Željka Markić

Rođena je kao najstarije dijete u obitelji sa šestero djece.^[2] Njezin otac, Marijo Živković, osnivač je i voditelj udruge Obiteljski centar.^[2]

Završila je Klasičnu gimnaziju i diplomirala opću medicinu na Medicinskome fakultetu u Zagrebu, no nikada nije radila kao liječnica.

Od 1990. do 2007. godine radila je u sredstvima javnog priopćavanja – kao ratna izvjestiteljica 1991./92. godine za HRT, a zatim za televizijske kuće BBC, NBC i RAI II te kao urednica dnevnika i vijesti na Novoj TV od 2004. do 2007. godine. Za HRT je radila kao ratna izvjestiteljica za informativni program, za mozaični program „Za slobodu“ te kao voditeljica u studiju i novinarka u programu „Dobro jutro“.^[3]

Neki od priznatih i nagrađivanih dokumentarnih filmova na kojima je radila su: BBC, program Panorama (Guy Smith): “Zvornik – žrtve etničkog čišćenja”, Correspondent (Ed Sturton) “5 godina nakon Daytona – je li povratak moguć”, Channal 4, Clive Gordon: “Unforgiving”.^{[nedostaje izvor]}

Radila je na dokumentarnom filmu "Djeca u ratu" s Alanom Raynoldsom, dobitnikom više nagrada Oskar i Emmy u kategoriji dokumentarnog filma. Film prikazuje sudbinu djece zahvaćene ratom – od Bosne i Hercegovine i Hrvatske, preko Čečenije do afričkih i azijskih ratišta.^{[nedostaje izvor]}

U razdoblju od 1992. do kraja 1994. godine radila je kao savjetnica za međunarodnu organizaciju za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch/Helsinki.^[4] Osobito je prikupljala svjedočanstva zatočenika u logorima Keraterm i Omarska – muškaraca i žena, civila koji su preživjeli pad Vukovara, svjedočanstva žena, civila, koje su sustavno silovane i mučene. Godine 1993. u misiji u Tuzli intervjuirala je brojne ranjenike koji su u okviru medicinskih evakuacija evakuirani iz Konjević Polja i Srebrenice. Radila je na prikupljanju svjedočanstava Hrvata koji su prošli srpske logore nakon pada Vukovara ili preživjeli pad Vukovara i Omarsku.^{[nedostaje izvor]}

U razdoblju od 1990. godine do danas prevela je dvanaestak stručnih knjiga i beletristike za razne izdavačke kuće.^{[nedostaje izvor]}

Bila je prva predsjednica stranke Hrvatski rast (Hrast) te dopredsjednica udruge Grozd. Osnivačica je hrvatske podružnice međunarodne udruge Marijini obroci^[5] te je zajedno sa suprugom koordinatorica međunarodne udruge Obiteljsko obogaćivanje.^[6]

Članica je Organizacijskoga odbora građanske inicijative U ime obitelji, koja je prikupila i predala Hrvatskom saboru 749 316 potpisa^[7][8] za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka.

Njezin rad su neki mediji doveli u vezu s međunarodnom mrežom koja financira konzervativne aktiviste.^[9]

Željka Markić prevela je niz knjiga s engleskog na hrvatski jezik^[10]:

• Roy Gutman: Svjedok genocida, Durieux, Zagreb 1994.
• Antonio Augusto Borelli Machado: Fatima: poruka tragedije ili poruka nade, Obiteljski centar, Zagreb 1999.
• Elizabeth Fenwick: Njega majke i djeteta, Mozaik knjiga, Zagreb 2001. (s Majom Bulović)
• David Seidman: Izvori dugovječnosti, Mozaik knjiga, Zagreb 2001.
• Manuel Castells: Informacijsko doba: ekonomija, društvo, kultura (Moć identiteta sv.2), Golden Marketing, Zagreb 2002. (s Majom Bulović)
• John Grisham: Čudotvorac, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.
• John Grisham: Komora, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.
• Ljudsko tijelo: slikovni rječnik, Mozaik knjiga, Zagreb 2012. (s dr. Tihomirom Markićem)
• John Grisham: Vrijeme ubijanja, Algoritam/Jutarnji list, Zagreb 2012.