[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/Prijeđi na sadržaj

Velika nagrada Francuske

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s VN Francuske)
Velika nagrada Francuske
Circuit Paul Ricard
Podaci o stazi
Broj krugova 53
Dužina kruga 5,842 km
Dužina utrke 309,626 km
Rekord kruga 1:28.319 (2019.)
Lewis Hamilton
Mercedes
Rekord kruga (utrka) 1:32.740 (2019.)
Sebastian Vettel
Ferrari
Posljednja utrka (2021.):
Prvo startno mjesto Max Verstappen
Red Bull-Honda
1:29.990
Podij 1. Max Verstappen
Red Bull-Honda
2. Lewis Hamilton
Mercedes
3. Sergio Pérez
Red Bull-Honda
Najbrži krug Max Verstappen
Red Bull-Honda
1:36.404

Velika nagrada Francuske je automobilistička utrka koja se prvi put održala 1906. Kao dio kalendara Formule 1, utrka se prvi put vozila 1950. Velika nagrada Francuske se nije vozila od 2009. do 2017., a dva puta je bila otkazana, 1955. zbog nesreće na utrci 24 sata Le Mansa i 2020. zbog pandemije koronavirusa. Utrke su se vozile na stazama Reims, Rouen, Charade, Le Mans i Magny Cours, a trenutno se Velika nagrada Francuske vozi na stazi Paul Ricard.

Formula 1

[uredi | uredi kôd]

Pobjednik prve utrke za Veliku nagradu Francuske u Formuli 1 bio je Juan Manuel Fangio 1950., koji je u Alfa Romeu na predzadnjoj utrci te sezone na stazi Reims 2. srpnja, slavio s 25,7 sekundi ispred momčadskog kolege Luigija Fagiolija.[1] Argentinac je još pobjeđivao i 1951., 1954. i 1957. u Mercedesu i Maseratiju.

Prve pobjede u Formuli 1 na Velikoj nagradi Francuske ostvarili su Luigi Fagioli 1951. u Alfa Romeu, Mike Hawthorn 1953. u Ferrariju, Giancarlo Baghetti 1961. u Ferrariju, Dan Gurney 1962. u Porscheu, Jacky Ickx 1968. u Ferrariju i Alain Prost 1981. u Renaultu.

Leyton House je umalo priredio iznenađenje 1990. Momčad koja se vozila uglavnom na začelju te 1990. za utrku prije Francuske (Veliku nagradu Meksika) uopće se nisu ni kvalificirali, no na stazi Paul Ricard zamalo se posvjedočilo čudu. Ivan Capelli i Mauricio Gugelmin u bolidima momčadi Leyton House vodili su skoro dvije trećine utrke. Za utrku su se kvalificirali na sedmu i desetu startnu poziciju, no nakon ulaska vodećih na zamjenu guma, poveli su u utrci. Naime, iz momčadi su planirali završiti utrku bez ulaska u boks. Konfiguracija staze odgovarala je aerodinamici Leyton House bolida, a pripomogli su vozači s izvanrednim čuvanjem guma. Nažalost, motori u njihovim bolidima nisu izdržali, pa je Gugelmin morao odustati iz utrke u 58. krugu, dok je Capelli uspio odolijevati napadima Alaina Prosta u Ferrariju. Prost je ipak uspio prestići Capellija tri kruga prije kraja utrke kada su Capellija zadesili problemi na bolidu, te pobijediti u utrci, a Capelli je zadržao fantastično drugo mjesto, kojim je osvojio svojih jedinih 6 bodova tijekom sezone. Treba napomenuti i još jednog junaka utrke Adriana Neweya koji je dizajnirao tadašnji bolid momčadi Leyton House, no tada nije bio član momčadi. Neweyu je već prije utrke od strane čelnika momčadi uručen otkaz, a on je bio na putu prema Williamsu.[2]

Pobjednici

[uredi | uredi kôd]

Višestruki pobjednici (vozači)

[uredi | uredi kôd]
Pobjede Vozač Pobjednička godina
8 Michael Schumacher 1994., 1995., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004., 2006.
6 Alain Prost 1981., 1983., 1988., 1989., 1990., 1993.
4 Juan Manuel Fangio 1950., 1951., 1954., 1957.
Nigel Mansell 1986., 1987., 1991., 1992.
3 Jack Brabham 1960., 1966., 1967.
Jackie Stewart 1969., 1971., 1972.
2 Dan Gurney 1962., 1964.
Jim Clark 1963., 1965.
Ronnie Peterson 1973., 1974.
Niki Lauda 1975., 1984.
Mario Andretti 1977., 1978.
Lewis Hamilton 2018., 2019.

Višestruki pobjednici (konstruktori)

[uredi | uredi kôd]
Pobjede Konstruktor Pobjednička godina
17 Ferrari 1952., 1953., 1956., 1958., 1959., 1961., 1968., 1975., 1990., 1997.,
1998., 2001., 2002., 2004., 2006., 2007., 2008.
8 Williams 1980., 1986., 1987., 1991., 1992., 1993., 1996., 2003.
7 Lotus 1963., 1965., 1970., 1973., 1974., 1977., 1978.
5 McLaren 1976., 1984., 1988., 1989., 2000.
Renault 1979., 1981., 1982., 1983., 2005.
4 Brabham 1964., 1966., 1967., 1985.
3 Mercedes 1954., 2018., 2019.
2 Alfa Romeo 1950., 1951.
Tyrrell 1971., 1972.
Benetton 1994., 1995.

Pobjednici po godinama

[uredi | uredi kôd]
Godina Vozač Bolid Lokacija
1950. Juan Manuel Fangio Alfa Romeo Reims
1951. Luigi Fagioli
Juan Manuel Fangio
Alfa Romeo Reims
1952. Alberto Ascari Ferrari Rouen-les-Essarts
1953. Mike Hawthorn Ferrari Reims
1954. Juan Manuel Fangio Mercedes Reims
1955.
Nije održana zbog nesreće na utrci 24 sata Le Mansa
1956. Peter Collins Ferrari Reims
1957. Juan Manuel Fangio Maserati Rouen-les-Essarts
1958. Mike Hawthorn Ferrari Reims
1959. Tony Brooks Ferrari Reims
1960. Jack Brabham Cooper-Climax Reims
1961. Giancarlo Baghetti Ferrari Reims
1962. Dan Gurney Porsche Rouen-les-Essarts
1963. Jim Clark Lotus-Climax Reims
1964. Dan Gurney Brabham-Climax Rouen-les-Essarts
1965. Jim Clark Lotus-Climax Clermont-Ferrand
1966. Jack Brabham Brabham-Repco Reims
1967. Jack Brabham Brabham-Repco Le Mans
1968. Jacky Ickx Ferrari Rouen-les-Essarts
1969. Jackie Stewart Matra-Ford Clermont-Ferrand
1970. Jochen Rindt Lotus-Ford Clermont-Ferrand
1971. Jackie Stewart Tyrrell-Ford Le Castellet
1972. Jackie Stewart Tyrrell-Ford Clermont-Ferrand
1973. Ronnie Peterson Lotus-Ford Le Castellet
1974. Ronnie Peterson Lotus-Ford Dijon-Prenois
1975. Niki Lauda Ferrari Le Castellet
1976. James Hunt McLaren-Ford Le Castellet
1977. Mario Andretti Lotus-Ford Dijon-Prenois
1978. Mario Andretti Lotus-Ford Le Castellet
1979. Jean-Pierre Jabouille Renault Dijon-Prenois
1980. Alan Jones Williams-Ford Le Castellet
1981. Alain Prost Renault Dijon-Prenois
1982. René Arnoux Renault Le Castellet
1983. Alain Prost Renault Le Castellet
1984. Niki Lauda McLaren-TAG Dijon-Prenois
1985. Nelson Piquet Brabham-BMW Le Castellet
1986. Nigel Mansell Williams-Honda Le Castellet
1987. Nigel Mansell Williams-Honda Le Castellet
1988. Alain Prost McLaren-Honda Le Castellet
1989. Alain Prost McLaren-Honda Le Castellet
1990. Alain Prost Ferrari Le Castellet
1991. Nigel Mansell Williams-Renault Magny-Cours
1992. Nigel Mansell Williams-Renault Magny-Cours
1993. Alain Prost Williams-Renault Magny-Cours
1994. Michael Schumacher Benetton-Ford Magny-Cours
1995. Michael Schumacher Benetton-Renault Magny-Cours
1996. Damon Hill Williams-Renault Magny-Cours
1997. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
1998. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
1999. Heinz-Harald Frentzen Jordan-Mugen Honda Magny-Cours
2000. David Coulthard McLaren-Mercedes Magny-Cours
2001. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
2002. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
2003. Ralf Schumacher Williams-BMW Magny-Cours
2004. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
2005. Fernando Alonso Renault Magny-Cours
2006. Michael Schumacher Ferrari Magny-Cours
2007. Kimi Räikkönen Ferrari Magny-Cours
2008. Felipe Massa Ferrari Magny-Cours
2009.
-
2017.
Nije održana
2018. Lewis Hamilton Mercedes Le Castellet
2019. Lewis Hamilton Mercedes Le Castellet
2020. Nije održana
2021. Max Verstappen Red Bull-Honda Le Castellet

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1950 French Grand Prix F1 Race Results Stats F1 Pristupljeno 18. lipnja 2021.
  2. VN Francuske: Iz arhiva GP1 Objavljeno 16. lipnja 2021. Pristupljeno 18. lipnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]