Sporofil
Sporofil je list koji nosi sporangije. I mikrofili i megafili mogu biti sporofili. U heterospornim biljkama sporofili (bilo da su mikrofili ili megafili) nose ili megasporangije i zato se nazivaju megasporofili ili mikrosporangije i nazivaju se mikrosporofili.[1] Preklapanje prefiksa i korijena čini ove pojmove posebno zbunjujućim podskupom botaničke nomenklature. Sporofili se uveliko razlikuju po izgledu i strukturi, a mogu i ne moraju ličiti na sterilne listove.
Biljke koje proizvode sporofile uključuju:
- Alaria esculenta, smeđa alga ima sporofil pričvršćen u blizini baze alge.[2]
- Lycophyte imaju sporofile koji se mogu sakupljati u strobile (Selaginella i neke vrste roda Lycopodium i srodnih rodova) ili se pojedinačno distribuirati među sterilnim listovima (Huperzia). Sporangije nastaju u pazuhu ili na aksiksalnoj površini sporofila. U heterospornih čvrste, megasporofili i mikrosporofili mogu se miješati ili razdvajati na različite oblike.
- Paprati mogu imati sporofile slične sterilnim listovima ili se veoma razlikuju. To mogu biti fotosintetske i nedostajuće tipske peteljke (npr. Onocle)
- Cikade stvaraju strobile, kako polenske, tako i sjemenske, koji se sastoje od sporofila.
Ginko proizvodi mikrosporofile nakupljene u polenski strobil.
- Konifere, kao što ginko i cikade, stvaraju mikrosporofile, nakupljene u polenske strobile. No, za razliku od ovih drugih skupina, ovule se stvaraju na češerskim ljuskama, koje su modificirani izdanci, a ne sporofili.
Neke biljke ne proizvode sporofile. Sporangije se stvaraju direktno na stabljikama. Za Psilotum tumačeno je da stvara sporangije (spojene u sinangij) na kraju stabljike. Vrste roda Equisetum uvijek stvaraju strobile, ali strukture koje nose sporangije (sporangiofore) tumače se kao modificirana stabljika. Iako se recidivi sporangije tumače kao terminalne.
- Gnethophyta proizvode i složene polenske i sjemesnke strobile.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ C.Michael Hogan. 2010. Fern. Encyclopedia of Earth. National council for Science and the Environment. Washington, DC
- ^ Dickson, Carola I. 1963. British Seaweeds. The Kew Series.