Ivan VII. Paleolog

Ivan VII. Paleolog (grč. Ἰωάννης Παλαıολόγος, Iōánnēs Palaiológos) (?, o. 1370. – ?, 22. rujna 1408.), bizantski car 1390. i od 1399. do 1402. godine. Sin je cara Andronika IV. i unuk cara Ivana V. Godine 1390. uzurpirao je prijestolje uz pomoć osmanskog sultana Bajazida I. koji mu je pomogao da zbaci djeda s vlasti tako što je osvojio Carigrad i predao mu prijsetolje kao svome vazalu. Položaj ostataka Bizanta, koji se sveo na malu državicu uokolo Carigrada bio je više nego bijedan, jer je car u potpunosti ovisio o osmanskom sultanu kao svome gospodaru. Već sljedeće godine, zbacio ga je s trona stric Manuel II. i vratio na vlast Ivana V. koji se morao nastaviti pokoravati sultanovoj volji.^[1]

Nakon smrti cara Ivana V., carsku krunu preuzeo je Manuel II. koji je Ivana VII. postavio za suvladara. Između 1399. – 1402. godine obnašao je dužnost regenta za odsustva cara Manuela II. koji je boravio na Zapadu u pokušaju da dobije pomoć za borbu protiv Osmanlija. Godine 1402. postavljen je za namjesnika u Solunu.^[2]

Žena mu je bila Irena Gattilusio.

Imao je sina Andronika V. koji je umro prije oca, kao sedmogodišnje dijete (1407.).