Skokuni

Skokuni
	Pseudachorutes conspicuatus ssp. lineatus
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Arthropoda;
Razred:	Entognatha;
Red:	Collembola; Lubbock, 1870
Podredovi
	Entomobryomorpha Börner, 1913; Neelipleona Massoud, 1971; Poduromorpha Börner, 1913; Symphypleona Börner, 1901;
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Skokuni (Collembola), rasprostranjeni red člankonožaca iz razreda unutarčeljusnika (Entognatha) koji žive u svim mogućim geografskim i klimatskim uvjetima, od australskih pustinja pa do snjegova visokih Himalaja i na Antarktiku. Prilagodili su se životu na tlu, drveću, špiljama, kopnu, vodenim površinama, snijegu i ledu. Slični su ali manji od kukaca s kojima zajedno pripadaju u heksapode ili šesteronošce.

Tijelo im je kratko, svega nekoliko milimetara dugo (najčešće 1 i 5 mm.), Najmanji među njima dug je svega 0,12 mm, a nejveći 17 mm. Oči su im slabo razvijene ili ih uopće nemaju, a neki od njih dišu pomoću traheja što je svojstveno kukcima. Svojstveno im je i to što zadak ima 6 kolutića i razvijenu furku, poseban organ koji im služi za skakanje u bijegu pred grabežljivcima. Skokuni, po čemu su i dobili ime mogu preskočiti nekoliko stotina puta svoju visinu što ih čini jednima od najboljih skakača u životinjskom svijetu.

Skokuni su svežderi, hrane se mikroorganizmima i tvarima različitog porijekla koje se raspadaju stvarajući na taj način humus. Glavni neprijatelji su im kornjaši, strige, lažipauci, grinje, lažištipavci i pauci.^[1]^[2]

Skokuni u Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji više od stotinu vrsta skokuna: Typhlogastrura topali (Loksa & Bogojević 1967), iz dvije špilje kod Dubrovnika; Pseudosinella dallaii Gisin & da Gama 1970 koja je poznata samo iz špilje Veternice na Medvednici; Tritomurus scutellatus Frauenfeld, 1854; Pseudosinella heteromurina (Stach, 1930); Onychiurus glebatus (Gisin 1952).

Skokuni s Antarktike

Prvi zapisi o skokunima na Antarktici potječu od 26. siječnja 1898., na otoku Auguste u prolazu Gerlache, kada su otkrivene vrste, Achorutoides antarcticus, Cryptopygus antarcticus i Isotoma octo-ocuata. U studenom 1899. dr. Klovstäd otkrio je na planinskom masivu Geikie Ridge u regiji Victoria Land vrstu koja je po njemu prozvana Isotoma klovstadi.^[3] Otkrića su se nastavila i kasnije.

Nadporodice

Izvori

↑ HBSD Biospeleologija. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2015. Pristupljeno 30. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Hrv. Enc.
↑ Entomology of Antarctica, Opseg 10

[1] HBSD Biospeleologija. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2015. Pristupljeno 30. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[2] Hrv. Enc.

[3] Entomology of Antarctica, Opseg 10

[1]

[2]

[3]