Erehtej

Atenska akropola
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1987.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:404
Koordinate	37°58′19″N 23°43′36″E / 37.97208°N 23.72653°E / 37.97208; 23.72653 (WD)
Erehtej

Erehtej (grčki: Erekhteion) je grčki hram jonskog stila posvećen bogu Erihtoniju Atenskom. Izgrađen je od panteličkog kamena na atenskoj Akropoli, a gradili su ga arhitekti Filoklo i Arhiloh od 421. do 406. pr. Kr.

Građevina je komplicirana i nepravilna tlocrta s nekoliko odvojenih kultnih mjesta sa svetištima i žrtvenicima, te celama (prostorija sa svetištem): Pandroseion, Posejdonovo svetište, svetište Atene Polias i najčuveniji Trijem kora sa šest kipova mladih žena karijatida koje nose ravni krov trijema (danas su zamijenjene kopijama). Kosi nagib terena i zahtjev za nekoliko svetišta uvjetovao je različite razine unutrašnjih prostorija i različito oblikovanje volumena. Svetišta Erehteju i Posejdonu se nalaze 3 m niže od Trijema karijatida i Ateninog svetišta, a njihova razlika se riješila brojnim stepenicama. Ovakav hram je mnogo življi, dinamičniji i zanimljiviji od monotonih statičnih dorskih hramova. To se osobito ističe u izbačenim trjemovima.

U srednjem vijeku Erehtej je služio kao crkva, a u doba Turaka kao stan zapovjednika Atene.

• 
  Erehtej s južne strane
• 
  Trijem s karijatidama

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Erehtej

• Akropola (Atena)
• Umjetnost stare Grčke
• Stara Grčka

v • u Svjetska baština u Grčkoj Kulturna dobra (16) Arheološki lokalitet Aigai (Vergina) (1996.) • Akropola (Atena) (1987.) • Hram Apolona Epikura u Bassai (1986.) • Manastir Dafni, Hosios Loukas i Nea Moni na Hiosu (1990.) • Del (1990.) • Delfi (1987.) • Asklepijevo svetište u Epidauru (1988.) • Arheološki lokalitet Filipi (2016.) • Stari dio grada Krfa (2007.) • Mikena i Tirint (1999.) • Mistras (1989.) • Olimpija (1989.) • Srednjovjekovni Rod (1988.) • Manastir sv. Ivana Teologa i Špilja Otkrivenja na Patmosu (1999.) • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu (1988.) • Pitagoreion i Heraion na Samu (1992.) Mješovita dobra (2) Meteora (1988.) • Brdo Atos (1988.) Nematerijalna svjetska baština (5) Umijeće uzgoja mastike na Hiju (2014.) • Mediteranska prehrana1) (2010.) • Momoeria (2016.) • Umijeće obrade tinijskog mramora (2015.) • Rebetiko (2017.) 1) Zajednička svjetska baština Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Portugala i Maroka