Aorist

Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:

• -h, ${\displaystyle \varnothing }$ , ${\displaystyle \varnothing }$ , -smo, -ste, -še
• -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:

Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.

Primjer za glagol učiniti:

U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g ili h:

• rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže

Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.

Primjer za glagol reći:

Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:

Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.

Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvaćanje uloge glagolskog vida često dovodi do nepravilne uporabe aorista umjesto imperfekta:

U mladosti oni čitaše mnoge stripove.

U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. No, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.

Aorist se zbog svoga arhaična prizvuka sve rjeđe rabi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:

Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.

Zanimljiva je suvremena pojava sve češća uporaba aorista u SMS-porukama jer je kraći glagolski oblik od perfekta (vidi: vanjske poveznice)

U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv glagola biti (vidi: hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional).

U bugarskom i lužičkom jeziku^[razjasniti] koristi se kao glavno prošlo vrijeme i razlikuje se bitno u značenju od perfekta. U bugarskom jeziku perfekt služi za izražavanje radnje koja se dogodila prije trenutka govorenja, ali njezino izvršenje se ne povezuje s nekim određenim prošlim trenutkom, dok se aorist koristi za izražavanje prošle svršene radnje koja se dogodila u određenom trenutku.^[1]

Ta je razlika postojala u praslavenskom, ali u većini njegovih potomaka aorist je ili nestao ili se njegovo značenje promijenilo i približilo značenju perfekta.

Aorist u slavenskim jezicima izvorno znači ono što u engleskom jeziku znači past simple, a perfekt u slavenskim jezicima izvorno znači ono što u engleskom jeziku znači present perfect.

Aorist postoji u starogrčkom i sanskrtu što je sve naslijeđeno iz indoeuropskog prajezika.

• glagol
• hrvatski jezik