Prevođenje

Mašinsko prevođenje je pokušaj da se pomoću računarskih programa automatski provede proces prevođenja. Međutim, kvalitet računarskog prevođenja do 2022. godine nije dostigao stepen ljudskog prevođenja, iako je računarsko prevođenje mnogo brže i ekonomičnije.^[5]

Kako se jezik razvija, čitaocima može postati teško razumjeti ranije verzije izvornih tekstova ili starih prijevoda. Takav tekst se može prevesti na moderni jezik.

Takvi moderni prijevodi se koriste u književnosti na klasičnim jezicima, kao što su latinski ili grčki, posebno u Bibliji ili u literaturi ranijih faza na istom jeziku, kao i u djelima Williama Shakespearea (koji su u velikoj mjeri razumljivi za modernu publiku, doduše uz određene poteškoće), ili Geoffrey Chaucer sa Canterburyjskim pričama (koje obično nisu razumljive modernim čitaocima).

Moderni prijevod često uključuje književnu frekvenciju i reviziju teksta. Ovo je posebno značajno u slučaju Biblije i Shakespearea, gdje moderna nauka može rezultirati značajnim tekstualnim promjenama.

Prevod se dijeli na nekoliko vrsta

Konferencijski prevod se odnosi na prevođenje na konferenciji ili velikom sastanku. Pojava višejezičnih sastanaka značajno je smanjila količinu prijevoda u posljednjih 20 godina.

Prevođenje na konferencijama podijeljeno je u dva dijela:

• institucionalno
• legalno

Međunarodne institucije (EU, UN itd.), koje održavaju višejezične sastanke, često se u praksi susreću sa prevodom više stranih jezika na maternji jezik. Lokalne privatne institucije imaju tendenciju održavanja dvojezičnih sastanaka (lokalni jezik plus strani). Institucionalni i pravni dio se međusobno ne isključuju. Jedino udruženje u svijetu konferencijskih tumača je Međunarodno udruženje konferencijskih tumača koje je osnovano 1953. godine. Njegovo članstvo uključuje više od 2.800 profesionalnih konferencijskih prevodilaca, u više od 90 zemalja.

Sudsko ili pravno prevođenje radi se u sudovima, upravnim sudovima, odnosno na mjestima gdje se održavaju pravni postupci. Pravno prevođenje može biti konsekutivno prevođenje iskaza svjedoka, ili simultano tumačenje cjelokupnog postupka, elektronskim putem, za jednu osobu.

Pravo na tumača za svakoga ko ne razumije jezik suda (posebno za optuženika u kaznenom postupku) obično se smatra jednim od osnovnih zakonskih prava. Dakle, to pravo često je zagarantovano nacionalnim ustavima, deklaracijom prava, temeljnim zakonima o osnivanju pravosuđa, ili je postavljeno od strane najviših sudova.

Sudski tumači moraju imati formalno odobrenje od države da mogu raditi u sudovima – a tada se nazivaju ovlašteni sudski tumači. Na sudovima se prevođenje smatra bitnim dijelom dokaza. Nekompetentno tumačenje, može dovesti do pogrešnog toka i rezultata istrage.

Prevođenje u javnom sektoru je vrsta tumačenja koja se koristi u pravnim, društvenim i zdravstvenim djelatnostima, kao i u institucijama zaštite životne sredine, socijalne zaštite i lokalne samouprave. U ovoj vrsti prevođenja postoje faktori koji određuju i utiču na prevođenje i komunikaciju, kao što su govor, emocionalni sadržaji, neprijateljsko društveno okruženje, odnosi između učesnika i sl.. Iz ovih razloga, prevodioci vrlo često imaju visok stepen odgovornosti, a u nekim slučajevima čak i život osobe zavisi od tumača.

Prevođenje za medije vrši se posebno za televizijske emisije uživo kao što su konferencije za štampu, emisije uživo ili intervjui s političarima, muzičarima, umjetnicima, sportistima i ljudima iz poslovnog svijeta. U ovoj vrsti prevođenja, prevodioc mora sjediti u zvučnoj kabini, gdje može vidjeti zvučnike na monitoru. U slučaju intervjua snimljenih van studija i nekih aktuelnih programa, prevodioc tumači ono što čuje na TV monitoru. Pozadinska buka može biti ozbiljan problem. Prevodioc koji radi za medije mora zvučati samouvjereno.

Prevodioc vodi konferencije za štampu, intervjue uživo i tako dalje. Ova vrsta prijevoda je stresnija od ostalih, s obzirom na to da se prevodioc mora nositi sa širokim spektrom tehničkih problema.

Usluge prevođenja mogu se pružiti na više načina. Najčešći način na koji se pružaju prevodilačke usluge je prevođenje na licu mjesta.^[6]

Ova metoda prevođenja zahtijeva da prevodioc bude fizički prisutan. U ovoj vrsti prevođenja, sve strane koje žele da govore obično su na istom mjestu. Ova vrsta prijevoda najčešće se koristi za većinu javnih i društvenih usluga.

Telefonsko prevođenje se još naziva i "teleinterpretiranje". Omogućava tumačenje preko telefona. Telefonski prevod se može koristiti kada prevodioc nije prisutan na licu mjesta, ali se može dobiti telefonom. Ovaj prijevod se najčešće koristi između stranaka koje koriste telefonsko osiguranje ili aplikacije za kreditne kartice, kao i za telefonske upite od potrošača do kompanija.

Video prevod se koristi na mjestima koja nude VRS ili VRI usluge. Pružanje usluga prevođenja putem daljinskog video tumačenja (VRI) ili usluge video releja (VRS) korisno je za govorne jezičke barijere, a uglavnom se primjenjuje u slučajevima kada je jedna od strana gluha ili nijema, te se prevođenje odvija putem znakovnog jezika.

Video prevođenje se odvija na daljinu iz živog video ili audio izvora, tako da nijeme ili gluhe osobe mogu vidjeti prevoditelja. Slično telefonskom prevodu, video prevođenje se može koristiti u situacijama kada prevodioc nije prisutan na licu mjesta. VRI i VRS tumačenje zahtijeva od svih strana posjedovanje neophodne opreme.

Lokalizacija je proces u kojem prevod sadržaja proizvoda, usluge ili softvera u potpunosti ispunjava lokalne jezičke i kulturne zahtjeve. Prijevod i lokalizacija razlikuju se po osnovnoj namjeni, u praćenju originala, uključivanju zainteresovanih strana i vrstama tekstova. Osnovna svrha prevoda je prenošenje činjenica i značenja teksta s jednog jezika na drugi. Osnovna svrha lokalizacije je, međutim, da se te činjenice i važnost predstave na najprikladniji način koji zadovoljava lingvističke i kulturološke zahtjeve ciljnog jezika.