Šime Poduje
| Šime Poduje | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Šime Poduje | |
| Rođenje | 19. svibnja 1905. Vis, Hrvatska | |
| Smrt | 31. listopada 1966. Split, Hrvatska | |
| Pozicija | desno krilo[1] | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1922. – 1931. | HNK Hajduk Split | 226 (87) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1924. – 1928. |  Jugoslavija
|
3 (0) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Šime Poduje (Vis, 19. svibnja 1905. – Split, 31. listopada 1966.)[1] je bivši hrvatski nogometaš, športski dužnosnik i pravnik.[1] Njegov mlađi brat Veljko također je bio nogometaš.
Za splitski Hajduk odigrao je ukupno 226 utakmica i postigao 87 zgoditaka. Igrao je na poziciji napadača S Hajdukom je osvojio prva dva naslova prvaka 1927. i 1929. godine.[1] Osim Hajduka, za vrijeme studiranja, nastupao je na prijateljskim utakmicama za Primorje, Iliriju i Građanski.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 3 utakmica. Zanimljivo je to da su u sve tri utakmice protivnici bili reprezentativci ondašnje Čehoslovačke,[1] a debitirao je 28.rujna 1924. godine u prijateljskoj utakmici u Zagrebu kad su bijeli igrali kao reprezentacija svi osim golmana.
Prema njegovoj ideji 7. svibnja 1944. nakon trogodišnje stanke obnovljen je rad Hajduka.[2] Bio je član uprave obnovljenog Hajduka na Visu 1944.godine. Uz Franu Matošića i Vojka Andrijaševića jedan je od najzaslužnijih za dovođenje Bernarda Vukasa u Hajduk. Jedno je vrijeme bio je i nogometni sudac.
Preminuo je u 61. godinu u Splitu od srčanog udara[1] dok je gledao sportski pregled na TV, baš u trenutku prikazivanja reportaže s utakmice Hajduk-Čelik.