Golubovi

»Golub« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Golub (razdvojba).

Golubovi
Gradski golub (Columba livia domestica) u letu
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Columbiformes
Porodica:	Columbidae
Rasprostranjenost
potporodice
* Columbinae Didunculinae Gourinae Otidiphabinae Treroninae
Baze podataka
GBIF
wikivrste WD wikislike wikigalerija

Golubovi (lat. Columbidae) su porodica ptica iz reda golupčarki (Columbiformes). Rasprostranjeni su širom svijeta, a najveća raznolikost između vrsta postoji na području Indonezije i Australije. Zbijene su građe, imaju kratak vrat, te kratke i uske noseve.

Jednostavan naziv "golub" se najčešće odnosi na goluba pećinara jer on vrlo učestalo naseljava urbane sredine.

Golublja gnijezda golubovi najčešće izrađuju od štapića pronađenih u prirodi. Na golubljim jajima za vrijeme inkubacije sjede i mužjak i ženka. Golubovi se hrane sjemenjem, voćem i biljkama. Za razliku od ostalih ptica, proizvode vlastito mlijeko. Golublje mlijeko ima vrlo visoke nutritivne vrijednosti, a roditelji njime hrane svoje mlade.

Hrane se biljnom hranom - vrste umjerenih područja pretežno raznim sjemenjem, a tropske vrste i plodovima. Domaći golubovi potječu od goluba pećinara, divlje vrste koja još i danas živi po pećinama i jamama pod zemljom. Pećinari su rasprostranjeni pretežno na Sredozemlju (žive i u Dalmaciji), sjevernoj Africi i Indiji. U Europi osim pećinara žive i druge vrste divljih golubova: golub dupljaš, golub grivnjaš, divlja grlica i gugutka.

Vrste golubova možemo podijeliti na dvije skupine:

1. Divlji golubovi (pećinar, dupljaš, grivnjaš, divlja grlica, gugutka)
2. Domaći golubovi (domaće golubove možemo podijeliti na još dvije skupine)

• golubovi letači (letači, visokoletači, Engleski tipler, pismonoše, prevrtači)

• ukrasni golubovi (njivski golubovi, golubovi u boji, bubnjari, gušani, dalmatinska zimovka, strukturni golubovi, galebići, bradavičasti, kratkokljuni)

Riječ golub zapravo dolazi od latinske riječi pipio što u prijevodu znači mlada ptica. Tijekom vremena se taj naziv mijenjao. Najčešći nazivi za gradske golubove danas je domaći golub. U narodu ga još nazivaju "leteći štakor".

• Potporodice: Columbinae, Didunculinae, Gourinae, Otidiphabinae i Treroninae.^[1]

Smatra se da su golubovi pripitomljeni prije više od 3000 godina prije nove ere. Najvjerojatnije su ih pripitomili Egipćani i Sumerani. Ovi su narodi štovali golubove kao svetu pticu i glasnike bogova. Prilikom iskopavanja faraonskih grobnica pronađeni su muminficirani golubovi koji su faraonu trebali poslužiti kao glasnici prilikom putovanja u nebo. Iz starog Egipta uzgoj domaćih golubova se širio na ostale civilizacije. Poznato je da su se stari Grci i Rimljani počeli rano baviti uzgojem golubova. U to vrijeme su se polako počele formirati različite pasmine golubova.

U srednjem vijeku samo su plemići smjeli uzgajati rasne, dok su seljaci smjeli držati samo obične poludivlje golubove. Raspadom feudalnog sustava i stvaranjem demokracija rasni golubovi postaju dostupni svim zainteresiranim ljudima pa otada počinje stvaranje mnogih novih pasmina. Domaće golubove možemo podijeliti na dvije osnovne skupine - na ukrasne golubove koji se uzgajaju zbog svoje iznimne ljepote, i sportske golubove koji se uzgajaju zbog svojih letačkih osobina. Golubovi letači dijele se na letače, visokoletače, engleski tipler, pismonoše i prevrtače. Ukrasni golubovi se dijele na njivske golubove i golubove u boji, golubove bubnjare, golubove gušane,strukturne golubove, golubove galebiće, bradavičaste golubove i kratkokljune ukrasne golubove.

Pisane su čak i knjige (kao umjetničke vrste) o golubovima. Također se i u Bibliji spominje golub pismonoša. Prvi put golub odnosno golubica pojavljuje se u Starom zavjetu u priči o Noi i golubici mira. Kasnije, u Novom zavjetu golub se spominje kod Isusovog krštenja, kada je golubica spuštena kao Duh Sveti.

Slike golubica čest su motiv u kršćanskoj umjetnosti. Upravo ti rani kršćanski zapisi o golubovima kao bezgrješnim stvorenjima trebali bi biti putokaz shvaćanja ove vrste. Vjerski značaj golubova zastupljen je u svim religijama, a posebno u Indiji.

Prije izuma telegrafa, jedini način za komunikaciju bili su upravo golubovi pismonoše. Prva komunikacijska mreža postojala je pet tisuća godina prije Krista u Siriji i Perziji. U doba Rimskog carstva golubovi su bili glasnici koji su raznosili rezultate sa sportskih natjecanja poput Olimpijskih igara.

Perje ovog reda ptica je od jednostavno obojenog pa do tropsko šarenog. Mnoge vrste imaju upadljive šare ili naročito na glavi, vratu i krilima perje s metalnim odsjajem. Razlikovanje spolova na temelju boje perja kod ovih ptica nije moguće.

Sve vrste imaju snažno razvijenu voljku koja im služi za pohranu hrane, za neke dijelove probavnog procesa i za pripremu voljkinog mlijeka. Neke vrste još imaju zakržljali ostatak slijepog crijeva, dok je kod većine vrsta potpuno nestalo.

Među vrstama postoje izraženi specijalisti, ali i svežderi. Ali većina vrsta ima veliku potrebu za vodom za piće, ali i za kupanje. Ove ptice žive monogamno.

Gnijezde se pretežno na drveću i u grmlju. No, postoje i vrste koje se gnijezde na tlu ili u dupljama. Većina vrsta može imati nekoliko legla u jednoj godini. Na ležanju na jajima sudjeluju oba roditelja.

Golubovi se smatraju jednim od najinteligentnijih ptica na planetu. Primjerice, golubovi spadaju među šest vrsta nesisavaca koji sebe mogu prepoznati u ogledalu. Također, može s razumijevanjem razlikovati 26 slova engleske abecede te ih povezati u jednu cjelinu. Znanstveno je dokazano da golub može razlikovati ljude na fotografijama.

• Hrvatske pasmine golubova na mrežnim stranicama Hrvatskog saveza udruga uzgajatelja malih životinja
• Golub Međimurska lastavica na mrežnim stranicama općime Donja Dubrava

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Golubovi
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Golubovi