Josip Horvat Međimurec

	Josip Horvat Međimurec
hrvatski slikar
Rođenje	18. veljače 1904.; Čakovec, Međimurje
Smrt	2. lipnja 1945.; strijeljan u okolici Zagreba,; mjesto groba nepoznato
Vrsta umjetnosti	slikarstvo
Praksa	Zagreb
Poznata djela	Kralj Tomislav na prijestolju,; Krunidba kralja Tomislava,; Dvoboj Jurja Zrinskog; s turskim begom,; Petar Kružić pobjeđuje Turke
Portal o životopisima

**Josip Horvat "Međimurec"**: *Smrt Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu kod Čakovca*, ulje na platnu iz 1927/8.

Josip Horvat (Čakovec, 18. veljače 1904. – Zagreb 2. lipnja 1945.), hrvatski slikar.

Životopis

Josip Horvat, hrvatski slikar, rođen je 18. veljače 1904. godine od oca Dragutina Horvata i majke Marije r. Kos u Čakovcu. Pučku školu je završio u Čakovcu, gimnaziju VIII. razreda u Velikoj Kaniži i Pešti. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Beču počevši od 1917. Profesori na bečkoj Akademiji su mu bili Karl Kohn i slikar Robert Fuchs (1896. – 1981.).

Svoje djelovanje je počeo u Zagrebu 1924. godine. Kako je Antun Ullrich bio mecena mnogih umjetnika u Zagrebu, tako je i Josip Horvat imao atelje u Mesničkoj ulici br. 25 zahvaljujući Ullrichu.

U razdoblju od 1931. godine obolijeva od tuberkuloze kostiju (desne bedrene kosti), kao posljedice zatvaranja u Kraljevini Jugoslaviji, i nakon desetak operacija mu je u prosincu 1942. godine amputirana desna noga. Od tada hoda uz pomoć drvene proteze. Od 1931. do 1941. godine stanuje u ulici Mošinskog br. 31, a od 1941 do 1945. godine u Deželićevoj 55.

Zagrebački industrijalac Antun Res, pripadnik Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" naručuje za svečanu dvoranu na Ozlju ulja na platnu velikih dimenzija s temama iz povijesti Hrvata kao što su "Krunjenje kralja Tomislava", "Smrt Petra Svačića - bitka pod Gvozdom" i sl., a trebao je uraditi i sliku prikaza bitke kod Siska 1593. te sliku prikaza ustanka u Rakovici. Od 5. veljače 1930. godine služi se i nadimkom "Međimurec", kako bi ga razlikovali od novinara i publiciste Josipa Horvata koji je rođen u Čepinu.

Josip Horvat Međimurec stupa u hrvatsku kopnenu vojsku dana 1. kolovoza 1941.^[1] Ulazak u vojsku nije bio radi ratovanja nego radi zaposlenja i priskrbivanja sredstava za život crtanjem i slikanjem. Prvi dani u domobranstvu su vezani za pukovnika Peru Blaškovića, koji je također bio član Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja", a radno mjesto je dobio zahvaljujući preporukama Emilija Laszowskog. Od 14. ožujka 1942. je u novinarskom odjelu MinOrS-a. Tako i nastaje 8 promidžbenih crteža u "Hrvatskom domobranu" i pet ulja na platnu: "Drugarstvo" (scena gdje domobran nosi preko ramena drugog ranjenog domobrana), "Nijemci u zasjedi", "Straža na Trebeviću" te dva portreta vojnika u odori. Od 1. siječnja 1943. je u odgojnom odjelu MinOrS-a za ratno slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti. U odjelu ratnog slikarstva – prosvjetnička bojna bili su i Ivan Kožarić (sada akademik HAZU-a), Stevan Binički, Antun Župan, Dragan Sax, Alfred Petričić, Valerije Michieli, Milan Vulpe, Ivan Švertasek i Matko Peić, a Josip Horvat je bio voditelj ratnog slikarstva u činu satnika (tri trolista u domobranstvu – VII činovnički razred). Svoj položaj koristi za pomaganje ljudima bez razlike na vjeru i nacionalnu pripadnost. Umjetnici su ga zvali: Šepavi.^[2]

Tijekom 1944. godine je započeo rad na izradi slike "Bitka kod Siska 1593." za koju za sada postoje dvije studije i to: Stari grad Sisak - ulje na platnu; Studija prostora - pejzaž - suhi pastel. Slika nikad nije urađena.

Do 1945. godine djeluje u Međimurskom prosvjetnom društvu u Zagrebu.

Nasilna smrt

Po ulasku u Zagreb, komunističke partizanske vlasti ga odvode iz Deželićeve 55,^[3] te ga 2. lipnja 1945. strijeljaju. Presuda je napisana naknadno, 7. rujna 1945. broj 160/45.II.^[4] Mjesto ukopa se ni danas ne zna. Do sada nije pronađen tekst presude. Na mikrofilmovima Hrvatskog državnog arhiva za građu koja se nalazi u Vojno-istorijskom muzeju u Beogradu, te za građu u Hrvatskom državnom arhivu i Državnom arhivu u Zagrebu postoje presude do broja 159/45, a prva sljedeća je 167/45. I te presude koje postoje su bez obrazloženja i bez dokaza krivice, a veliki broj je napisan u dva-tri reda.

Andrija Maurović,^[5] Stevan Binički,^[6] Ivo Vojvodić,^[7] Jovo Subić i Slavko Zore^[8]^[9] su pred "Anketnom komisijom za utvrđivanje zločina putem kulturne suradnje s okupatorom", 7. kolovoza 1945., svjedočili da im je Josip Horvat, slikar, pomogao tijekom rata i da je bio antifašist.

Ulja na platnu

Dvoboj Jurja Zrinskog s turskim begom, (1936., Hrvatski povijesni muzej); Smrt Nikole Zrinskog u Kuršanečkom lugu kod Čakovca (1928.); Smrt Zrinskog i Frankopana; Jutro; Kralj Tomislav na prijestolju (veljača 1941., Hrvatski povijesni muzej); Baka (portret Elizabete Kluković bake Josipa Horvata); Dama u žutoj haljini; Grički krovovi; Čempresi; Tušakanac; Mošinskog ulica (Današnja Nazorova ulica u Zagrebu, na br. 31); Stara jabuka; Barun Zdenko Turković Kutjevski (1928., privatno vlasništvo) Motiv iz Štrigove; Motiv iz Čakovca; Obala u Trpnju; Ulica u Trpnju; Bura; Nijemci u zasjedi (1942., Hrvatski povijesni muzej); U predvečerje; Ždrilo; Majka; Ulaz u Trpanjsku luku; „Deva“ Trpanj; Južni vjetar; Srpanjsko jutro; „Maještral“; Pred burom; Glava M.D.; Ozalj; Motiv sa Sljemena; Boxi (pas generala Pere Blaškovića); Kosci; Portret A.M.; Iz Trpnja; Rolf (glava psa); Na izvoru; Portret M.H. (Marije Horvat r. Perčec, Josipova žena); Glasnik; Portret M.T.; Na ulici; Studija za kralja Tomislava; Rekvijem posljednjih Zrinskih (1929.) ; Studija za smrt Petra Svačića 1; Studija za Smrt Petra Svačića 2; Pogibija Petra Svačića-bitka na Gvozdu(za svečanu dvoranu u Ozlju); Pećine; Dolazak Hrvata na Kosovo (1930. Hrvatski povijesni muzej); Časna majka Marija Terezija Scherer (1930.); Smrt kneza Zdeslava (Sedeslava, dimenzije ≈167•300 cm, 1928.); Sv. Vid (kapelica u Petruševcu – Zagreb, 1934., Danas župa Sv. Vida, Petruševec-Zagreb); Presveto Srce Marijino (zastava za Samobor, 1934.); Svečanost žetve (Narodni običaji koji izumiru); Kupačice; Portret Antuna Urllicha (1936., u privatnom vlasništvu); Trpanj; Krunjenje kralja Tomislava (za svečanu dvoranu u Ozlju dimenzije 297•434 cm, 1938., Hrvatski povijesni muzej); Straža na Trebeviću (1942., privatno vlasništvo); Glava 1 (1942.); General Matasić (1942.); Glava 2 (1942.); Jesen (1944.); Autoportret (1940. – 1943.); Pejzaž s pastirom; Stari grad Sisak (1944., studija za bitku kod Siska 1593.); Pejzaž s vojnikom; Fra Grga Martić (1929. privatno vlasništvo); Portret g-đe Branke Krsnik (1940. Galerija Stari grad, Đurđevac, pod nazivom "Žena u crvenoj košulji"); Portret djevojčice Jelene Matošić s lutkom (1940., privatno vlasništvo); Lov sa sokolom; Pejzaž (suhi pastel, studija prostora za sliku bitka kod Siska 1593.); Večernji pozdrav.

Crteži za knjigu "Knez Zoran" od Dragutina Nemeta (1929.)

Pripovijesti iz prošlosti prije doseljavanja na Balkan – staroslavenska mitologija. Za tu je knjigu Josip Horvat uradio tri ulja na platnu koja su reproducirana u boji i 71 crtež. Sve vezano za tematiku knjige.

Slike za romane Marije Jurić Zagorke

Od studenog 1929. godine Josip Horvat Međimurec radi slike u tehnikama lavirani tuš i bijela tempera na papiru za romane Marije Jurić Zagorke koji u nastavcima izlaze u tadašnjem Jutarnjem listu. Za IV dio Gričke vještice pod nazivom "Suparnica Marije Terezije" i roman "Proročanstvo sa Kamenitih vrati" naslikao je više od 70 slika formata 265x180 mm. U to vrijeme je urednik Jutarnjeg lista bio Josip Horvat (novinar i publicista iz Čepina). Iz razloga razlikovanja od 5. veljače 1930. godine Josip Horvat Međimurec se potpisuje i s dodatnim slovom M kod potpisivanja svojih slika.

Crteži tušem za knjigu „Hrvatska povijest djedova unuku“ od Marka Šeparovića (1936., 1938.)

Portret prof. Marka Šeparovića (olovka); Crkvica sv. Donata na Krku; Solin: Manastirine; Tomislav, prvi hrvatski kralj; Peristel Dioklecijanove palače i spomenik Grguru ninskom; Baščanska ploča; Knin; Pogibija Petra Svačića; Trogir; Trogirka Katedrala, portal; Medvedgrad; Ban Pavao Šubić; Jajce; Split u XVII. stoljeću; Bihać u XV. stoljeću; Knez Krsto Frankopan; Marko Marulić; Klis; Cetingrad; Varaždinski grad; Nikola Jurišić; Knez Nikola Šubić Zrinski Sigetski; Mehmed paša Sokolović; Korćula; Matija Gubec; Pogibija Matije Gubca; Šibenska katedrala svetog Jakova; Kneževa palača u Dubrovniku; Grad Sisak; Ban Tomo Bakač Erdedi; Senj; Silvije Strahimir Kranjčević; August Šenoa; Ban Nikola Zrinski; Knez Fran Krsto Frankopan; spomen stup banu Nikoli Zrinskom u Kuršanečkom lugu; Ban Petar Zrinski; Grad Čakovec u doba Zrinskih; Grad Ozalj; Jelena kneginja Zrinska; Dubrovnik; Crkva sv. Katarine u Zagrebu; Serežanin; Zagreb (Kaptol i Grič); Matija Antun pl. Reljković; Andrija Kačić Miošić; Spomenstup hrvatske himne; Antun pl. Mihanović; Dr. Ljudevit Gaj; Ivan pl. Kukuljević Sakcinski; Ban Josip Jelačić; Zagrebačka katedrala s biskupskim dvorom; Kardinal nadbiskup Haulik; Biskup Josip Juraj Štrosmajer; Dr. Franjo Rački; Eugen Kvaternik; Dr. Ante Starčević; Dr. Iso Kršnjavi; Stjepan Radić; Dr. Vladko Maček; Stjepan Radić (olovka)

Crteži tušem za knjigu „Tatari u Hrvatskoj“ Milutina Mayera (1941.)

Za ovu knjigu je Josip Horvat uradio sedam crteža tušem: Otmičar vraća djevojku Stjepku; Katarina i Stjepko; U crkvi; Predah vojnika; Katarinina molitva; Obrana tvrđave; Bitka s Tatarima.

Ostalo

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nalazi se 56 crteža u tehnici grafitna olovka, tuš, gvaš. Ti crteži su došli u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu konfiskacijom iz Mesničke 25 zajedno s oko 200 knjiga. Ti crteži predstavljaju jedan dio opusa koji je rađen tijekom kratkog života Josipa Horvata.

Na Ozlju se nalaze crteži - portreti Velimira Deželića, Širole i Emilija Laszowkog

Ciklus 1918. – 1941.

Ciklus od 14 crteža predstavlja sve ono što su Hrvati preživljavali za vrijeme diktature u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Tako jedan crtež predstavlja zatvorenika s obješenim ciglama za spolovilo.

Izložbe

Umjetnički paviljon 16. – 30. XI. 1928.;
Salon Ullrich 25. XI. – 4. XII. 1936.;
Salon Ullrich 16. – 28. II. 1941.;
Strossmayerova galerija 22. VII. – 11. VIII. 1942 „Slikarski dojmovi sa ratišta“;
Umjetnički paviljon 22. XI. – 13. XII. 1942. „II izložba hrvatskih umjetnika u Nezavisnoj državi Hrvatskoj“;
Umjetnički paviljon 10. – 31. X. 1943. „III izložba hrvatskih umjetnika u Nezavisnoj državi Hrvatskoj“;
Umjetnički paviljon 17. VI. – 9. VII. 1944. „IV izložba hrvatskih umjetnika u Nezavisnoj državi Hrvatskoj“.

Izložbe nakon smrti

„Historijsko slikarstvo u Hrvatskoj“, Zagreb 1969. (Slika "Krunjenje kralja Tomislava", 1938., Hrvatski povijesni muzej)
„Gradovi i krajevi na slikama i crtežima od 1800. do 1940“, Zagreb 1977. (Slika "Stari grad Sisak", 1944. studija za sliku prikaza bitke kod Siska, Hrvatski povijesni muzej)

Galerija radova

Kralj Tomislav na prijestolju, ulje na platnu, veljača 1941.	Krunidba kralja Tomislava, ulje na platnu, 1938.	Smrt Petra Svačića - Bitka pod Gvozdom, ulje na platnu, 1941.	Fra Grga Martić, ulje na platnu, 1929.	Pred burom, ulje na platnu, oko 1936. iz Trpnja, poluotok Pelješac.

Ilustracija za roman Marije Jurić Zagorke, tuš, bijela tempera na papiru, 1931.	Plavokosa curica, ulje na šperploči, 999x553 mm, 1934.	Pod zidom u Zagrebu, ulje na šperploči, oko 1928.	Sjeverni portal šibenske katedrale, ulje na platnu, 1942.	Sveti Vid, ulje na platnu, 1934.

Portret Branke Krsnik, ulje na platnu, oko 1940.	Portret baruna Zdenka Turkovića Kutjevskog, ulje na platnu, 1928.	Portret djevojčice Jelene s lutkom, ulje na platnu, 1940.	Portret Antuna Ullricha, ulje na platnu, 1936.	Domobran na Trebeviću, ulje na platnu, 1942.

Pred ulazom, ulje na šperploči, oko 1933.	Pejzaž s rijekom, ulje na platnu, 90x142 mm, oko 1933.	Ribič na rijeci, ulje na platnu,90x130 mm, oko 1933.	Studija pejzaža za sliku bitke kod Siska, suhi pastel, 1944.	Park u jesen, ulje na platnu, 1944.

Dolazak Hrvata na Kosovo, ulje na platnu, 1930.

Povezani članci

Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu

Izvori

↑ HR-HDA-806: Emilij Laszowski, kutija 7-8; Dnevnik Emilija Laszowskog
»...18.09.1941. .... Govorio s Bumbekom. Veli mi da je Jožu Horvata namjestio u odjelu novinar. domobranstva. Ja sam Jožu mjeseca maja (nečitko ime) preporučio i usmeno i pismeno i obećao mi namjestiti ga...«
↑ Arhiv likovnih umjetnosti HAZU Josip Horvat Međimurec: Pismo prof. Ivana Švertaseka od 1999.
»...U tom dosijeu sam našao pismo natipkano na njemačkom jeziku 26. IX. 1936 naslovljeno dr. Bobeku s preporukom za liječenje J. Horvata i to sa sljedećim riječima:" Ovaj je umjetnik siroti bolesni čovjek će se podvrći zadnjih nekoliko godina trebati podvrći (šestoj) operaciji" Vjerojatno se to radi o bolesnoj nozi koja je bila amputirana i od tada je imao protezu. (Odatle su ga prozvali nadimkom šepavac ili šepavi)«
↑ HR-HDA-806: Emilij Laszowski, kutija 7-8; Dnevnik Emilija Laszowskog
»...18. 03. 1939... Navečer kod Jože Horvata. Vratio se iz bolnice. Tamo dr. Ivančić, čestitao mu imendan...
09.04.1939....S Geiswinklerom (nečitko) u Tuhelj zaprime malera Horvata...
27. 12. 1942...Posjetio Jožu Horvata, leži u krevetu doma, noga mu amputirana nad koljenom. Amputirao dr. Dane Riessner na klinici. Svaki 2. dan mu dr. previja. Joža bio vrlo veseo mom posjetu plakao. Moj dragi Joža je trpio mnogo....«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688
»Zvanična zabilješka od 20. IX 1945 U Ured ove Komisije došla je supruga Horvat Josipa-Međimurca, Horvat Marija, te je predočila obavijest Vojnog suda Komande grada Zagreba prema kojoj je njezin suprug sudjen kao narodni neprijatelj na kaznu smrti streljanjem. S obzirom na gornju zabilješku, stvar je ova bespredmetna.«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Andrije Maurovića:
»...Ja sam tada bio domobranski natporučnik, a bio sam zaposlen u Zemljopisnom zavodu Minorsa. Jednom sam se sastao s Horvatom u Kačićevoj ul i on mi je predložio, da odem k njemu u spomenuti slikarski otsjek. Tamo ću manje raditi i imati vremena za moj privatni rad. Kako rekoh on je znao za moju ljevičarsku orijentaciju. Ja sam taj njegov prijedlog prihvatio, jer je tamo uistinu bilo lakše....Nije bio ustaša niti po svom raspoloženju, a niti po svojoj službi. Nikad nije bio ustaški oficir niti je nosio ustašku uniformu... Prema mojoj odluci trebao sam sa ženom Andjelom da predjem partizanima par dana iza toga. U tu svrhu trebao sam nabaviti propisnu propusnicu do Odre, odakle sam se trebao prebaciti. Obratio sam se upravo na Horvata da mi pomoću nekog satnika kod ministarstva, čijeg se imena ne sjećam, nabavi takvu propusnicu. Za mene i moju ženu.... Odmah me je poveo u Ministarstvo rata i tamo mi je preko neke svoje veze ishodio potrebnu mi propusnicu. Razlog putovanja bio je naveden "nabavka drva". Isti dan poslije podne otputovao sam sa svojom ženom u Odru, a odanle smo se prebacili partizanima...«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Stevana Binčki:
»...Horvata sam upoznao nekako u veljači 1944 g. Ja sam bio od ustaša progonjen i zatvaran. Konačno sam pušen i povraćen u vojsku, odakle sam ranije bio dezertirao. Tada su me smjestili najprije u t.zv. Zbor kamo se je dodjeljivalo sve sumnjive elemente. Odavle sam upućen u prosvjetnu bojnu, a odanle u slikarski otsjek Minorsa, gdje je Josip Horvat-Međimurac bio izvjestitelj...saradjivajući s njime danomice i razgovarajući o svemu, pa i o politici, stekao sam o Horvatu dobro mišljenje u pogledu njegovog političkog stava. Izražavao je svoje antifašističko uvjerenje, odnosno antiustaško i protunjemačko....Mi nismo izlazili na nijedno ratište radi izrade ratnih slika. Spram viših vlasti tvrdio je da se sve to može izraditi u ateljeu. Međutim u ateljeu mo svi sabotirali svaki rad.... Koliko znam Horvat nikad nije bio ustaški oficir, a niti je nosio ustašku uniformu. Nosio je domobransku uniformu, premda nije bio pravi vojnik nego vojni činivnik.... Znadem da jeHorvatu bilo poznato da drugovi Tomić-Mičeli Valerijan, Goldoni Raun i Vojvodić Ivan namjeravaju preći partizanima, mte da su u tu svrhu zatražili premještaj na Sušak, da tako lakše neopazice, zbog njihovih familija mogu preći partizanima. Horvat je višim vlastima predložio njihov premještaj i na taj način omogućio ostvarenje njihova plana.... Kasnije su se iz šume javili pismom. Horvat nam je pročitao ovo pismo i zatim poništio...«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Ive Vojvodića:
»Poznam Josipa Horvata-Medjimurca nekih 8 mjeseci. On je bio namješten kao profesor u slikarskoj akademiji, otsjek ratnog slikarstva, a ja sam privatno studirao slikarstvo...Kad sam vidio da mi gori pod petama zatražio sam od Josipa Horvata-Medjimurca da intervenira da bih bio premješten na Sušak. I doista povodom ove intervencije Josipa Horvata-Medjimurca premješten sam na Sušak. Ja sam se poverio Josipu Horvatu-Medjimurcu i rekao sam da je moja želja da ovu priliku, kad budem premješten na Sušak, iskoristim i da predjem u redove partizana. To sam doista i učinio....«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Slavka Zorea:
»...Pristupa nepozvani Zore Slavko, novinar odjeljenja za štampu Predsjedništva vlade u Zagrebu, 48. god. star, oženjen, bez djece, rkt., Slovenac, te iskazuje: Saznao sam iz novina, da je Josip Horvat-Međimurec zagrebački slikar kažnjen po sudu časti udruženja likovnih umjetnika isključenjem iz kulturnog javnog djelovanja, te da ne može postati član "Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske" i to s razloga da je kao ustaški oficir pretio mobilizacijom nekim hrvatskim umjetnicima ako ne podju na istočni front kao slikari i da je kao otvoreni ustaša nagovarao mnoge na bijeg prilikom evakuacije ustaša u Zagrebu. Stoga osjećam kao rodoljub i pravo i dužnost da pristupim ovoj Komisiji, kojoj je ustupljen ovaj predmet, te da iskažem što znadem o Josipu Horvatu. Poznam ga već preko 10 godina. Znadem da je bio, kako se je kazalo izrazit Hrvat. No nikada nisam primijetio da bi bio fašistički orijentiran. Za vrijeme okupacije vidjao sam ga kao domobranskog časnika. Mogu apodiktički ustvrditi da nije nikada bio ustaški oficir, jer ga nikad nisam vidio u ustaškoj uniformi, premda sam ga češće vidjao a i s njim se sastajao. Znali smo češće razgovarati i o političkoj situaciji i znadem pozitivno da je osudjivao ustaški režim, a isto tako i Nijemce, a rekao bih, ove skoro i više. Stoga sam bio uvjeren da je antifašist... Kad sam ga prvi puta ugledao u domobranskoj uniformi kao satnika i izrazio moje čuđenje, odgovorio mi je, da se je morao nekako smjestiti, jer da ne može ništa zaraditi i mora nekako živjeti. Pripovijedao mi je, da je smješten u novinsko odjeljenje Minorsa i to u pododsjek za slikarstvo.Sve to da je učinio, jer da je bio izričito pozvan i da nije smio ni mogao odbiti.... Horvat je vrlo dobro znao moju političku orijentaciju t.j. narodno-oslobodilačku odnosno ljevičarsku i sa mnom je uvijek intimno u tom duhu razgovarao. Znadem da mu je poslije amputirana noga poslije nekog dugog procesa gnojne upale koljena...«
↑ HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - iskaz Marije Horvat
»...Moj muž Josip Horvat nikada nije bio ustaški oficir niti kakav ustaški dužnosnik, a niti je uopće bio ustaša, a niti ustaški orijentiran. Nasuprot bio je antifašist i uvijek osudjivao ustaše i Nijemce... Bio je pozvan u domobranstvo i naravno morao se odazvati, pa je kao domobranski satnik, a kasnije, i protiv njegove volje, major, bio smješten u novinarsko odjeljenje Minorsa, slikarski podotsjek. Mi smo živili u teškim prilikama, pa je na to bio prisiljen, jer nismo imali od čega živjeti. Time više što je bio bolestan na nogu, koja mu je kasnije amputirana. Doista je išao u Bosnu kao ratni slikar, jer je dobio takvo naređenje. Predočujem originqalni nalog tadanjeg vladinog nadsavjetnika Vladimira Kirin, u kojem se navode slikari, koji dolaze u obzir za Bosnu i Hercegovinu i za istočno i ostala bojišta. Među njima je i moj muž...."
Slijedi prijepis originalnog naloga Vladimira Kirina.
"PREPIS!
Kao ratni slikari mogli bi biti uzeti u obzir:
Za Bosnu i Hercegovinu:
1. Jurkić Gabriel
2. Mujezinović Ismet
3. Laas Hinko
4. Summerecker Sigoo
Za istočno i ostala bojišta:
1. Alexander Otto Erich
2. Antonini Oto
3. Auer Ivo
4. Gavranić Gavro
5. Heil Ivan
6. Horvat Josip
7.Kaurić Andjelko
8. Kralj-Medjimurec Vladimir
9. Makanec Miron
10. Marčić Rudolf
11. Mirosavljević Vlado
12. Pajalić Vinko
13. Šimunić Marijan
14. Topolčić Ivan
15. Pejić Vjekoslav
16. Maurović Andrija
17. Kreković Kristijan
18. Haueise-Likan Gustav
19. Tomerlin Slavko
U Zagrebu 28. travnja 1942.
Žig: Nezavisna Država Hrvatska Predsjedništvo vlade Odjel za umjetnost.
Vladimir Kirin v.r.
Vladin nadsavjetnik
Vladimir Kirin
Original ove isprave nalazi se u rukama gospodje Marije Horvat, supruge Josipa Horvata Deželićeva 55. «

Obzor, broj 309 (1928) od 16. studeni 1928.
Jutarnji list, subota 17. studenoga 1928., str. 9.
Hrvatsko pravo, 17. studenoga 1928., str. 4.
Večer, 29. studenoga 1928., str. 4.
Svijet, 1. 12. 1928., str. 480-481.
Obzor, 77(1936.)285
Večer, 28. XI 1936.
Danica, nedjelja 25. listopada 1936., str. 9.
Morgenblatt, 29. XI 1936.
Jutarnji list, 1.12.1936.
Hrvatska prosvjeta, br.1-2 1937.
Novosti, 1. VII 1939.
Jutarnji list, 28(1939.)9812 (E. Laszowski)
Hrvatski narod, 3(1941)161
Hrvatska gruda, 2(1941)35, str. 7.
Novosti, 20. II 1941.
Večer, 15. II 1941.
Večer, 23. II 1941.
Jutarnji list, 30(1941) 10450
Novi list, 13. VII 1941.
Hrvatski domobran, polovica listopada 1941.
Nova Hrvatska, br. 121, 27.05.1942.
Nova Hrvatska, 04. 07. 1942.
Nova Hrvatska, br. 281; 29. 11. 1942. str. 11.
Nova Hrvatska, broj 288; 8. 12. 1942. str. 12.
Nova Hrvatska, broj 239, 12. 10. 1943., str. 7.
Nova Hrvatska, broj 140, 18. 06. 1944., str. 8.
Hrvatski narod, broj 615; Božić 1942.
Hrvatski narod, broj 1063; 20. VI 1944.
HR-HR-HDA-806: Emilij Laszowski, kutija 7-8; Dnevnik Emilija Laszowskog
HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688
Arhiv Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu
Likovni arhiv HAZU-Zagreb: Josip Horvat, Salon Ullrich
MDC, zapisi dr. Antuna Bauera o izložbama u Zagrebu

Vanjske poveznice

[1] HR-HDA-806: Emilij Laszowski, kutija 7-8; Dnevnik Emilija Laszowskog
»...18.09.1941. .... Govorio s Bumbekom. Veli mi da je Jožu Horvata namjestio u odjelu novinar. domobranstva. Ja sam Jožu mjeseca maja (nečitko ime) preporučio i usmeno i pismeno i obećao mi namjestiti ga...«

[2] Arhiv likovnih umjetnosti HAZU Josip Horvat Međimurec: Pismo prof. Ivana Švertaseka od 1999.
»...U tom dosijeu sam našao pismo natipkano na njemačkom jeziku 26. IX. 1936 naslovljeno dr. Bobeku s preporukom za liječenje J. Horvata i to sa sljedećim riječima:" Ovaj je umjetnik siroti bolesni čovjek će se podvrći zadnjih nekoliko godina trebati podvrći (šestoj) operaciji" Vjerojatno se to radi o bolesnoj nozi koja je bila amputirana i od tada je imao protezu. (Odatle su ga prozvali nadimkom šepavac ili šepavi)«

[3] HR-HDA-806: Emilij Laszowski, kutija 7-8; Dnevnik Emilija Laszowskog
»...18. 03. 1939... Navečer kod Jože Horvata. Vratio se iz bolnice. Tamo dr. Ivančić, čestitao mu imendan...
09.04.1939....S Geiswinklerom (nečitko) u Tuhelj zaprime malera Horvata...
27. 12. 1942...Posjetio Jožu Horvata, leži u krevetu doma, noga mu amputirana nad koljenom. Amputirao dr. Dane Riessner na klinici. Svaki 2. dan mu dr. previja. Joža bio vrlo veseo mom posjetu plakao. Moj dragi Joža je trpio mnogo....«

[4] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688
»Zvanična zabilješka od 20. IX 1945 U Ured ove Komisije došla je supruga Horvat Josipa-Međimurca, Horvat Marija, te je predočila obavijest Vojnog suda Komande grada Zagreba prema kojoj je njezin suprug sudjen kao narodni neprijatelj na kaznu smrti streljanjem. S obzirom na gornju zabilješku, stvar je ova bespredmetna.«

[5] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Andrije Maurovića:
»...Ja sam tada bio domobranski natporučnik, a bio sam zaposlen u Zemljopisnom zavodu Minorsa. Jednom sam se sastao s Horvatom u Kačićevoj ul i on mi je predložio, da odem k njemu u spomenuti slikarski otsjek. Tamo ću manje raditi i imati vremena za moj privatni rad. Kako rekoh on je znao za moju ljevičarsku orijentaciju. Ja sam taj njegov prijedlog prihvatio, jer je tamo uistinu bilo lakše....Nije bio ustaša niti po svom raspoloženju, a niti po svojoj službi. Nikad nije bio ustaški oficir niti je nosio ustašku uniformu... Prema mojoj odluci trebao sam sa ženom Andjelom da predjem partizanima par dana iza toga. U tu svrhu trebao sam nabaviti propisnu propusnicu do Odre, odakle sam se trebao prebaciti. Obratio sam se upravo na Horvata da mi pomoću nekog satnika kod ministarstva, čijeg se imena ne sjećam, nabavi takvu propusnicu. Za mene i moju ženu.... Odmah me je poveo u Ministarstvo rata i tamo mi je preko neke svoje veze ishodio potrebnu mi propusnicu. Razlog putovanja bio je naveden "nabavka drva". Isti dan poslije podne otputovao sam sa svojom ženom u Odru, a odanle smo se prebacili partizanima...«

[6] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Stevana Binčki:
»...Horvata sam upoznao nekako u veljači 1944 g. Ja sam bio od ustaša progonjen i zatvaran. Konačno sam pušen i povraćen u vojsku, odakle sam ranije bio dezertirao. Tada su me smjestili najprije u t.zv. Zbor kamo se je dodjeljivalo sve sumnjive elemente. Odavle sam upućen u prosvjetnu bojnu, a odanle u slikarski otsjek Minorsa, gdje je Josip Horvat-Međimurac bio izvjestitelj...saradjivajući s njime danomice i razgovarajući o svemu, pa i o politici, stekao sam o Horvatu dobro mišljenje u pogledu njegovog političkog stava. Izražavao je svoje antifašističko uvjerenje, odnosno antiustaško i protunjemačko....Mi nismo izlazili na nijedno ratište radi izrade ratnih slika. Spram viših vlasti tvrdio je da se sve to može izraditi u ateljeu. Međutim u ateljeu mo svi sabotirali svaki rad.... Koliko znam Horvat nikad nije bio ustaški oficir, a niti je nosio ustašku uniformu. Nosio je domobransku uniformu, premda nije bio pravi vojnik nego vojni činivnik.... Znadem da jeHorvatu bilo poznato da drugovi Tomić-Mičeli Valerijan, Goldoni Raun i Vojvodić Ivan namjeravaju preći partizanima, mte da su u tu svrhu zatražili premještaj na Sušak, da tako lakše neopazice, zbog njihovih familija mogu preći partizanima. Horvat je višim vlastima predložio njihov premještaj i na taj način omogućio ostvarenje njihova plana.... Kasnije su se iz šume javili pismom. Horvat nam je pročitao ovo pismo i zatim poništio...«

[7] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Ive Vojvodića:
»Poznam Josipa Horvata-Medjimurca nekih 8 mjeseci. On je bio namješten kao profesor u slikarskoj akademiji, otsjek ratnog slikarstva, a ja sam privatno studirao slikarstvo...Kad sam vidio da mi gori pod petama zatražio sam od Josipa Horvata-Medjimurca da intervenira da bih bio premješten na Sušak. I doista povodom ove intervencije Josipa Horvata-Medjimurca premješten sam na Sušak. Ja sam se poverio Josipu Horvatu-Medjimurcu i rekao sam da je moja želja da ovu priliku, kad budem premješten na Sušak, iskoristim i da predjem u redove partizana. To sam doista i učinio....«

[8] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - svjedočenje Slavka Zorea:
»...Pristupa nepozvani Zore Slavko, novinar odjeljenja za štampu Predsjedništva vlade u Zagrebu, 48. god. star, oženjen, bez djece, rkt., Slovenac, te iskazuje: Saznao sam iz novina, da je Josip Horvat-Međimurec zagrebački slikar kažnjen po sudu časti udruženja likovnih umjetnika isključenjem iz kulturnog javnog djelovanja, te da ne može postati član "Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske" i to s razloga da je kao ustaški oficir pretio mobilizacijom nekim hrvatskim umjetnicima ako ne podju na istočni front kao slikari i da je kao otvoreni ustaša nagovarao mnoge na bijeg prilikom evakuacije ustaša u Zagrebu. Stoga osjećam kao rodoljub i pravo i dužnost da pristupim ovoj Komisiji, kojoj je ustupljen ovaj predmet, te da iskažem što znadem o Josipu Horvatu. Poznam ga već preko 10 godina. Znadem da je bio, kako se je kazalo izrazit Hrvat. No nikada nisam primijetio da bi bio fašistički orijentiran. Za vrijeme okupacije vidjao sam ga kao domobranskog časnika. Mogu apodiktički ustvrditi da nije nikada bio ustaški oficir, jer ga nikad nisam vidio u ustaškoj uniformi, premda sam ga češće vidjao a i s njim se sastajao. Znali smo češće razgovarati i o političkoj situaciji i znadem pozitivno da je osudjivao ustaški režim, a isto tako i Nijemce, a rekao bih, ove skoro i više. Stoga sam bio uvjeren da je antifašist... Kad sam ga prvi puta ugledao u domobranskoj uniformi kao satnika i izrazio moje čuđenje, odgovorio mi je, da se je morao nekako smjestiti, jer da ne može ništa zaraditi i mora nekako živjeti. Pripovijedao mi je, da je smješten u novinsko odjeljenje Minorsa i to u pododsjek za slikarstvo.Sve to da je učinio, jer da je bio izričito pozvan i da nije smio ni mogao odbiti.... Horvat je vrlo dobro znao moju političku orijentaciju t.j. narodno-oslobodilačku odnosno ljevičarsku i sa mnom je uvijek intimno u tom duhu razgovarao. Znadem da mu je poslije amputirana noga poslije nekog dugog procesa gnojne upale koljena...«

[9] HR-HR-HDA-306: ZKRZ Anketna komisija, kutija 688 - iskaz Marije Horvat
»...Moj muž Josip Horvat nikada nije bio ustaški oficir niti kakav ustaški dužnosnik, a niti je uopće bio ustaša, a niti ustaški orijentiran. Nasuprot bio je antifašist i uvijek osudjivao ustaše i Nijemce... Bio je pozvan u domobranstvo i naravno morao se odazvati, pa je kao domobranski satnik, a kasnije, i protiv njegove volje, major, bio smješten u novinarsko odjeljenje Minorsa, slikarski podotsjek. Mi smo živili u teškim prilikama, pa je na to bio prisiljen, jer nismo imali od čega živjeti. Time više što je bio bolestan na nogu, koja mu je kasnije amputirana. Doista je išao u Bosnu kao ratni slikar, jer je dobio takvo naređenje. Predočujem originqalni nalog tadanjeg vladinog nadsavjetnika Vladimira Kirin, u kojem se navode slikari, koji dolaze u obzir za Bosnu i Hercegovinu i za istočno i ostala bojišta. Među njima je i moj muž...."
Slijedi prijepis originalnog naloga Vladimira Kirina.
"PREPIS!
Kao ratni slikari mogli bi biti uzeti u obzir:
Za Bosnu i Hercegovinu:
1. Jurkić Gabriel
2. Mujezinović Ismet
3. Laas Hinko
4. Summerecker Sigoo
Za istočno i ostala bojišta:
1. Alexander Otto Erich
2. Antonini Oto
3. Auer Ivo
4. Gavranić Gavro
5. Heil Ivan
6. Horvat Josip
7.Kaurić Andjelko
8. Kralj-Medjimurec Vladimir
9. Makanec Miron
10. Marčić Rudolf
11. Mirosavljević Vlado
12. Pajalić Vinko
13. Šimunić Marijan
14. Topolčić Ivan
15. Pejić Vjekoslav
16. Maurović Andrija
17. Kreković Kristijan
18. Haueise-Likan Gustav
19. Tomerlin Slavko
U Zagrebu 28. travnja 1942.
Žig: Nezavisna Država Hrvatska Predsjedništvo vlade Odjel za umjetnost.
Vladimir Kirin v.r.
Vladin nadsavjetnik
Vladimir Kirin
Original ove isprave nalazi se u rukama gospodje Marije Horvat, supruge Josipa Horvata Deželićeva 55. «

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]