Mitja Ribičič

Mitja Ribičić (Trst, 19. svibnja 1919. – Ljubljana, 28. studenog 2013.^[1]), bivši slovenski političar. Bio je posljednji živući bivši predsjednik jugoslavenske vlade.

Tijekom Drugog svjetskog rata borio se u partizanima. U socijalističkoj Jugoslaviji obavljao je iduće važne partijske i političke dužnosti:

• javni tužitelj NR Slovenije
• republički državni tajnik za unutarnje poslove
• član Izvršnog komiteta CK SK Slovenije i Izvršnog komiteta CK SKJ
• član Izvršnog vijeća SR Slovenije
• zastupnik u Skupštini SR Slovenije, od 1951. do 1963. godine
• poslanik u Saveznoj skupštini SFRJ, od 1963. do 1967. i 1969. godine
• predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije, od 18. svibnja 1969. do 30. srpnja 1971. godine
• predsjednik Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, od 29. lipnja 1982. do 30. lipnja 1983. godine

Protiv Ribičiča je 2005. godine bila podnijeta kaznena prijava po zapovjednoj odgovornosti u poslijeratnim masovnim smaknućima, na temelju isprave otkrivene u državnoj pismohrani o zatvorenicima iz poslijeratnih ljubljanskih zatvora OZNA-e. Postupak je, međutim, kasnije prekinut zbog nedostatka dokaza. U politici je aktivan bio i njegov sin Ciril Ribičič.

v • u Predsjednici Saveznog izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito (1953.-1963.) • Petar Stambolić (1963.-1967.) • Mika Špiljak (1967.-1969.) • Mitja Ribičič (1969.-1971.) • Džemal Bijedić (1971.-1977.) • Veselin Đuranović (1977.-1982.) • Milka Planinc (1982.-1986.) • Branko Mikulić (1986.-1989.) • Ante Marković (1989.-1991.) • Aleksandar Mitrović (1991.-1992.)