Sulejman Kemura

Sulejman ef. Kemura je rođen u Sarajevu 1908. godine. Po završetku mekteba i ruždije, nastavio je školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Početkom školske 1925/26. godine upisuje se na Šerijatsku sudačku školu na kojoj je diplomirao u školskoj 1929/30. godini. Kao mladi šerijatski sudija, službovao je pri šerijatskim sudovima u Foči i Konjicu. U Foči se uključuje u rad muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva "Gajret", a radi i na suzbijanju nepismenosti među muslimanskim masama. Ubrzo ga, na prijedlog Ulema medžlisa, tadašnji reisu-l-ulema postavlja za sekretara Muftijstva u Mostaru, gdje pored te dužnosti predaje i vjeronauku na mostarskoj gimnaziji i učiteljskoj školi.

Nakon ukidanja okružnih muftijstava iz Mostara Kemura prelazi u Sarajevo na mjesto prosvjetnog referenta Ulema medžlisa, zatim u Vakufsku direkciju, prvo u svojstvu vjersko-prosvjetnog referenta, a zatim direktora ove značajne institucije. U 1949. godini Vrhovno islamsko starješinstvo u FNRJ povjerilo mu je dužnost direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu i urednika "Glasnika", a osnivanjem Udruženja ilmijje 1950. godine izabran je za sekretara, tako da je se te dužnosti obavljao uporedno.

Po odlasku u penziju Ibrahima Fejića, Izborno tijelo za izbor reisu-l-uleme izabralo ga je 15. novembra 1957. godine za reisu-l-ulemu Islamske zajednice. Svečano ustoličenje i predaja mensure obavljeni su 8. decembra 1957. godine u Begovoj džamiji u Sarajevu. Stupajući na tu dužnost u periodu teškoća za Islamsku zajednicu: oduzete vakufske imovine, zatvorenih mekteba i brojnih porušenih ili oštećenih džamija, reis Kemura će ostati na toj dužnosti sve do smrti (18 godina).

Nakon kraće bolesti, reisu-l-ulema Sulejman ef. Kemura je umro 19. januara 1975. godine. Ukopan je u haremu Begove džamije u Sarajevu uz mezar reisu-l-uleme Fehima Spahe.