[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/Prijeđi na sadržaj

Snježana Kordić

Izvor: Wikipedija
Snježana Kordić
Snježana Kordić
 Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.
Snježana Kordić
Snježana Kordić
Plenarno predavanje Snježane Kordić na konferenciji u Japanu 2018.[1]
Rođenje Osijek, 29. listopada 1964.
Prebivalište Zagreb
Nacionalnost Hrvatica
Poznat(a) po knjizi Jezik i nacionalizam
Poslodavac Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Sveučilište u Zagrebu
Ruhrsko sveučilište u Bochumu
Westfalijsko sveučilište Wilhelms u Münsteru
Humboldtovo sveučilište u Berlinu
Sveučilište Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurt na Majni
Zanimanje Jezikoslovka
Titula dr. sc. habil.
Portal o životopisima

Snježana Kordić (Osijek, 29. listopada 1964.), hrvatska je jezikoslovka i kroatistica, široj javnosti poznata po knjizi Jezik i nacionalizam.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Snježana Kordić rođena je u Osijeku, 1964. godine. Prema njezinom pisanju u članku "Demagogija umjesto znanosti" roditelji, otac Hrvat rodom iz Sretnica kod Mostara i majka Hrvatica rodom iz Obrovca Sinjskog, odgajali su je u strogom katoličkom duhu.[3] Diplomirala[4] je 1988. kroatistiku na Sveučilištu u Osijeku.[5] U Osijeku je na Filozofskom fakultetu radila 1990. kao istraživačica pripravnica iz područja kroatistike.[6] 1991. prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu,[7] gdje je primljena za asistenticu na Katedri za suvremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku,[8][9] a paralelno je predavala i na Odsjeku za novinarstvo Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.[10] Nakon što je završila poslijediplomski studij jezikoslovlja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala[11] 1992. te obranila disertaciju[12] 1993.,[13][14] ponuđen joj je u Njemačkoj nastavak sveučilišnog rada.[15][16] Tamo je stekla status habilitirane[17] znanstvenice[18][19] (iznaddoktorski stupanj)[20] 2002. godine.[21][22] U Njemačkoj je petnaestak godina[23] predavala kao znanstvena suradnica, docentica i profesorica na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu, westfalijskom sveučilištu Wilhelms u Münsteru, Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i sveučilištu Johanna Wolfganga Goethea u Frankfurtu.[24][25][26]

Znanstveno-istraživački rad

[uredi | uredi kôd]
Rezultati istraživanja Snježane Kordić koji pokazuju da se u odnosnim rečenicama nepromjenjiva riječ što najviše koristi kao stilska rezerva umjesto odnosne zamjenice koji u književnom stilu.

Snježana Kordić objavila je četiri knjige koje su prevedene na strane jezike[27] (engleski, njemački ili španjolski) i 150[28] drugih jezikoslovnih radova[29] u kojima je istraživala područja gramatike, sintakse, lingvistike teksta, pragmatike, korpusne lingvistike, leksika, sociolingvistike,[30] jezične politike,[31][32] standardologije. Poseban doprinos dala je u istraživanju relativnih ili odnosnih rečenica, zamjenica u ulozi anafore, katafore i deikse, zatim u istraživanju veznika, priloga, prezentativa, modalnih glagola i egzistencijalnih glagola.

U inozemstvu je S. Kordić pored knjiga iz područja sintakse i leksikologije objavila 1997.[33][34] gramatiku tzv. srpskohrvatskog jezika za publiku engleskoga i njemačkoga govornog područja.

Neki sociolingvistički zaključci

[uredi | uredi kôd]
  • postojanje jednog policentričnog “srpskohrvatskog” jezika: Prema njezinom mišljenju i mišljenju niza zapadnoeuropskih jezikoslovaca koje u knjizi citira, u slučaju Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca "se ne može govoriti o nekoliko standardnih jezika, nego o standardnim varijantama jednog te istog policentričnog standardnog jezika".[35][36][37][38] Tvrdi da "Nazivi koji pišu u današnjim ustavima hrvatski jezik, srpski jezik, bosanski jezik nisu za lingvistiku prihvatljivi ...Nacionalni ideolozi forsiraju različita imena kako bi sugerirali da se radi o različitim jezicima...nacionalna pripadnost govornika nije kriterij za nazivanje jezika, npr. Švicarac ne govori švicarski, Belgijanac ne govori belgijski ... Nekoliko jednodijelnih oznaka (hrvatski, srpski, crnogorski, bosanski/bošnjački nije za lingvistiku prihvatljivo jer one bi značile da se radi o nekoliko jezika, što nije slučaj. Prihvatljiva bi bila jedna jednodijelna oznaka koja bi pokrivala čitavo jezično područje ...Budući da je oznaka srpskohrvatski od 19. st. ustaljen naziv u lingvistici, ona ima prednost naspram bilo koje druge potencijalne oznake."[39]
  • jezik kao instrument nacionalističke politike: tvrdi da se "jezik instrumentalizira za nacionalističke ciljeve" te "kako se falsificira prošlost i izgrađuju mitovi koji podupiru ideološki poželjnu sliku stvarnosti".[40] Pokazuje da "istraživači sa Zapada ističu i u najnovije vrijeme da se jezična politika bivše Jugoslavije uzima u usporedbi s drugim europskim državama i danas za uzor" i da kroatisti HAZU "znatno sudjeluju u izgrađivanju slike o postojanju neprijatelja"...[41][42]
  • u svijetu je danas prestižnija hrvatska od srpske inačice: u beogradskom tjedniku NIN[22] je izjavila da, kao što je u 20. stoljeću postala prestižnija američka od britanske inačice engleskog i brazilska od europske inačice portugalskog, tako je u 21. stoljeću postala prestižnija hrvatska od srpske inačice "srpskohrvatskog" jezika, iako je govornika srpske inačice brojčano više. Razlozi koji su utjecali na promjenu u prestižu su prema Kordić, npr. to što Beograd, za koji je karakteristična ekavica, više nije glavni grad zajedničke države, a status glavnog grada doprinosi prestižnosti jezičnog oblika koji se u njemu govori. Kao presudni razlog koji je utjecao na pad prestiža srpske inačice navodi porast turizma u svijetu, a Hrvatska je zbog dugačke Jadranske obale turistički znatno posjećenija od Srbije, pa je izraženiji interes stranaca za učenjem hrvatske ijekavice. Ovaj zaključak S. Kordić nije dočekan s oduševljenjem u narednom broju NIN-a. Unatoč tome, S. Kordić je isto ponovila i na jednoj konferenciji u Beogradu 2016. godine,[43][44] kad je, kako je izjavila, "putovala prvi put u ovom stoljeću u Srbiju".[45]

Stav prema politici u znanosti

[uredi | uredi kôd]

Kordić nikada nije bila član neke političke stranke. Za vrijeme studija sredinom 1980-ih odbijala je ući u komunističku partiju; zbog toga nije bila proglašena za najboljeg studenta, nego je najboljim studentom proglašen student s nižim ocjenama, ali koji je bio član Saveza komunista i srpske nacionalnosti.[46] U svojim djelima napada kolege jezikoslovce kroatiste za nacionalističku ispolitiziranost i optužuje ih da su “izdali znanost”.[47][48][49][50] Zalaže se za eliminiranja nacionalizma iz lingvistike.[51][52][53][54][55]

Ispisana poglavlja knjige Jezik i nacionalizam

Zalaže se protiv jezičnoga purizma[56][57][58][59][60] u Hrvatskoj[61][62][63] koji je po njezinim ocjenama dio nacionalističke ideologije.[64][65][66][67][68] Pored toga pisala je i o povijesti nastanka nacija,[69][70] o konstrukcijskom karakteru nacionalne kulture i nacionalnog identiteta,[71][72] te o proširenim mitovima vezanim za jezik.[73] Sadržaj njenog posljednjeg djela Boris Pavelić sažima na sljedeći način:“Snježana Kordić, autorica revolucionarne knjige 'Jezik i nacionalizam' u kojoj ona demistificira taj stereotip da jezik na jugoslavenskom području mora biti nacionalan i tvrdi da je to jedan policentrični jezik.”[74] Objašnjavajući teze i zaključke svoje knjige "Jezik i nacionalizam", izjavljuje za medije - tijekom Sajma Knjige u Puli 2011. god. gdje je tu svoju knjigu prezentirala - da najviđeniji hrvatski lingvisti potiču i "zarađuju na nacionalizmu", zbog čega predlaže da se rasformira Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti.[75] Izraziti interes javnosti za knjigu koji se očitovao i u tome što su od autorice mediji tražili "preko šezdeset intervjua povodom knjige"[76] dio je "velike bure" oko tog djela koje je predstavljalo "pljusku nacionalistima", i zbog kojeg je nagrađen izdavač Nenad Popović nagradom "Süddeutsche Zeitung" kao jedan od "velikih mirotvoraca 2010. godine".[77]

Što se tiče uvođenja ćirilice u Vukovar, ne smatra opravdanim forsiranje ćirilice.[78][79][80][81] Također pokazuje da pismo nije znak dvojezičnosti.[82][83][84][85] Navodi da se na osnovi Europske povelje o manjinskim jezicima u ovom slučaju ne radi o manjinskom jeziku, pa stoga ni o o dvojezičnosti.[86][87][88][89] Praksu da se u Vukovaru zbog jezika razdvajaju srpska i hrvatska djeca u vrtićima i školama naziva jezičnim aparheidom i kritički govori o lideru hrvatskih Srba Miloradu Pupovcu jer se pozivao na dvojezičnost.[90][91] A razbijanje dvopismenih ploča osuđuje kao izraz mržnje prema ljudima.[92]

»Naravno da svi progresivni građani u Hrvatskoj osuđuju razbijanje ćiriličnih ploča jer te ploče se doživljavaju kao simbol srpske manjine u Hrvatskoj i njihovo razbijanje je izraz mržnje prema toj manjini.[93]«
(isječak iz intervjua)

U vezi nastojanja da se u Srbiji još dodatno zakonski sankcionira korištenje latinice, koja navodno ugrožava nacionalni identitet, Kordić podsjeća da je latinica i srpsko pismo jer ga kao primarno pismo koristi većina ljudi u Srbiji, a da, nažalost, već i "Ustavom Republike Srbije latinica je diskriminirana".[94]

Kritički se osvrćući na pokušaje rehabilitacije Draže Mihailovića, govori o zločinu četnika nad njenom obitelji.[95][96] U lipnju 2014. godine potpisuje s grupom intelektualaca i aktivista otvoreno pismo katoličkim biskupima,[97] u kojem se izražava zabrinutost zbog afirmativnih izjava nekih biskupa o Dariju Kordiću nakon njegovog povratka s odsluženja kazne za ratne zločine za koje je osuđen kod Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, te se traži da se "Crkva u Hrvatskoj vrati s puta nacionalističke ostrašćenosti i isključivosti na put kršćanske tolerancije i skromnosti, ekumenizma i dijaloga".[98] Sve to osporava optužbu s bošnjačke strane da je Snježana Kordić na liniji Herceg-Bosne.[97] Na prigovore od strane prominentnih predstavnika hrvatske ljevičarske scene zašto Snježana Kordić kritizira Karla Marxa, pa je stoga stavljaju u istu liniju s Antom Pavelićem i ustašama, autorica reagira opširnim odgovorom.[76]

Prva je osudila i Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku,[99][100] i ta njena kritika naišla je na potporu u bosanskohercegovačkim medijima,[101][102][103] ali i na oštru osudu u nekim bošnjačkim krugovima.[97] Njezine publikacije iz sociolingvistike izazvale su burne reakcije.[104][105]

Geneza i recepcija knjige Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]
Naslovnica časopisa Hrvatskog društva pisaca Književna republika u čijim brojevima kroz prvo desetljeće 21. stoljeća se odvijala maratonska diskusija o jeziku između Snježane Kordić i njenih oponenata

Kordić je 2001.[106] pokrenula diskusiju[107] sa svojim kolegama kroatistima u zagrebačkom časopisu Republika koja 2003. seli u novopokrenuti časopis Književna republika[108] i traje gotovo deset godina.[109][110] O toj diskusiji Igor Mandić kaže da je "najdulja, najtemeljitija i najbritkija polemika (čime, dakako, uvažavam i njene diskutante/protivnike!) vođena u hrvatskoj kulturi 21. stoljeća."[13] Luka Pavlović zamjera uredniku Književne republike Velimiru Viskoviću što je stalno nagovarao protivnike Snježane Kordić da pišu u tom časopisu tekstove u kojima će ju osporavati "cimajući po Zagrebu za rukav hrvatske jezikoslovce da uđu u polemiku s njom"[111] Ona je svakom uključenom supolemičaru, kako kaže, "uvijek odgovorila i citirala više stotina zapadnoeuropskih znanstvenika protiv tvrdnji naših kroatista. Ukupno sam napisala preko 500 stranica odgovora u toj diskusiji. Na kraju su zašutjeli jer više nisu mogli ponuditi nijedan argument, iako ih je urednik časopisa u kojem je to izlazilo stalno molio da mi pokušaju replicirati."[112] 2004. g. objavljuje rad "Die aktuelle Sprachzensur in Kroatien" o navodnoj jezičnoj cenzuri u Hrvatskoj.[113]

Hrvatski jezikoslovci praktički su jednoglasno protiv teze nekih zapadnoeuropskih (socio)lingvista[91] koje citira Snježana Kordić o jednom policentričnom srpskohrvatskom jeziku.[114][115] Osim u dnevnopolitičkom tisku - koji i nije znanstveno vrijedan izvor informacija - radilo se o polemici u časopisu “Republika” tečajem 2001. – 2002. i “Književna republika” tečajem 2003. – 2009., u vlasništvu sumišljenika Snježane Kordić, pa su odgovori kroatista stizali nerijetko sa zakašnjenjem, a ponekad i nisu objavljeni.[116] Tvrdnje Snježane Kordić i drugih znanstvenika koje ona citira (S. Kordić u knjizi Jezik i nacionalizam koristi nekoliko tisuća citata iz preko petsto različitih radova, najčešće zapadnoeuropskih lingvista)[117] polemički su, u listu “Književna republika”, pokušavali osporavati slavisti, kroatisti i opći lingvisti Stjepan Babić, Stjepan Damjanović, Mario Grčević, Leopold Auburger, Ivo Pranjković, Vinko Grubišić, Zvonko Pandžić (u zasebno objelodanjenom opsežnom odgovoru), a implicite u knjizi poredbeni lingvist Mate Kapović,[118] te u medijima Nataša Bašić-Kosić, Mario Grčević, Ranko Matasović, Radoslav Katičić i Sanda Ham. Tako je rečeno: “To najjasnije pokazuje da kad Snježana Kordić treba, ona ni okom da trepne, pomiješa razine i spušta se s književne razine na razinu zagrebačkih hauserica. To je njezina “znanstvena” razina”.[119] “Iako je u “Književnoj republici” 1-2/2003. potrošila opet mnogo stranica, Snježana Kordić nije donijela valjanih dokaza protiv mojih tvrdnji. Napisala je samo puno novih poluistina i neistina i ponudila ih u zanimljivom obliku - odgovarajući kolegi M. Grčeviću i meni odjednom i miješajući te odgovore ne bi li čitateljima još više otežala da vide što je istina. Ne bi trebalo možda uopće na sve to odgovarati, ali Snježana Kordić uvijek plasira neke nove poluistine i neistine pa ako ostanu bez odgovora, sutra bi mogle izgledati kao istinite.”[120] “Treba isto tako reći da situacija s hrvatskim i srpskim nikako nije usporediva ni s njemačkim ni s engleskim... I u slučaju njemačkoga i u slučaju engleskoga najprije je u dužem vremenskom periodu postojao utvrđeni i normirani njemački i engleski standard (takvi “klasični” standardi uostalom postoje i danas: tzv. Hochdeutsch i “šekspirijanski” engleski), pa su se onda teritorijalno diferencirali (Austrija i Švicarska odnosno Amerika i Australija), a u hrvatskom i srpskom slučaju nikakvoga “klasičnoga” standarda i nije bilo, unatoč brojnim i upornim nastojanjima da se on konstituira”,[121] na što mu je odgovorila da njegova tvrdnja za njemački nije točna i citirala mu je germanističke radove.[122][123] “Što odvraća S. Kordić od hrvatskoga jezika ? Teško je dokučiti odgovor na to pitanje. Dok se ona rasterećuje od ispitivanja konstruiranosti serbokroatističkoga osnovnoga pojmovlja, neće spoznati činjeničnost hrvatskoga jezika. Zalutala je, čini se, u šumi općejezikoslovnih pojmova isto kao što se zaletjela i zalutala u prenju s akademikom Stjepanom Babićem o odnosnim pridjevima.”[124] “Danas od “srpskohrvatskog” ostaje samo na njemačkom jezičnom području - gdje je taj pojam i nastao - još samo taj šturi naziv za jezik. I najvjerojatnije će to biti sve što će još određeno vrijeme i ostati od tog jezika! Odatle i razumljiva uznemirenost, da ne kažem panika, nekih predavača toga “jezika” koji de facto nikada i nije postojao, a danas više ni de jure nigdje ne postoji.”[125]

Španjolski filolog i prevoditelj njezine knjige Juan Cristóbal Díaz iznosi kako je u knjizi Snježane Kordić “ʻJezik i nacionalizamʼ impresivan način na koji je svaka važna tvrdnja u knjizi poduprta nizom citata međunarodnih eksperata iz raznih polja misli i znanosti.”[126] Knjiga je izazvala “velik interes šire kulturne javnosti”.[127] U javnim su medijima teze Snježane Kordić iznijete u toj knjizi odbacili jezikoslovci Nataša Bašić-Kosić[128] Ranko Matasović,[129] Radoslav Katičić,[130] Mario Grčević,[131][132][133][134] Zvonko Pandžić, koji je objelodanio odgovor na polemiku sa Snježanom Kordić u časopisu “Republika”, budući da mu je “Književna republika” odbila objaviti tekst,[116] te u knjizi “Čiji je jezik ?” Mate Kapović, koji je autoričin pristup u knjizi “Jezik i nacionalizam” nazvao “kulturno-lingvističkim autorasizmom” i “nacionalističkom interpretacijom” unitarističke orijentacije.[118] Njegove primjedbe osporene su u Hrvatskoj.[135] Nakon nekoliko godina Kapović se priklanja stavu Snježane Kordić da se na standardnoj razini radi o jednom zajedničkom policentričnom jeziku.[100][136]

Jurica Budja s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u recenziji "Prikaz knjige jezik i nacionalizam Snježane Kordić" između ostalog piše: "Izdavanje knjige zadobilo je pozornost mnogih novina i listova jer govori o temi koja može poslužiti kao pokriće za ideološke položaje"(...)"Bitno je pri tomu da iza pojma kroatisti stoje pojedinačni hrvatski jezikoslovci s kojima se S. Kordić nije slagala i koje je vrijeđala, »polemizirala«, prije, po više časopisa. Proces uzdizanja od pojedinačnoga k općemu služi tomu da se cijela zajednica ljudi koji drže da je hrvatski poseban, samobitan jezik ozloglasi. Kroatiste ona nastoji prikazati kao skup umno, duševno i ćudoredno zahirjelih ljudi. U njezinoj knjizi kroatisti postaje upravo ritualni, magijski naziv. Kroatisti su različiti od ostalih južnoslavenskih jezikoslovaca, za koje se Kordić nikada ne služi nazivima kao serbisti i dr."[137]

Izjavu Sande Ham - inače profesorice Snježane Kordić iz osječkig perioda njezinih studija - da "U Hrvatskoj njezine stavove malo tko shvaća ozbiljno, uglavnom služe za dnevnopolitičke unitarističke i nostalgične potrebe u Hrvatskoj i BiH."[138] kritički analizira Slobodan Šnajder podsjetivši "da iz lingvistički evidentne činjenice – hrvatski i srpski su jedan policentrični jezik – ne slijede nikakve političke odluke, niti neka posebna jugo-nostalgija."[139] A i Kordić kaže "da policentričnost jezika ne navodi na nekakvo državno zajedništvo jer se i varijacije svih drugih policentričnih jezika govore u nekoliko različitih država."[18][140][141][142] Izjave Sande Ham naišle su na niz drugih kritičkih reakcija.[16][143][144][145][146]

Mario Grčević je mišljenja da je "S. Kordić zbog svojih ekstremističkih stavova i vrijeđanja neistomišljenika ušla u sukob s nevjerojatno velikim brojem jezikoslovaca i kulturnih djelatnika", te spominje neke "od onih koje je javno napadala ili kritizirala zbog navodnoga „nacionalizma u jeziku“ (odnosno „nacionalističkoga pristupa jeziku“), ili one koji su se osjećali potaknutim javno polemizirati protiv njezinih istupa vezanih uz hrvatski jezik: Ivo Pranjković, Josip Silić, Marko Samardžija, Stjepan Damjanović, Ivo Žanić, Tonko Maroević, Leopold Auburger, Werner Lehfeldt, Monika Wingender, Robert Greenberg, Midhat Riđanović, Vinko Grubišić, Zvonko Pandžić, Anđela Frančić, Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Sanda Ham, Nataša Bašić, Jurica Budja, August Kovačec, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Stjepko Težak, Stjepan Babić, itd."[147]

U srpskim medijima kritiziraju njezine stavove "poznati srpski nacionalisti nelingvisti Dragoljub Zbiljić i Nenad Nikolić",[135] koji ju optužuju da "je poluistina Kordićeve neusporedivo opasnija za srpsku nego za hrvatsku lingvistiku",[148] da "uskraćuje Srbima autorefleksiju" i da "za Srbe je pogubna" jer "jezik oslobađa obilježenosti srpskom tradicijom, svodi ga na simbolički neutralno sredstvo komunikacije i podstiče na ravnodušnost prema njegovom imenovanju i broju raznoraznih imena koja se srpskom jeziku daju".[149] U Hrvatskoj je uslijedila reakcija na ove optužbe.[135][150][151]

Nasuprot ovim navedenim citatima iz srpskih medija u kojima se kritizira njezina knjiga, izrazio je srpski skandinavist pokojni Ljubiša Rajić svoje pozitivno mišljenje.[152] Njemu se priključio i romanist Ivan Klajn.[153] U Crnoj Gori je montenegristica Rajka Glušica objavila pohvalnu recenziju knjige u tamošnjem filološkom časopisu.[23] Slavisti iz raznih zemalja EU su u svojim stručnim časopisima objavili pohvalne recenzije knjige Jezik i nacionalizam,[49] tako Maria Rita Leto[154] u Italiji, Pavel Krejčí[155] u Češkoj, Jerzy Molas[156] i Henryk Jaroszewicz[117] u Poljskoj, Ulrich Obst u Njemačkoj[157] i mnogi drugi.

Svoju recenziju u časopisu Poljske akademije znanosti Socjolingwistyka završava Henryk Jaroszewicz sljedećim riječima:

Snježana Kordić (2010) s knjigom Jezik i nacionalizam

"Zaključno se s punim uvjerenjem može reći da je 'Jezik i nacionalizam' kapitalna monografija. [...] Možemo se čak usuditi reći da monografija Snježane Kordić ima potencijal da postane prekretnica u povijesti kroatistike, epohalno djelo - u punom smislu te riječi - za hrvatsko jezikoslovlje. [...] Stoga djelo Snježane Kordić može postati svojevrsna katarza kroatistike, izvrsno i pošteno razračunavanje s erom u kojoj je hrvatska lingvistika tako često tonula u znanstvenu stagnaciju, reducirana od strane hrvatskih elita samo na podređenu ulogu oružja korištenog u političkoj borbi za hrvatsku državotvornost. Pitanje je jedino jesu li današnja kroatistika i današnje hrvatsko društvo već spremni prihvatiti jedno takvo djelo kao što je 'Jezik i nacionalizam'?"[117]

U talijanskom časopisu Studi Slavistici Maria Rita Leto u recenziji ističe: "Godinama se Kordić u Hrvatskoj bori pokušavajući razvezati čvor koji veže jezikoslovlje, nacionalizam i politiku (i godinama je zbog toga marginalizirana i napadana). [...] Ponovno Kordić strpljivo razdvaja lingvistički aspekt od politike, želeći se strogo pridržavati načela lingvistike kako bi zadržala svoju neovisnost od nacionalističke propagande i manipulacije. [...] Knjiga Snježane Kordić je pisana jasno, analitički i čita se s užitkom."[154]

Znanstveni časopis Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej objavio je recenziju Jerzya Molasa u kojoj piše da knjiga 'Jezik i nacionalizam' "izuzetno brižljivo, koristeći bogatu literaturu iz područja slavistike i opće lingvistike, sociologije, kulturološke antropologije i politologije, predstavlja sve aspekte spora oko srpskohrvatskog jezika. Vjerojatno više od polovice teksta čine prikladno izabrani citati iz radova, uglavnom autora s engleskog i njemačkog govornog područja, koji se odnose na ovu temu."[156]

Na engleskom ispisana poglavlja knjige u izložbenom prostoru 2015.

Hrvatski znanstvenik Goran Miljan je u Berlinu objavio recenziju u kojoj ocjenjuje da "Kordić razrađuje ideje jezika, lingvistike, politike, povijesti, kulture itd. na dobro strukturiran i akademski izuzetno pohvalan način."[158] Pavel Krejčí u recenziji objavljenoj u češkom filološkom časopisu naglašava da "knjiga je bez sumnje jedna od najvažnijih i najvrednijih publikacija o datoj temi."[155] Njemački lingvist Ulrich Obst nakon što je istakao da se u knjizi "svi pseudoargumenti bravurozno osporavaju" završava recenziju sljedećom rečenicom: "Čovjek bi jako poželio ovoj knjizi da naiđe na plodno tlo prvenstveno kod osoba koje su na prominentnim pozicijama u političkom i kuturnom životu dotičnih država i da tamo gdje je potrebno dovede do promjena u razmišljanju."[157]

U časopisima The Slavonic and East European Review i[159] i Eurasia Border Rewiew također su objavljene pohvalne kritike.[160]

Državno financiranje knjige Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Objavljivanju njezine knjige Jezik i nacionalizam (Durieux 2010) novčano je pomoglo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske pod vodstvom Bože Biškupića.[161] Hrvoje Hitrec, predsjednik udruge Hrvatsko kulturno vijeće, odnosno njegova udruga podigla je prijavu[162] protiv ministra kulture Bože Biškupića i pomoćnika za knjigu Čedomira Višnjića zbog sufinanciranja knjige Jezik i nacionalizam koja po njegovom mišljenju šteti hrvatskoj kulturi i vrijeđa govornike hrvatskog jezika, jer ta knjiga navodno napada hrvatski jezični identitet i institucije te hrvatski Ustav, jer u njoj su "argumenti" da hrvatski jezik ne postoji.[163][164] Prijava je naišla na brojne negativne reakcije u hrvatskim medijima.[165][166][167][168] DORH je prijavu odbacio.[169][170]

Deklaracija o zajedničkom jeziku i Jezik i nacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Kordić je početkom 2016. prihvatila poziv da bude član četveročlane radne grupe međunarodnog projekta "Jezici i nacionalizmi" koji je bio inspiriran njezinom knjigom Jezik i nacionalizam.[171][172] U okviru projekta organizirana je serija tribina u Hrvatskoj i tri države koje graniče s Hrvatskom: BiH, Crnoj Gori i Srbiji, na kojima je sudjelovala kao moderator ili govornik zajedno s brojnim drugim stručnjacima za jezik.[173][174] Naredne godine proširena radna grupa održava dvodnevi radni sastanak 16. i 17. siječnja u Zagrebu na kojem se sastavljao tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku.[175][176][177] Na sastanak u Zagreb su odbili doputovati svi pozvani srpski lingvisti, a nakon objavljivanja je tekst žestoko napadnut od strane najviđenijih srbista u Beogradu: npr. Miloš Kovačević kaže da "Ova Deklaracija je mnogo povoljnija za Hrvate jer im sad omogućava sve što su uzeli od Srba, ali i Muslimanima i Crnogorcima. Ova deklaracija je napravljena u starom komunističkom stilu da su svi ravnopravni u svemu i svi podjednako krivi u svemu. To je perfidno propagiranje hrvatske deklaracije iz 1967. ... opasno je to što se kaže da nijedna varijanta nije vrednija od druge. Prema njima, bosanska ili crnogorska varijanta srpskog nije manje vrijedna od naše čisto srpske."[97][178][179][180] Njemu se pridružuje akademik Predrag Piper i razni drugi srpski lingvisti.[181] Iste 2017. godine Kordić sudjeluje na nizu tribina u sve četiri zemlje organiziranih povodom donesene Deklaracije.[172][182][183] Naredne 2018. pozivana je da drži plenarna predavanja o Deklaraciji i temi svoje knjige na znanstvenim konferencijama održavanima na sveučilištima raznih EU zemalja,[184][185][186] a potom i na sveučilištima u Japanu.[1][187][188]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Jezik i nacionalizam, Durieux, Zagreb, 2010.[189] (španjolski prijevod Lengua y Nacionalismo 2014.[190])
  • Riječi na granici punoznačnosti, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2002.[191][192] (njemački prijevod Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen 2001.[193][194])
  • Kroatisch-Serbisch. Ein Lehrbuch für Fortgeschrittene mit Grammatik, Buske, Hamburg, 1997.[33] (engleski prijevod Serbo-Croatian 1997.[34][195][196])
  • Relativna rečenica, Matica hrvatska & Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 1995.[197] (njemački prijevod Der Relativsatz im Serbokroatischen 1999.[198][199])

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b U Japanu konferencije o jeziku i nacionalizmu. Tačno.net. Mostar. 19. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2018. Pristupljeno 22. prosinca 2018.
  2. ↑ Snježana Kordić. 2010. Jezik i nacionalizam. Durieux
  3. ↑ Kordić, Snježana. 2003. Demagogija umjesto znanosti (PDF). Književna republika. 1 (7–8): 187. Pristupljeno 27. lipnja 2013., (Crolist).
  4. ↑ Diplomski rad (mentorica Jasna Melvinger): (NSK), (Crolist).
  5. ↑ "Snježana Kordić – Biografija". Tko je tko u hrvatskoj znanosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. rujna 2010., pristupljeno 11. rujna 2012.
  6. ↑ Fabrio, Bisera. 20. kolovoza 2010. Nismo manje Hrvati zato što govorimo isto kao Srbi: intervju sa Snježanom Kordić. Globus. str. str. 30–33. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2012. Pristupljeno 9. rujna 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  7. ↑ Autograf.hr. 12. lipnja 2014. Obavezna lektira: Jezik i nacionalizam (isječci iz novinskih prikaza). Autograf. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 21. ožujka 2015.
  8. ↑ Derk, Denis. 10. prosinca 2011. Narod može nazivati jezik kako god mu drago: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Večernji list. str. str. 60–62 u kulturnom prilogu "Obzor". Pristupljeno 5. rujna 2012.
  9. ↑ Katedra za hrvatski standardni jezik – bivši članovi Katedre. Kroatistika. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 28. travnja 2014.
  10. ↑ Šipka, Danko. 2001. Serbokroatistika na univerzitetima njemačkog govornog područja. Lingvističke aktuelnosti. 2 (6). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2012. Pristupljeno 26. travnja 2014.
  11. ↑ Magistarski rad (mentor Vladimir Anić): (NSK), (Crolist), (COBISS.SR).
  12. ↑ Doktorski rad (mentor Ivo Pranjković): (NSK), (Crolist).
  13. ↑ a b Mandić, Igor. 21. studenoga 2010. Svojom polemikom možda pokušava izbrisati naš identitet... Što, zapravo, hoće ta žena?. Jutarnji list. str. str. 19. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. kolovoza 2012.
  14. ↑ Kahrović-Posavljak, Amila. 18. srpnja 2014. Sveto trojstvo jezika, nacije i države: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). BH Dani. str. 60–62. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. srpnja 2014. Pristupljeno 19. studenoga 2014.
  15. ↑ Pančić, Teofil. 18. studenoga 2010. Briljantno razvejavanje ovejanih suština. Vreme. str. str. 52–53. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 8. rujna 2012.
  16. ↑ a b Mappes-Niediek, Norbert. 17. siječnja 2011. Die Sprache Serbokroatisch: Kein Narrenrabatt (njemački). Frankfurter Rundschau. str. str. 31. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 6. rujna 2012. ; isto u prijevodu Jezik srpskohrvatski. H-alter. 19. siječnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2012. Pristupljeno 10. kolovoza 2012.
  17. ↑ Habilitacijski rad (mentor Gerhard Birkfellner): (NSK), (Crolist), (COBISS.SR).
  18. ↑ a b Hut Kono, Vinko. 2. veljače 2012. Kroatisti otuđeni od stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Zarez. str. str. 3. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 28. srpnja 2012.
  19. ↑ Jovanović Maldoran, Srđan. 14. svibnja 2011. Nacionalizam, jezik i EU: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. str. str. 7–8. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 8. rujna 2012.
  20. ↑ Fena. 21. ožujka 2011. Kod nas ljudi robuju pogrešnom uvjerenju da se nacija i jezik moraju podudarati: intervju sa Snježanom Kordić. Federalna novinska agencija Bosne i Hercegovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 11. kolovoza 2012.
  21. ↑ Begović, Nađa. 12. kolovoza 2010. Jezik za zube – Govori kao što govoriš: intervju sa Snježanom Kordić. Slobodna Bosna. str. str. 58–61. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 10. rujna 2012.
  22. ↑ a b Nikolić, Tatjana. 28. listopada 2010. Odstrel reči: intervju sa Snježanom Kordić. NIN. str. str. 58–59. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 14. kolovoza 2012.
  23. ↑ a b Glušica, Rajka. 2011. O nacionalizmu u jeziku: prikaz knjige Jezik i nacionalizam (PDF). Riječ. str. str. 185–191. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. srpnja 2012. Pristupljeno 4. rujna 2012., (COBISS.CG)
  24. ↑ Popović, Sofija. 6. prosinca 2011. HAZU treba ukinuti a jezične puritance bojkotirati jer zarađuju na nacionalizmu: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Nacional. str. str. 64–68. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 11. rujna 2012.
  25. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana. 4. rujna 2010. Hrvatska je još u kamenom dobu: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. str. str. 10–11 u kulturnom prilogu "Pogled". Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 23. kolovoza 2012.
  26. ↑ Biographie von Snježana Kordić (PDF) (njemački). Bulletin der Deutschen Slavistik, no. 8. 2002. str. str. 61–62. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012., (NSK)
  27. ↑ Isović, Maja. 14. veljače 2014. Forsiraju netočnu percepciju jezične stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Buka. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 27. travnja 2014.
  28. ↑ Snježana Kordić (173536). Hrvatska znanstvena bibliografija
  29. ↑ Rakočević, Ksenija. 20. lipnja 2015. Nacionalizam je jedan oblik luđačke košulje: intervju sa Snježanom Kordić. Vijesti. Podgorica. ISSN 1450-6181. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2015.
  30. ↑ Ivančić, Barbara. Rujan 2015. Nessuna lingua è pura: Intervista a Snježana Kordić [Nijedan jezik nije čist: intervju sa Snježanom Kordić] (PDF). Versodove: rivista di litteratura (talijanski). Bolonja. 17: 9. ISBN 978-88-9408-452-8. Pristupljeno 4. veljače 2016.
  31. ↑ Lajović, Vuk. 24. srpnja 2012. Političari prodaju maglu: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Vijesti. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. kolovoza 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  32. ↑ Penić, Goran. 3. srpnja 2012. Suvremena komunikacija ne poštuje pravopis, nastala je anarhija (PDF). Jutarnji list. str. str. 15. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. kolovoza 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  33. ↑ a b Kordić, Snježana. 2004. [1997] Kroatisch-Serbisch. Ein Lehrbuch für Fortgeschrittene mit Grammatik. 2 izdanje. Buske. Hamburg. str. 196. ISBN 3-87548-162-3, (NSK), (Crolist), (COBISS.SR), (COBISS.BH).
  34. ↑ a b Serbo-Croatian. 2 izdanje. Lincom Europa (Languages of the World/Materials, Vol. 148). München & Newcastle. 2006 [1997]. str. 71. ISBN 3-89586-161-8. OCLC 37959860. OL 2863538W, (NSK), (Crolist), (COBISS.SR), (COBISS.BH).
  35. ↑ Matijanić, Vladimir. 21. kolovoza 2010. Jedan narod, jedna zemlja, pola jezika?!. Slobodna Dalmacija. Split. str. str. 2–3 u kulturnom priloguSpektar. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. rujna 2012.
  36. ↑ Knežević, Jurica. 6. listopada 2012. Govorimo istim jezikom: intervju sa Snježanom Kordić. Večernje novosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  37. ↑ Jergović, Miljenko. 25. siječnja 2011. Hrvatska kao Snježana Kordić. Jutarnji list. str. str. 18. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  38. ↑ E. D. 15. ožujka 2015. Kome trebaju podjele u jeziku i obrazovanju: intervju sa Snježanom Kordić. Starmo.ba. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 9. travnja 2015. (5 minuta)
  39. ↑ Kordić, Snježana, "Jezik i nacionalizam", Durieux 2010, str. 125, 127, 128.
  40. ↑ Durieux o djelu Snježane Kordić
  41. ↑ Dragojević, Rade. 6. kolovoza 2010. Hrvati i Srbi u Hrvatskoj jezično se ne razlikuju: sa Snježanom Kordić. Novosti. str. str. 14–15. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2013. Pristupljeno 4. rujna 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  42. ↑ Vuković, Uglješa. 21. veljače 2013. Javnosti je prešućen opis naše jezične situacije: intervju sa Snježanom Kordić. Diskriminacija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2013. Pristupljeno 27. travnja 2014.
  43. ↑ Govor Snježane Kordić o prestižnosti hrvatske varijante (video zapis; od 2:04 do 2:06 minute)
  44. ↑ Ra., I. 9. listopada 2016. Lingvisti tvrde: hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski su isti jezik. Index.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 17. prosinca 2018.
  45. ↑ Ćirić, Saša. 12. listopada 2016. Regionalni kulturni fenomeni: intervju sa Snježanom Kordić. Oko Balkana. Radio Beograd 2. Pristupljeno 22. prosinca 2018. (ili transkript intervjua)
  46. ↑ Kordić, Snježana. 2005. Kroatistika i nacionalizam (PDF). Književna republika. 3 (9–12): 219. Pristupljeno 17. rujna 2013., (Crolist).
  47. ↑ Kordić, Snježana. 5. travnja 2015. Feral je perfekcija na svim razinama (govor na promociji knjige). Tačno.net. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  48. ↑ Husković, Neđad. 16. ožujka 2015. Jezik kao izgovor za segregaciju u obrazovanju: intervju sa Snježanom Kordić. Radio Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 8. travnja 2015. (15 minuta)
  49. ↑ a b Selimović, Amila. 14. kolovoza 2015. Zašto je bitna knjiga Jezik i nacionalizam?. Školegijum. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2015. Pristupljeno 5. siječnja 2016.
  50. ↑ Kordić, Snježana. 28. listopada 2017. Lingvistička inkvizicija na HRT-u. Autograf. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  51. ↑ 6 najboljih i najgorih u 2014. godini. Prometej. 1. siječnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 11. ožujka 2015.
  52. ↑ Vidi zadnje poglavlje "Uloga lingvista" u knjizi Jezik i nacionalizam str. 366-379.
  53. ↑ Kordić, Snježana. 2008. Izmišljanje neodrživih teorija (PDF). Književna republika. 6 (3–4): 244. Pristupljeno 17. rujna 2013., (NSK).
  54. ↑ Stevanović, Marjana. 5. listopada 2016. Lingvisti plešu u nacionalističkom kolu: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. Beograd. str. 1, 6–7. ISSN 1450-538X. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  55. ↑ Mojsilović, Julijana. 13. listopada 2016. Cilj nacionalizma je izokrenuta slika stvarnosti: intervju sa Snježanom Kordić. TV Novi magazin. Novi magazin. Beograd. ISSN 2217-5628. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2018. (7 minuta)
  56. ↑ Mančić, Milica. 8. ožujka 2015. Osmi mart: deset inspirativnih žena. SEEbiz. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 11. svibnja 2015.
  57. ↑ Hut Kono, Vinko. 17. ožujka 2011. Dvadeset godina laži. Zarez. str. str. 38–39. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  58. ↑ Jacobsen, Per. 27. siječnja 2011. Knjiga koja ugrožava. H-alter. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  59. ↑ Raičević, Rajka. 12. rujna 2010. Nacionalizam stoji iza uvođenja novogovora: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Dan. str. str. 9. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  60. ↑ Snježana Kordić o riječi sport ili šport u nazivu ministarstva, HRT (video zapis)
  61. ↑ Lasić, Igor. 11. siječnja 2008. Kroatisti ne govore kao lingvisti: intervju sa Snježanom Kordić. Feral Tribune. str. str. 34–35. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  62. ↑ Tikveša, Amer. 20. svibnja 2011. Jezik kao sredstvo manipulacije: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). BH Dani. str. str. 71. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  63. ↑ Milović, Jelena. 2011. Croato, serbo, montenegrino e bosniaco. Quattro lingue o una lingua con quattro nomi? [Hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski. Četiri jezika ili jedan jezik s četiri imena?]. Studi di Glottodidattica (talijanski). Bari. 5 (2): 36. ISSN 1970-1861. OCLC 742525275. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 21. veljače 2016.
  64. ↑ Petković, Nikola. 5. rujna 2010. Mrsko zrcalo pred licima jezikoslovaca. Novi list. str. str. 7 u kulturnom prilogu Mediteran. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  65. ↑ Pilsel, Drago. 26. listopada 2013. Gdje je prisutan jezični purizam, prisutan je i nacionalizam: intervju sa Snježanom Kordić. Autograf. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 21. travnja 2014.
  66. ↑ Manjgo, Sanja. 18. svibnja 2015. Vaš glas u medijima: intervju sa Snježanom Kordić. Vijeće za štampu BiH. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2015. 7 minuta.
  67. ↑ Zukić, Amir. 29. ožujka 2017. Gošća Pressinga Snježana Kordić. emisija Pressing. N1. Pristupljeno 6. studenoga 2018., minuta 18:50
  68. ↑ Hasanbegović, Dalija. 20. ožujka 2018. Jezičke nesuglasice. emisija Kontekst. Al Jazeera Balkans. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. ožujka 2018. Pristupljeno 3. prosinca 2018., minuta 5:00
  69. ↑ Nema objektivnih kriterija za pravljenje nacije. Tačno.net. 6. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 8. veljače 2016.
  70. ↑ Vučić, Nikola. 22. lipnja 2016. Mladi – aktivni sudionici u kreiranju boljeg društva. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2016. Pristupljeno 2. prosinca 2018.
  71. ↑ Što je nacionalizam?. Tačno.net. 19. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 3. lipnja 2015.
  72. ↑ Neprijatelj. Tačno.net. 27. travnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2014. Pristupljeno 9. listopada 2017.
  73. ↑ Pavliša, Mija. 16. kolovoza 2013. Jezikoslovki Snježani Kordić pred stanom razbijen auto. T-portal. Pristupljeno 17. rujna 2013.
  74. ↑ Vidov, Petat. 25. ožujka 2015. Stiglo drugo izdanje Smijeha slobode. Index.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  75. ↑ "SNJEŽANA KORDIĆ: HAZU treba ukinuti a jezične puritance bojkotirati jer zarađuju na nacionalizmu"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2012. (Wayback Machine), Sofija Popović za Nacional br. 838, 11.12.2011.
  76. ↑ a b Kordić, Snježana. 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu). Slobodni Filozofski. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2018. Pristupljeno 5. prosinca 2018.
  77. ↑ "INTERVIEW: Nenad Popović - njemačka mirovna nagrada književnom enfant terribleu"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. studenoga 2014. (Wayback Machine), Tanja Simić za "Nacional" br. 791 od 01.11.2011.
  78. ↑ Cuculić, Kim. 19. siječnja 2013. Ćirilica u Vukovaru nije znak dvojezičnosti: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. str. str. 15 u prilogu "Pogled". Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  79. ↑ Copf, Andrijana. 25. ožujka 2015. Jezik je lažni razlog za razdvajanje učenika: intervju sa Snježanom Kordić. Dnevni list. Mostar. str. str. 40–41. ISSN 1512-8792. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  80. ↑ Pofuk, Branimir. 4. veljače 2013. Razum se u Hrvatskoj povlači pred osjećajima. Večernji list. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  81. ↑ Ponoš, Tihomir. 20. siječnja 2016. Jezikoslovka Kordić: Za upoznavanje djece s ćirilicom dovoljan je jedan školski sat. Novi list. str. str. 9. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2018. Pristupljeno 19. veljače 2016.
  82. ↑ Vučković, Snježana. 4. veljače 2013. Zakon se mora mijenjati? Predsjedniče, sjednite, 5... Dnevno.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  83. ↑ Duka, Zdenko. 13. veljače 2013. Protiv ćirilice, a ne čitaju ni latinicu. Al Jazeera. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  84. ↑ Arežina, Bojan. 25. svibnja 2014. Nedjeljom u dva - Snježana Kordić: Srpsko-hrvatski jezik nema veze s Jugoslavijom. Večernji list. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  85. ↑ Izlaganje Snježane Kordić u hrvatskom P.E.N. Centru, HRT (video zapis)
  86. ↑ Pavlica, Damjan. 9. siječnja 2013. Ćirilica u Vukovaru nije znak dvojezičnosti: intervju sa Snježanom Kordić. E-novine. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  87. ↑ Mijić, Branko. 4. veljače 2013. Metodika ćirilice. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. svibnja 2013. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  88. ↑ Pofuk, Branimir. 7. travnja 2013. Nakon prosvjeda protiv ćirilice, u Zagreb iz Srbije dolazi nova hrvatska opera. Večernji list. Pristupljeno 6. siječnja 2015.
  89. ↑ Nastup Snježane Kordić u Književnom petku, (YouTube)
  90. ↑ Jovanović, Nenad. 19. travnja 2013. Govorimo istim jezikom: intervju sa Snježanom Kordić. Novosti. str. str. 27. Pristupljeno 27. lipnja 2013.
  91. ↑ a b Stevanović, Marjana. 23. listopada 2013. U Vukovaru vlada jezični aparthejd: intervju sa Snježanom Kordić. Danas. str. str. 7. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2013. Pristupljeno 19. travnja 2014.
  92. ↑ Stanković, Aleksandar (voditelj). 25. svibnja 2014. Nedjeljom u dva: gošća Snježana Kordić, br. emisije 578, sezona 14. Hrvatska radiotelevizija, Prvi program. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. siječnja 2015. Pristupljeno 6. siječnja 2015., 62 minute.
  93. ↑ Maja Isović (14.veljače 2014.) Buka intervju: Snježana Kordić – Forsiraju netočnu percepciju jezične stvarnosti. Pristupljeno 4. siječnja 2015.
  94. ↑ Kordić, Snježana. 14. kolovoza 2018. Latinica je "srpskije" pismo od ćirilice. Danas. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2018. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  95. ↑ Osmić, Anes. 21. listopada 2012. Jezik, nacija i laži: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Novinar.me. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  96. ↑ Pavičević, Ranko. Studeni 2012. Jezičkim zatvaranjem protiv pomirenja: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Glas Boke. str. str. 16. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. travnja 2013. Pristupljeno 21. veljače 2014.
  97. ↑ a b c d Snježana Kordić odgovara na tekst Hamze Ridžala. Stav. Sarajevo. 29. ožujka 2018. str. 67. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2018.
  98. ↑ "Intelektualci i aktivisti pisali biskupima: Zločinac Kordić nije hrvatski Isus Krist!", "Index.hr" 16.6.2014.
  99. ↑ Reakcija na "Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku". Tačno.net. Mostar. 30. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 3. listopada 2017.
  100. ↑ a b Vučić, Nikola. 15. lipnja 2016. Većina lingvista ne želi biti u konfliktu s vladajućom ideologijom: intervju sa Snježanom Kordić. Urban magazin. Sarajevo. str. 46–49. ISSN 1986-6143. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. lipnja 2016. Pristupljeno 9. travnja 2017.
  101. ↑ Bazdulj, Muharem. 3. svibnja 2016. Deklaracija o jeziku. Oslobođenje. Sarajevo. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 4. travnja 2018.
  102. ↑ Methadžović, Almir. 2. svibnja 2016. Lingvistički pičvajz na Neretvi. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 8. srpnja 2017.
  103. ↑ Lasić, Mile. 12. svibnja 2016. Neretvanska deklaracija o bosanskom jeziku: intelektualni odron ili stručni i politički abortus?. Poskok.info. Mostar. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2016. Pristupljeno 5. studenoga 2018.
  104. ↑ Miljan, Goran. 6. travnja 2012. Review of the Book Jezik i nacionalizam (PDF). H-Soz-u-Kult. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  105. ↑ Omerbegović, Nermina. 19. veljače 2013. Nacionalistički krugovi usađuju krivo uvjerenje da svaka nacija mora imati zaseban jezik: intervju sa Snježanom Kordić. Federalna novinska agencija Bosne i Hercegovine. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2013. Pristupljeno 11. travnja 2014.
  106. ↑ Gröschel, Bernhard. 2009. Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit (njemački). Lincom Europa. München. str. 148. ISBN 978-3-929075-79-3, (COBISS.SR), (COBISS.SI), Inhaltsverzeichnis.
  107. ↑ Molas, Jerzy. 2005. Chorwacka dyskusja o statusie i nazwie języka. Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej (poljski). Varšava. 40: 463–481. ISSN 0081-7090, (CEEOL).
  108. ↑ Vlašić, Marija. 2010. Tradicija purizma u hrvatskom jezikoslovlju. Disertační práce. Univerzita Karlova v Praze, Filozofická fakulta. Prag. str. 161–164. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2016. Pristupljeno 22. veljače 2016.
  109. ↑ Snježana Kordić - Biografija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2011. Pristupljeno 6. rujna 2010.
  110. ↑ Sociolingvistička diskusija 2001-2009
  111. ↑ Pavlović, Luka. 4. siječnja 2008. Nasmiješeni Buda i njegovi trabanti: bjesomučni napad na HAZU. Fokus (399): 16
  112. ↑ Grabić, Tanja. 26. siječnja 2015. Ne žele priznati da godinama lažu: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Radio DUX, radio hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori, emisija U svjetlu kulture. Tivat. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 4. ožujka 2015. (15 minuta)
  113. ↑ Snježana Kordić, "Die aktuelle Sprachzensur in Kroatien"
  114. ↑ Brumec, Sebastijan. 22. travnja 2014. Jezik i nacionalizam. Knjižnica i čitaonica Tabula Rasa. Čakovec. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2015. Pristupljeno 25. ožujka 2015.
  115. ↑ Copf, Andrijana. 15. ožujka 2015. Nacionalizam je još uvijek jači od neutralnog pogleda na jezik. Dnevni list. Mostar. str. str. 43. ISSN 1512-8792. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2015. Pristupljeno 10. svibnja 2015.
  116. ↑ a b Pandžić, Zvonko. 2009. Od Galileja do zlatne ptičice: O posmrtnoj mutaciji »srpskohrvatskoga« jezika (PDF). Republika. 65 (7–8). Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 7. kolovoza 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  117. ↑ a b c Jaroszewicz, Henryk. 2012. Recenzja książki Jezik i nacionalizam (PDF). Socjolingwistyka. 26: 1–8. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 2. prosinca 2013. Pristupljeno 14. veljače 2013.
  118. ↑ a b Mate Kapović: Čiji je jezik ?, http://bib.irb.hr/datoteka/503036.Kapovic_Ciji_je_jezik.pdf, pristupljeno 21. studenoga 2012.
  119. ↑ Stjepan Babić: Opet o maštarijama Snježane Kordić, Književna republika, Rujan/Listopad 2003., 9-10, str. 175
  120. ↑ Stjapan Damjanović: Odiljam se !, Književna republika, Srpanj/Kolovoz 2003., 7-8, str. 203
  121. ↑ Ivo Pranjković: Prevaziđeni srpskohrvatski Snježane Kordić, Književna republika, Siječanj/Veljača 2004., 1-2, str. 183
  122. ↑ Kordić, Snježana. 2004. Autizam hrvatske filologije (odgovor I. Pranjkoviću) (PDF). Književna republika. 2 (7–8): 262. Pristupljeno 27. lipnja 2013., (Crolist).
  123. ↑ Kordić, Snježana. 2009. Policentrični standardni jezik (PDF). Jezični varijeteti i nacionalni identiteti (zbornik). Disput. Zagreb. str. 101. ISBN 978-953-260-054-4
  124. ↑ Leopold Auburger: Hrvatski jezik i filologija netočnih navoda, Književna republika, Ožujak/Travanj 2003., 3-4, str. 205
  125. ↑ Vinko Grubišić: “Komentar diskusije o nazivu jezika” Snježane Kordić, Književna republika, Ožujak/Travanj 2003., 3-4, str. 225
  126. ↑ Díaz, Juan Cristóbal. 10. veljače 2014. El nacionalismo lingüístico: una ideología pandémica (Entrevista con Snježana Kordić). Euphonía Ediciones. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2014. Pristupljeno 24. travnja 2014.
  127. ↑ Kolanović, Gordana. 30. prosinca 2014. Kako je došlo do ’šarene laže’?. T-portal. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 3. ožujka 2015.
  128. ↑ Nataša Bašić: Strategija i stratezi u obračunu s hrvatskim jezikom i jezikoslovljem, http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/kultura/7165-strategija-i-stratezi-u-obraunu-s-hrvatskim-jezikom-i-jezikoslovljem.html, pristupljeno 21. studenoga 2012.
  129. ↑ Ranko Matasović: Srpsko-hrvatski nikada nije ostvaren, jer nije ni postojao, http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac383.nsf/AllWebDocs/Srpsko_hrvatski_nikada_nije_ostvaren__jer_nije_postojao  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. ožujka 2012. (Wayback Machine), pristupljeno 21. studenoga 2012.
  130. ↑ Radoslav Katičić: Srpski jezik nije štokavski, http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac427.nsf/AllWebDocs/Srpski_jezik_nije_stokavski  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2012. (Wayback Machine), pristupljeno 21. studenoga 2012.
  131. ↑ Mario Grčević: O nazivu hrvatskoga jezika iz Kordićkine znanosti gledan, http://www.ids-mannheim.de/prag/sprachvariation/fgvaria/Kordic1_PDF.pdf pristupljeno 21. studenoga 2012.
  132. ↑ Mario Grčević: Hrvatski jezik u autoričinu patološkom poimanju realnosti, http://bib.irb.hr/datoteka/511274.HS_2011_03_11_2.pdf pristupljeno 21. studenoga 2012.
  133. ↑ Mario Grčević: Rat za hrvatski jezik i pravopis, http://www.hkv.hr/izdvojeno/tribine/kultura/7171-dr-sc-mario-grevi-rat-za-hrvatski-jezik-i-pravopis-i-dio.html, pristupljeno 21. studenoga 2012.
  134. ↑ Mario Grčević: Uvrede pseudolingvistice, http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac466.nsf/AllWebDocs/Uvrede_pseudolingvistice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2021. (Wayback Machine), pristupljeno 21. studenoga 2012
  135. ↑ a b c Hut Kono, Aleksandar. 27. veljače 2014. Jezik i nacionalizam: tri godine kasnije. Zarez. str. str. 6. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2014. Pristupljeno 27. travnja 2014.
  136. ↑ Vučić, Nikola. 10. lipnja 2016. Knjiga "Jezik i nacionalizam" Snježane Kordić kao manifest otpora. Autograf. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. lipnja 2016. Pristupljeno 7. prosinca 2018.
  137. ↑ (Hrčak) Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Vol.36 No.2 May 2011., Prikaz knjige Jezik i nacionalizam Snježane Kordić, Jurica Budja; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pristupljeno 21. svibnja 2011.
  138. ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/ni-milicije-nisu-hrvatskog-srpskog-napravile-jedan-jezik-clanak-189062 Sanda Ham, 10. rujna 2010.
  139. ↑ Šnajder, Slobodan. 10. listopada 2010. Lingvistička bojna. Kulturnoi prilog Mediteran. Novi list. str. 6. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Pristupljeno 22. lipnja 2013.
  140. ↑ SOS ili tek alibi za nasilje nad jezikom. Forum. 16. ožujka 2012. str. str. 39. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 12. travnja 2014.
  141. ↑ Gromača Vadanjel, Tatjana. 4. lipnja 2015. Jezikoslovci odbacili znanost u korist nacionalističke politike: intervju sa Snježanom Kordić. Novi list. Rijeka. str. 12–13 u prilogu Pogled. ISSN 1334-1545. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2015. Pristupljeno 31. srpnja 2015.
  142. ↑ Methadžović, Almir. 10. travnja 2015. Naučnoznanstvena-znanstvenonaučna istina. Tačno.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2015. Pristupljeno 10. travnja 2015.
  143. ↑ Bakotin, Jerko. 29. rujna 2010. Otrovne laži o jeziku: intervju sa Snježanom Kordić. H-alter. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. ožujka 2013.
  144. ↑ Grozdanić, Dragan. 20. siječnja 2012. Kroatisti građane prave nacionalistima: intervju sa Snježanom Kordić (PDF). Novosti. str. str. 8–9. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 9. veljače 2014.
  145. ↑ Jergović, Miljenko. 14. rujna 2010. Vila Babićkinja i sto šargarepa. Jutarnji list. str. str. 16. Pristupljeno 7. srpnja 2013.
  146. ↑ Lucić, Predrag. 11. rujna 2010. Smeće u glavi i jabuke na jeziku. Novi list. str. str. 8. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2014. Pristupljeno 29. travnja 2014.
  147. ↑ http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac466.nsf/AllWebDocs/Uvrede_pseudolingvistice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2021. (Wayback Machine) Mario Grčević, Komentar; Najnovije manipulacije u hrvatskom medijskom prostoru; Uvrede pseudolingvistice, Vijenac, Broj 466, 12. siječnja 2012., ISSN 1330-2787
    »Tjednik Nacional objavio je 20. prosinca 2011. ključne dijelove pisma Neutemeljeno i utuživo vrijeđanje Marija Grčevića (u povodu intervjua sa Snježanom Kordić u Nacionalu od 6. prosinca 2011). Ovdje donosimo cjelovit Grčevićev tekst u koji su uključeni znatno prošireni i dorađeni dijelovi.«
    (pristupljeno 22. studenoga 2012.)
  148. ↑ Zbiljić, Dragoljub. 5. studenoga 2010. Odstrel srpskog jezika. NIN. str. str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 21. rujna 2012.
  149. ↑ Nikolić, Nenad. 31. ožujka 2011. Čiji je jezik srpski?. Pečat. str. str. 63–65. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 19. rujna 2012.
  150. ↑ Vujatović, Nenad. 12. svibnja 2011. Kako upokojiti vampira?. H-alter. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2021. Pristupljeno 7. kolovoza 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  151. ↑ Dežulović, Boris. 12. studenoga 2010. Hitrec prijavio Ruđera Boškovića Bajiću. Globus. str. str. 36–37. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 3. prosinca 2013.
  152. ↑ Rajić, Ljubiša. 7. kolovoza 2010. Lingvistički obračun s njima (PDF). Danas. str. str. 17. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. ožujka 2012. Pristupljeno 31. svibnja 2013.
  153. ↑ Klajn, Ivan. 5. veljače 2015. Daleko je Skandinavija. Kulturni centar Novog Sada. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. veljače 2015. Pristupljeno 17. ožujka 2015.
  154. ↑ a b Leto, Marija Rita. 2011. Recensione del libro Jezik i nacionalizam. Studi Slavistici. 8: 395–397. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2013. Pristupljeno 4. prosinca 2012.
  155. ↑ a b Krejčí, Pavel. 2012. Knižní recenze Jezik i nacionalizam (PDF). Opera Slavica - slavistické rozhledy. 22 (4): 59–63. Pristupljeno 28. svibnja 2013.
  156. ↑ a b Molas, Jerzy. 2010. Recenzja książki Jezik i nacionalizam (PDF). Studia z Filologii Polskiej i Słowiańskiej. 45: 209–216. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 9. srpnja 2012.
  157. ↑ a b Obst, Ulrich. 2013. Rezension des Buchs Jezik i nacionalizam. Zeitschrift für Balkanologie. 49 (1): 139–147. Pristupljeno 26. travnja 2014.
  158. ↑ Miljan, Goran. 22. veljače 2012. Review of S. Kordić’s Book "Jezik i nacionalizam". Arbeitskreis Historische Friedensforschung. Pristupljeno 25. rujna 2013.
  159. ↑ Review of the Book Jezik i nacionalizam, The Slavonic and East European Review, godina 89., broj 3, str. 520–524, 2011., "ovom knjigom Kordić nudi uzoritu gestu kako lingvistika može zadržati svoju neovisnost, dostojanstvo i visoke akademske standarde nasuprot političkim manipulacijama", pristupljeno 24. rujna 2013
  160. ↑ Review of the Book Jezik i nacionalizam, Eurasia Border Rewiew, godina 3., broj 1, str. 129–130, 2012., "nakon temljite analize, autorica s pravom ističe da nema lingvističke ili sociolingvističke osnove koja opravdava ili zahtijeva podjelu srpskohrvatskog u četiri jezika nasljednika.", pristupljeno 24. travnja 2014.
  161. ↑ Matijanić, Vladimir. 6. studenoga 2010. Podudaranje jezika i nacije samo je mit: intervju sa Snježanom Kordić. Slobodna Dalmacija. str. str. 9 u kulturnom prilogu Spektar. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. rujna 2013. Pristupljeno 18. studenoga 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  162. ↑ Prijava HKV-a protiv odgovornih osoba u Ministarstvu kulture RH zbog sufinanciranja knjige Jezik i nacionalizam. HKV. 28. listopada 2010. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  163. ↑ Večernji list (hr): Hitrec prijavio Biškupića zbog tvrdnje da hrvatskog jezika nema, 2. studenoga 2010.
  164. ↑ HKV Hrvoje Hitrec: Ministarstvo kulture RH protiv hrvatskoga jezika, objavljeno 3. rujna 2010.
  165. ↑ Piteša, Adriana. 2. studenoga 2010. Hitrec prijavio Božu Biškupića Bajiću i pustio Thompsona. Jutarnji list. str. str. 4. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  166. ↑ Pavelić, Boris. 30. listopada 2010. Hitrec tužio Biškupića: na sud zbog financiranja znanstvene knjige Snježane Kordić Jezik i nacionalizam. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  167. ↑ Šnajder, Slobodan. 13. studenoga 2010. Spalimo ministra!. Novi list. str. str. 6 u kulturnom prilogu Pogled. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  168. ↑ Mandić, Igor. 12. studenoga 2010. Skočila močka na kvačku. Novosti. str. str. 3. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  169. ↑ Pavliša, Mija. 12. siječnja 2011. Odbačena Hitrecova prijava protiv Biškupića. T-portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  170. ↑ Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske u Zagrebu drži da osumnjičeni Čedomir Višnjić i Božo Biškupić nisu počinili kazneno djelo. HKV. 22. prosinca 2010. Pristupljeno 18. studenoga 2012.
  171. ↑ Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci govore istim jezikom. emisija N1 na jedan. N1. 21. listopada 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. prosinca 2017. Pristupljeno 3. prosinca 2018. 25. minuta
  172. ↑ a b Bogavac, Milena Minja (moderatorica). 8. srpnja 2017. Exit festival: tribina "Čiji je naš jezik?". Novi optimizam. Novi Sad. Pristupljeno 3. listopada 2018., minuta 25
  173. ↑ U susret drugoj konferenciji Jezici i nacionalizmi, Split. Krokodil. 6. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  174. ↑ Kordić, Snježana (moderatorica). 5. listopada 2016. Konferencija: Tko kome krade jezik?. CZKD. Beograd. Pristupljeno 7. prosinca 2018., 2:45 minuta
  175. ↑ Lasić, Igor. 13. siječnja 2017. Četiri naziva uzgajaju zabludu o četiri jezika. Novosti. Zagreb. str. 16–17. ISSN 1845-8955. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2017. Pristupljeno 9. prosinca 2018.
  176. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2017. Pristupljeno 7. prosinca 2018.
  177. ↑ Derk, Denis. 31. ožujka 2017. Lokalni političari iz zajedničkog stvorili četiri nova jezika. Večernji list. Zagreb. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. kolovoza 2017. Pristupljeno 4. prosinca 2017.
  178. ↑ Kovačević, Miloš. 30. ožujka 2017. Deklaracija napad na Srbe i srpski jezik. Faktor. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2017. Pristupljeno 14. prosinca 2018.
  179. ↑ Derk, Denis. 4. travnja 2017. Neki Srbi misle da Deklaracija favorizira Hrvate. Večernji list. Zagreb. str. 36–37. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2017. Pristupljeno 3. studenoga 2018.
  180. ↑ Kordić, Snježana; Kovačević, Miloš; Ibrahimović, Nedžad. 3. svibnja 2017. Jedan jezik. Emisija Globalno Borisa Malagurskog. Radio-televizija BN. 84:14. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  181. ↑ Piper, Predrag. 11. travnja 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku je namerno nedorečena provokacija. Blic. Beograd. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2018. Pristupljeno 24. prosinca 2018.
  182. ↑ Kostić-Žurić, Mileva (voditeljica). 1. rujna 2017. Boje jutra: gošće Snježana Kordić i Rajka Glušica. TV Vijesti. Tivat. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2022. Pristupljeno 23. prosinca 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link), minuta 1:20-1:40
  183. ↑ Peović-Vuković, Katarina (moderatorica). 19. svibnja 2017. 10. Subversive festival: okrugli stol "Jezik i nacionalizam". Skripta TV. Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2020. Pristupljeno 23. prosinca 2018.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  184. ↑ U Austriji održana konferencija o jeziku i nacionalizmu. Tačno.net. Mostar. 25. rujna 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 23. prosinca 2018.
  185. ↑ U Pragu konferencija o jeziku. Tačno.net. Mostar. 21. listopada 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 18. prosinca 2018.
  186. ↑ U Poznanju održana debata o jezicima i identitetima. Tačno.net. Mostar. 17. lipnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 16. prosinca 2018.
  187. ↑ Plakat konferencije u Tokiju (PDF). sveučilište Vaseda. Tokio. 10. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 19. prosinca 2018.
  188. ↑ Plakat konferencije u Sapporu (PDF). sveučilište Hokkaido]. Sapporo. 13. prosinca 2018. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 20. prosinca 2018.
  189. ↑ Kordić, Snježana. 2010. Jezik i nacionalizam (PDF). Durieux (Rotulus Universitas). Zagreb. ISBN 978-953-188-311-5, (NSK), (Crolist), (COBISS.SR), (COBISS.BH), (COBISS.CG), (COBISS.SI).
  190. ↑ Lengua y Nacionalismo. Euphonía Ediciones. Madrid. 2014. ISBN 978-84-936668-8-0
  191. ↑ Kordić, Snježana. 2002. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 227. ISBN 953-169-073-1, (NSK), (Crolist), (COBISS.SR), (COBISS.BH).
  192. ↑ Prikazi knjige Riječi na granici punoznačnosti objavljeni u inozemnim stručnim časopisima (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 30. ožujka 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  193. ↑ Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen. Lincom Studies in Slavic Linguistics, Vol. 18. Lincom Europa. München. 2001. str. 280. ISBN 3-89586-954-6CS1 održavanje: others (link), (NSK), (Crolist).
  194. ↑ Browne, Wayles. 2008. Review Article of the Book Wörter im Grenzbereich von Lexikon und Grammatik im Serbokroatischen (PDF). Canadian Slavonic Papers. 50 (1–2): 193–199. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. svibnja 2024. Pristupljeno 26. travnja 2014.
  195. ↑ Contents.
  196. ↑ Summary  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2020. (Wayback Machine).
  197. ↑ Kordić, Snježana. 1995. Relativna rečenica (PDF). Matica hrvatska & Hrvatsko filološko društvo (Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva, knj. 25). Zagreb. str. 366. ISBN 953-6050-04-8, (NSK), (Crolist), (COBISS.SR), (COBISS.BH).
  198. ↑ Der Relativsatz im Serbokroatischen. 2. izd. 2002, 3. izd. 2005. Lincom Europa (Lincom Studies in Slavic Linguistics, Vol. 10). München. 1999. str. 330. ISBN 3-89586-573-7CS1 održavanje: others (link), (NSK), (Crolist), (COBISS.SR).
  199. ↑ Prikazi knjige Relativna rečenica objavljeni u inozemnim stručnim časopisima (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. listopada 2012. Pristupljeno 30. ožujka 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Snježana Kordić
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Snježana_Kordić&oldid=6985950"