Arthur Rimbaud

Pjesme je počeo pisati već u petnaestoj godini. Preteča simbolizma i nadrealizma, čudesan dječak – samoprozvani vidovnjak, koji je u sedamnaestoj napisao znamenitu poemu Pijani brod (1871.). Želja za samostalnošću i slobodom odvlači ga od obitelji i na poziv "prijatelja Paul Verlainea" kreće na pustolovno putovanje po Europi. U Bruxellesu se konačno događa raskid među prijateljima što se odrazilo u njegovim djelima "Sezona u paklu" i "Iluminacije" (1874.).

Prestao je pisati u dvadesetoj godini života da bi se prepustio pustolovnom životu trgovca-istraživača u egzotičnim krajevima. Zbog bolesti koljena amputirana mu je desna noga. Umire od raka noge.

Rimbaudov talent za poeziju otkriven je u ranoj dobi, u osnovnoj školi u rodnom Charlevilleu, koji se isprva očitovao u vidu neobične pedantnosti i spretnosti u pisanju pjesama na latinskom.

U svijet literature banuo je i prohujao kao meteor, ostavivši djela koja nagovještaju simbolizam i nadrealizam moderne poezije. Vrata koja je Baudelaire odškrinuo, Rimbaud je širom otvorio. U nekoliko godina prošao je mnogo faza, od vezanih stihova do eksperimentalne proze. Uznesen i porican, za jedne ikona, za druge psihopat, taj je "prokleti" pjesnik ostao u svakom slučaju lirski fenomen kojem mnogo duguju sve moderne poetske struje. Njegovo stvaralaštvo može se svesti u jednu riječ - EKSPLOZIJA - boje, strasti, osjećaja, mirisa.

• Cilj umjetnosti je prodrijeti u nepoznato.