u 56 nastupa i pokazao se kao jedan od najboljih igrača glavom u Bundesligi.

 

Dana 26. lipnja 2012. godine, Mario Mandžukić potpisuje četverogodišnji ugovor s njemačkim Bayern Münchenom,^[6] najviše zahvaljujući odličnom nastupu na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, kojem je prethodila sjajna sezona s Wolfsburgom u Bundesligi.^[7][8] Nakon dolaska u klub pokazao se kao pravo pojačanje kluba jer je često bio strijelac. Time je osigurao mjesto u prvih 11, nogometnog giganta iz Münchena. Na ulasku u 2013. godinu bio je i vodeći strijelac Bundeslige.

S Bayernom je 2013. godine osvojio Ligu prvaka. U završnici protiv Borussije Dortmund postigao je prvi pogodak na utakmici i tako postao prvi Hrvat u povijesti koji je postigao pogodak u završnici tog natjecanja.^[9]

Dana 10. srpnja 2014. godine potpisao je petogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom Atléticom iz Madrida. Atlético je za usluge Marija Mandžukića Bayernu platio 22 milijuna eura.^[10]Dana 22. kolovoza 2014. zabio je svoj prvi gol za Atlético u pobjedi nad Real Madridom u španjolskom superkupu.^[11] Nakon samo jedne sezone i osvojenog španjolskog superkupa, Mario napušta Madrid.

Dana 22. lipnja 2015. godine Mario potpisuje ugovor s talijanskim gigantom Juventusom.^[12]

Dana 25. studenoga 2015. godine Juventus je u Torinu, u dvoboju skupine D Lige pravaka 2015./16. ugostio Manchester City.^[13] U dvoboju za odlazak u osminu završnice Lige prvaka, Mandžukić je na asistenciju Alexa Sandra u 18. minuti^[14] zabio gol i odveo Juventus u osminu završnice Lige prvaka.^[15] Iako su igrači Manchester Citiya tražili prekršaj u napadu sudac Brych nije se oglasio.^[16]

Dolaskom novog trenera Juventusa Maurizia Sarrija tijekom ljeta 2019., Mandžukić je isključen iz trenerovih planova. Stoga je izostavljen iz Juventusove momčadi za UEFA Ligu prvaka 2019./20. s klupskim suigračem Emreom Canom. Nakon što nije ostvario niti jedan nastup tijekom sezonu 2019./20., Mandžukić je odlučio napustiti Juventus.

Na Badnjak 2019. Mandžukić je odlučio prijeći u katarski klub Al-Duhail.^[17][18] Pet dana kasnije službeno je postao igračem Al-Duhaila.^[19]

Svoj klupski debi ostvario je 4. siječnja 2020. u ligaškoj utakmici protiv kluba Qatar SC koja je završila bez golova.^[20] Svoj prvi klupski gol postigao je pest dana u utakmici katarskog kupa protiv kluba Al-Sailiya koja je završila 2:0.^[21] Dana 11. veljače 2020. Mandžukić je debitirao i postigao svoj prvi gol u Azijskoj ligi prvaka i to protiv iranskog Persepolisa koji je poražen 2:0.^[22] Dana 5. srpnja 2020. Mandžukić je sporazumno raskinuo ugovor s Al-Duhailom. Za klub je postigao dva gola u deset nastupa.^[23]

Nakon raskida ugovora s Al-Duhailom znatan broj klub pokazao je interes za dovođenje Mandžukića. Među tim klubovima su: Fenerbahçe, Beşiktaş, Lokomotiv Moskva, AC Milan, Benevento, Hellas Verona, Fiorentina, Aston Villa, Wolverhampton Wanderers, Marseille, Wolfsburg, Hertha Berlin i Schalke 04.^[24][25][26]

Dana 19. siječnja 2021. Mandžukić je potpisao ugovor s Milanom do kraje sezone uz mogućnost produljenja ugovora na još jednu godinu.^[27] U ligi je debitirao 23. siječnja protiv Atalante od koje je Milan izgubio 0:3.^[28] Dok je igrao za Milan,brojne ozljede narušile su mu fizičku kondiciju i formu. Za Milan je nastupao 11 puta i to uglavnom kao zamjena. Ni jednom nije bio strijelac za klub. Dana 24. svibnja 2021. Mandukić je najavio odlazak iz Milana jer mu klupska uprava nije produžila ugovor.^[29]

Dana 3. rujna 2021. Mandžukić je objavio kraj igračke karijere.^[30]

 

Bio je standardni član mladih hrvatskih nogometnih reprezentacija (do 19, do 20, do 21), a 21. studenoga 2007. godine debitirao je i za Hrvatsku A selekciju u kvalifikacijskoj utakmici protiv Makedonije. Prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju postigao je 10. rujna 2008. godine, u 77. minuti ogleda protiv Engleske (1:4), u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.^[31]

U kvalifikacijskoj skupini za Euro, Mandžukić je postigao dva pogotka za reprezentaciju, i to izjednačujući pogodak protiv Gruzije na Poljudu, kao i zadnji pogodak Hrvatske u skupini, na Kantridi protiv Latvije. U dodatnim kvalifikacijama, hrvatska je reprezentacija ždrijebana s Turskom. U izvrsnoj utakmici u Türk Telekom Areni, Mario Mandžukić je postigao drugi pogodak na utakmici i tako učvrstio vodstvo Hrvatske koje je kasnije zapečatio Ćorluka.^[32]

Na završnici prvenstva, u skupini sa Španjolskom, Italijom i Republikom Irskom, Mandžukić je najavljen kao jedan od glavnih napadača nakon ozljede Ivice Olića.^[33] U prvoj utakmici s Ircima, Mandžukić postiže dva pogotka, oba glavom, i tako postaje prvi Hrvat koji je postigao dva pogotka u jednoj utakmici na nekom velikom natjecanju još od Davora Šukera na Euru 1996. godine.^[34] Hrvatska je na kraju pobijedila s 3:1.^[34] U idućoj utakmici s Talijanima, opet postaje ključni igrač reprezentacije; nakon dominacije i vodstva Italije, Mandžukić postiže pogodak u 72. minuti i donosi novi bod Vatrenima. Tim je pogodcima Mandžukić privremeno bio najbolji strijelac prvenstva, ali Hrvatska ne uspijeva proći u četvrtzavršnicu zbog boda prednosti koju je na kraju imala reprezentacija Italije.

U kvalifikacijama prvi pogodak zabija protiv Srbije za 1:0, utakmica je završila rezultatom 2:0. U dodatnim kvalifikacijama u drugoj utakmici zabija za 1:0 protiv Islanda i Hrvatska pobjedom od 2:0 odlazi na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014.

Prvu utakmicu bio je suspendiran zbog crvenog kartona. U drugoj utakmici zabio je dva pogotka za Hrvatsku u pobjedi protiv Kameruna od 4:0.^[35]

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. godine popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Mandžukić.^[36]

Mario je zabio u osmini finala izjednačujući pogodak Danskoj za 1:1. Rezutat se nije mijenjao pa je Hrvatska slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca (6:5). Zabio je i odlučujući pogodak u polufinalnoj utakmici protiv Engleske u 109. minuti pa tako odveo Hrvatsku u prvo završnicu svjetskoga prvenstva (2:1) protiv Francuske, u kojem je upisao povijest. Naime, Mandžukić je jedini igrač u povijesti završnica SP-ava koji je zabio autogol. No, iskupio se golom u 69. minuti nakon pogreške francuskoga vratara koji ipak nije bio dovoljan protiv Francuske (2:4). Nakon osvajanja svjetskoga srebra, 14. kolovoza 2018. godine, u 33. godini života, oprostio se od igranja za Hrvatsku.^[37]

• 2008.: Najbolji igrač Prve HNL, u izboru kapetana klubova Prve HNL.^[38]
• Najbolji strijelac 1. HNL u sezoni 2008./09., s postignutih 16 pogodaka.
• Najbolji igrač 1. HNL, Žuta majica Sportskih novosti u sezoni 2008./09.
• Najbolji strijelac, EURO 2012., s postignuta 3 pogotka. ^↓1
• Večernji list, Nogometaš godine: 2012.^[39]
• Vatrena krila za 2012. godinu, nagrada Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije "Uvijek vjerni" za najsrčanijeg hrvatskog reprezentativca.
• Najbolji športaš Hrvatske za 2013. godinu u 62. izboru Sportskih novosti.^[40]
• Pogodak koji je postigao 2017. u završnici Lige prvaka protiv Reala iz Madrida UEFA je proglasila najljepšim.^[41]
• 2018.: Počasni građanin Grada Slavonskoga Broda.^[42]
• 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji športa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.^[43]

• 2024. Odlukom predsjednik Republike Hrvatske Zorana Milanovića odlikovan je Poveljom Republike Hrvatske: "Za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, doprinos sportu i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske te osvajanju 3. mjesta na 22. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Državi Katru" ^[44]

Dinamo Zagreb

• Prvak Hrvatske (3): 2007./08., 2008./09., 2009./10.
• Hrvatski nogometni kup (2): 2008., 2009.

FC Bayern München

• Prvak Njemačke (2): 2012./13., 2013./14.
• DFB-Pokal (2): 2012./13., 2013./14.
• DFL-Supercup (1): 2012.
• UEFA Liga prvaka (1): 2012./13.
• FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo (1): 2013.
• UEFA Superkup (1): 2013.

Atlético Madrid

• Španjolski Superkup (1): 2014.

Juventus

• Prvak Italije (4): 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./19.
• Talijanski kup (3): 2015./16., 2016./17., 2017./18.
• Talijanski Superkup (1): 2015.

Al-Duhail

• Qatar Stars League (1): 2019./20.

• Svjetsko prvenstvo: 2018. (2. mjesto)^[45]

1. ^↑1 3 pogotka postigli su također Mario Gómez, Cristiano Ronaldo, Alan Džagojev, Mario Balotelli i Fernando Torres.

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mario Mandžukić

• Službena stranica Maria Mandžukića
• Mandžukić Mario, oneversusone.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. lipnja 2019. (Wayback Machine)