Ragbi

U obje vrste rugbyja (union i league) igra se ovalnom loptom koju je zabranjeno rukama dodavati prema naprijed, dok je napucavanje lopte nogom dozvoljeno u smjeru protivničkog gola. Također, bodovi se u oba sporta osvajaju polaganjem u prostor iza protivničkog gola predviđen za to ili postizanjem pogotka na način da lopta napucana nogom prođe između obje stative i iznad prečke. Pogoci se mogu postići na tri načina: pretvaranjem, drop kickom ili iz kaznenog udarca.

Najveća razlika, osim u broju igrača na terenu koji je u unionu petnaest, a leagueu trinaest, uključuje igru poslije obaranja nad protivničkim igračem:

• Igrači uniona takmiče se za posjed lopte nakon obaranja: ovisno o situaciji, igrači se mogu boriti dok je lopta na podu ispuštena od strane srušenog igrača, što prema pravilima on mora napraviti (ruck), ili mogu formirati skup uokolo igrača u posjedu lopte (maul). Za razliku od uniona, league ne dopušta nastavak igre nakon obaranja; igra se nastavlja tako da igrač na kojem je obaranje napravljeno preda loptu prema natrag korištenjem svoje kopačke (play-the-ball pravilo).
• Osim toga, ako se u leagueu pogodak ili polaganje ne ostvari unutar šest obaranja koje su napravili protivnici, ekipa koja je pretrpjela obaranja gubi posjed lopte. Union nema takvo pravilo; ekipa može stalno držati loptu u posjedu bez obzira na broj pretrpljenih obaranja, sve dok ne napravi prekršaj.

Prekidi u oba sporta uključuju skup, kada se igrači dvaju suprotstavljenih ekipa međusobno guraju nastojeći pritom izgurati protivnike što dalje i tako otvoriti put svojim brzim igračima na putu za polaganje, te lineout, vraćanje lopte u igru na način da se igrači dvaju ekipa rasporede usporedno okrenuti jedni drugima nastojeći uhvatiti loptu koju baca igrač sa strane. U leagueu, skup i dalje postoji, ali je od vrlo male važnosti zbog već opisanog načina vraćanja lopte u igru (play-the-ball pravilo). Zbog tog pravila, kao i većega naglaska na napad i dodavanja, league se razvio u dinamičniju igru od uniona, koji se smatra tradicionalnijom igrom.

Rugby union, do 1995. godine isključivo amaterski sport, danas se profesionalno igra diljem svijeta, a njime dominira deset reprezentacija (poredane abecednim redom): Argentina, Australija, Engleska, Francuska, Irska, Italija, Južnoafrička Republika, Novi Zeland, Škotska i Wales. Union se igra na profesionalnoj razini u svakoj od ovih država, a status nacionalnog sporta ima na Novom Zelandu i Fijiju. U brojnim državama igra se na nižoj i slabijoj razini od već navedenih država. To su (abecednim redom): Čile, Gruzija, Japan, Kanada, Namibija, Portugal, Rumunjska, Samoa, Španija, Tonga i Urugvaj. Osim u Fijiju i Novom Zelandu, union je nacionalni sport i u većini tihookeanskih ostrvskih državica, među kojima su zapaženije rezultate ostvarili Tonga i Samoa. Fiji i Samoa takmiče se i u rugby sevensu, vrsti rugbyja u kojoj se ekipe takmiče sa samo sedam igrača na terenu, tradicionalno s velikim uspjehom.

Rugby league igra se već odavno na profesionalnom nivou u Australiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji i na Novom Zelandu. Smatra se nacionalnim sportom u Papui Novoj Gvineji. Postoje i poluprofesionalna i amaterska natjecanja širom svijeta, među kojima se ističu ona u Rusiji, Walesu, Škotskoj, Srbiji, Libanonu, Južnoafričkoj Republici, Japanu, Kanadi, SAD-u, Fijiju, Cookovim ostrvima i Tongi.

U Ujedinjenom Kraljevstvu postoji izreka da "fudbal igra gospoda, a gledaju huligani, dok rugby (union) igraju huligani, a gleda gospoda." U većini država u kojoj se tradicionalno igra neki od oblika rugbyja, na union se gleda kao na amaterski sport kojega igraju pripadnici srednjega i višega sloja društva, što je uočljivo zbog velikoga broja mladih igrača koji dolaze iz privatnih škola, za razliku od leaguea, kojega igra većinom radnička klasa i pritom bivaju plaćeni, dakle, profesionalci su. Za razliku od situacije u Engleskoj, union ima više poklonika među srednjom klasom u Walesu, Cornwallu, Škotskoj, južnoj Francuskoj i otočnim državicama u Tihom okeanu.

Zbog prirode same igre koja omogućava gotovo neograničeni tjelesni kontakt između igrača bez ili s vrlo malo zaštite, najstrože se kažnjava nesportsko ponašanje, što je logično pošto i najmanje nepoštivanje pravila može uzrokovati ozbiljne povrede ili čak smrt. Iz toga razloga, suci se strogo drže svih pravila.

Navijači i ljudi vezani za rugby nazivaju se ponekad treizistes stvorivši tako izvedenicu iz francuskoga jezika koja označava sam naziv sporta (jeu a treize). Osim u samoj Francuskoj i državama gdje je francuski službeni jezik, taj naziv se udomaćio i u državama gdje se koristi i engleski kao službeni jezik.

Na Novom Zelandu, igranje bilo koje vrste rugbyja (najčešće je to union), znači potvrđivanje muškosti i hrabrosti, ne samo za starosjedilački narod Maora, već i za bijele doseljenike, što se najbolje očituje u haki, ratnom plesu kojega All Blacks plešu prije početka svake imalo važnije utakmice.

Početkom 1972. je na inicijativu grupe intelektualaca, u Zenici inicirano osnivanje ragbi kluba Zenica. 5.03.1972. je održan prvi sastanak, a prvi trening održan 08.03.1972. Od 1978. Ragbi Klub Zenica preuzima ime Ragbi Klub Čelik.

• Rugby league
• Istorija rugby leaguea
• Rugby union
• Povijest rugby uniona
• Nogomet

• Ragbi klub Čelik Zenica

 

Commons ima datoteke na temu: Ragbi