Ivan Lovrenović

Osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio je u Mrkonjić Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu (južnoslavenske književnosti, jezik, etnologija).

Do 1976. predavao je književnost u gimnaziji u Mrkonjić-Gradu, potom radio u Sarajevu kao urednik u reviji za kulturu i društvena pitanja Odjek, te kao glavni i odgovorni urednik u izdavačkim kućama Veselin Masleša i Svjetlost.

Od 1992. godine, nakon bijega s obitelji iz okupirane sarajevske četvrti Grbavica, godinu dana je živio u opsjednutom Sarajevu. Supotpisnik je otvorenoga pisma petorice bosansko-hrvatskih intelektualaca (Miljenko Jergović, dr Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić) koje je 6. siječnja 1992. upućeno predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu kao "odgovornomu za političko uništenje Bosne i Hercegovine" ^{[nedostaje izvor]}. Od 1993. je u Zagrebu kao službenik-diplomat u veleposlanstvu BiH, zatim u egzilu u Berlinu. Nakon Daytonskoga sporazuma i reintegracije Grbavice 1996. godine, ponovo je u Sarajevu. Živi kao neovisni publicist; redovito surađuje u splitskom političko-satiričnom listu Feral Tribune i u sarajevskom magazinu Dani.

Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. godine. Surađivao je u svim važnijim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji. Proza, članci i eseji prevođeni su mu na njemački, engleski, arapski, ruski, francuski, španjolski, poljski, češki, nizozemski, slovenski, makedonski i druge jezike. Od 1992. do 1996. eseji i članci o aspektima rata u Bosni objavljivani su mu u listovima i časopisima New York Times, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Algemeine Zeitung, Die Zeit, Le Messager Europeen itd. Knjiga o kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Unutarnja zemlja) prevedena je na njemački, češki i engleski jezik.

Uređivao je nekoliko kulturoloških biblioteka u Svjetlosti, u kojima je, između ostaloga, objavio knjige:

• Bogdan Bogdanović, Knjiga kapitela (1991),
• Jurgis Baltrušaitis, Fantastični srednji vijek (1991),
• Ernst Benz, Duh i život istočne crkve (1991),
• Koran (preveo Mićo Ljubibratić), reprint izdanja iz 1895. godine (1990),
• Julijan Jelenić, Kultura i bosanski franjevci I-II, reprint izdanja iz 1912-15. (1990),
• Anto Kovačić, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene (1991),
• Nerkez Smailagić, Leksikon islama (1990).

Jedan je od pokretača i urednika časopisa Dani 1992. godine i jedan od osnivača bosanskoga centra međunarodnoga PEN kluba u jesen iste godine u Sarajevu. Bio je član uredništva časopisa za kulturu demokracije Erasmus u Zagrebu te jedan od pokretača i urednika nezavisnoga časopisa Tjednik. Pokrenuo je i uredio dvadeset brojeva sarajevskoga časopisa za kulturu, znanost, društvo i politiku Forum Bosnae.

Između 1993. i 1997. uređivao s Nenadom Popovićem ediciju bosanske egzilantske književnosti Ex Ponto u zagrebačkoj izdavačkoj kući Durieux. Uređuje književnu biblioteku Dani, u kojoj je tokom 2004/2005. godine objavljeno 60 knjiga. Kod sarajevsko-zagrebačkoga izdavača Synopsis pokrenuo je i uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene - izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. stoljeća u dvadeset svezaka.

Ivan Lovrenović je zajedno s nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. listopada 1992. godine u Sarajevu.^[1][2] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020,^[3] u spomen na žrtve Pokolja u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana^[4] s Ivicom Đikićem, Miljenkom Jergovićem, Željkom Ivankovićem^[5] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici^[2], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je toleriranje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.^[6]

Knjige:

• Obašašća i basanja, poetska proza, Sarajevo 1975, Zagreb 2004.
• Putovanje Ivana Frane Jukića, roman, Mostar 1977, Sarajevo 1984, Zagreb 2003, Banja Luka 2005.
• Bosna i Hercegovina, ilustrirana monografija, Sarajevo 1980.
• Književnost bosanskih franjevaca, hrestomatija, Sarajevo 1982.
• Skice, lajtmotivi, eseji, Banja Luka 1986.
• Labirint i pamćenje, kulturnopovijesni esej o Bosni, Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994.
• Liber memorabilium, roman, Zagreb 1994, 2003.
• Ex tenebris, sarajevski dnevnik, Zagreb 1994.
• Welt ohne Brücke – Svijet bez mosta, eseji, Berlin 1994.
• Bosna, kraj stoljeća, eseji, članci, Zagreb 1996.
• Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb 1998, 1999, 2004.
• Bosnien und Herzegowina: Eine Kulturgeschichte, Bozen-Wien 1998.
• Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie, Praha 2000.
• Bosnia: A Cultural History (predgovor: Ammiel Alcalay), London-New York 2001.
• Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb 2002.
• Ex tenebris (eseji, članci, razgovori), Zagreb 2005.
• Duh iz sindžira (članci, eseji, polemike), Zagreb 2005.
• Poslije kraja (kronike), Zagreb 2005.
• Bosanski križ : nadgrobna skulptura iz doba turske vlasti (2021.)^[7]

Antologije:

• Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka (s Enverom Kazazom i Nikolom Kovačem), Sarajevo 2000.
• Za gradom jabuka, 200 najljepših sevdalinki, Sarajevo 2005.

Tekstovi za dokumentarne filmove:

• Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1989;
• Stoljeća Bosne Srebrene, 1990.

Izabrana djela I-VIII, Durieux, Zagreb

• Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, 2002.
• Liber memorabilium, 2003.
• Putovanje Ivana Frane Jukića, 2003.
• Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, 2004.
• Obašašća i basanja, 2004.
• Ex tenebris. Zapisi, razgovori, 2005.
• Duh iz sindžira. Eseji, članci, polemike (1973-2004), 2005.
• Poslije kraja. Kronike (1997-2005), 2005.

• Kritički prikaz: O djelima Ivana Lovrenovića

Napomena: Bio-bibliografija je validirana "Bon à tirer" osobno od autora.

• Šoštarić, Sanja. 20. svibnja 2020. PISMO PROF.DR. SANJE ŠOŠTARIĆ POVODOM OSTAVKI U PEN CENTRU BIH. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• PEN, BIH. 9. svibnja 2020. POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM: PROTESTNO PISMO PROTIV NAJAVLJENE KOMEMORATIVNE MISE ZA BLEIBURG. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• Sarajevo, Oslobođenje. 20. svibnja 2020. Jergović: PEN centar je nijem na bošnjački nacionalizam i fašizam. oslobodjenje.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• Zagreb, Večernji list. 20. svibnja 2020. Zbog prosvjednog pisma oko mise za Bleiburg Jergović, Đikić i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a BiH. vecernji.hr. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• Lovrenović, Ivan. 19. svibnja 2020. ĐIKIĆ, IVANKOVIĆ, JERGOVIĆ I LOVRENOVIĆ ISTUPILI IZ P.E.N. CENTRA U BOSNI I HERCEGOVINI. ivanlovrenovic.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• DW. 20. svibnja 2020. Protest protiv protestnog pisma. dw.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
• Slobodna Evropa. 16. svibnja 2020. Održana misa za žrtve Bleiburga u Sarajevu, protestovali antifašisti. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 22. svibnja 2020.