[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/

Komarac je insekt iz porodice Culicidae. Postoji oko 3.600 vrsta komaraca,[1] uvrštenih u 31 rod, širom svijeta. Kod nekih vrsta komaraca, ženke se hrane na ljudima i radi toga služe kao vektor za prenos zaraznih bolesti koje zahvataju milione ljudi godišnje.[2]

Komarci
Culiseta longiareolata
Culiseta longiareolata
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoArthropoda
RazredInsecta
RedDiptera
PodredNematocera
InfraredCulicomorpha
NatporodicaCulicoidea
PorodicaCulicidae
Raznolikost
41 Rod

Osobine

uredi

Komarci prolaze kroz četiri faze životnog ciklusa: jaje, larva, lutka i odraslog insekta. Odrasla ženka polaže jaja u vodu koja može biti jezero, bara ili vještačka posuda sa vodom kao npr. plastična kanta iz njih se izlegu pokretne larve koje se hrane vodenim algama i organskim materijalom. Ove larve su važan izvor hrane za mnoge slatkovodne životinje, kao što su nimfe vretenaca, mnoge ribe i neke ptice kao što su patke.[3] Odrasle ženke većine vrsta imaju usne organe nalik cijevi (zvane proboscis) koji mogu probiti kožu domaćina i hraniti se krvlju, koja sadrži proteine i željezo potrebno za proizvodnju jaja. Hiljade vrsta komaraca hrane se krvlju različitih domaćina ⁠— kičmenjaka, uključujući sisare, ptice, gmizavce, vodozemce i neke ribe; zajedno sa nekim beskičmenjacima, prvenstveno drugim člankonošcima.

Pljuvačka komarca se prenosi na domaćina tokom ujeda i može izazvati osip koji svrbi. Osim toga, mnoge vrste mogu progutati patogene dok grizu i prenijeti ih budućim domaćinima. Na taj način, komarci su važni prenosioci parazitskih bolesti poput malarije i filarije, te arbovirusnih bolesti kao što su žuta groznica, Chikungunya, virus Zapadnog Nila, dengi groznica i Zika. Prenoseći bolesti, komarci uzrokuju smrt više ljudi nego bilo koja druga vrsta životinja: preko 700.000 svake godine.[4][5] Tvrdilo se da je skoro polovina ljudi koji su ikada živjeli umrla od bolesti koju prenose komarci,[6] ali je ta tvrdnja sporna, s konzervativnijim procjenama da je broj smrtnih slučajeva bliži 5% svih ljudi.[7][8] Komarci ne mogu živjeti ili pravilno funkcionirati kada je temperatura zraka ispod 10 °C.[9] Uglavnom su aktivni na 15-25 °C.[12].

Prve tri faze životnog ciklusa se odvijaju u vodi i traju 5-14 dana u zavisnosti od vrste i temperature. Odrasli komarac se izliježe iz lutke na površini vode. Odrasle ženke mogu živjeti do mjesec dana, ali u prirodi ne žive više od 1-2 sedmice.

Komarci posjeduju usta adaptirana za bušenje kože biljaka i životinja i hranjenje biljnim nektarom i sokovima, kao i krvlju.

Veličina odraslih komaraca varira, ali rijetko kad mogu biti veći od 16 mm i teži od 2,5 mg.

Taksonomija

uredi

Porodica

uredi

Komarci su članovi porodice nematoceranskih muha: Culicidae (od latinskog "culex", genitiva "culicis", što znači "mušica" ili "komar").[10] Komarci podsjećaju na mušice ždrala (porodica Tipulidae) i muhe chironomidae (porodica Chironomidae).

Podporodica

uredi

Komarci su klasifikovani u 112 rodova, od kojih su neki češći prikazani u nastavku.

Vrste

uredi

Do sada je u naučnoj literaturi opisano preko 3.500 vrsta komaraca.[11][12]

Genomika

uredi

Analiza Matthewsa i drugih iz 2018 sugeriše da sve vrste komaraca nose veliki i raznolik broj prenosivih elemenata.[13]

Morfologija

uredi

Kao prave muhe, komarci imaju jedan par krila, sa izraženim ljuskama na površini. Krila su im duga i uska, kao i duge tanke noge. Imaju vitka i fina tijela dužine tipično 3–6 mm, tamnosive do crne boje. Neke vrste imaju specifične morfološke obrasce. Kada miruju, imaju tendenciju da prvi par nogu drže prema van. Po izgledu su slične mušicama (Chironomidae), još jednoj drevnoj porodici muha. Tokunagayusurika akamusi, na primjer, je mušica koja vrlo liči na komarce jer također imaju vitka i fina tijela sličnih boja, iako su veća. Imaju i samo jedan par krila, ali bez ljuski na površini. Još jedna posebna karakteristika koja razlikuje dvije porodice muha je način na koji drže svoj prvi par nogu – komarci ih drže prema van, dok ih mušice drže naprijed.[14]

Reference

uredi
  1. ^ Harbach, Ralph (2. 11. 2008). "Family Culicidae Meigen, 1818". Mosquito Taxonomic Inventory. Arhivirano s originala, 3. 10. 2022. Pristupljeno 15. 3. 2022., see also Valid Species List Arhivirano 15. 3. 2022. na Wayback Machine
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 27. 10. 2009. Pristupljeno 28. 10. 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ Beck, Kevin (22. 11. 2019). "What Eats Mosquitoes?". Sciencing. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021. Pristupljeno 31. 5. 2021.
  4. ^ "Mosquitoes of Michigan -Their Biology and Control". Michigan Mosquito Control Organization. 2013. Arhivirano s originala, 30. 3. 2013.
  5. ^ Bates C (28. 1. 2016). "Would it be wrong to eradicate mosquitoes? – BBC News". Arhivirano s originala, 1. 2. 2016. Pristupljeno 1. 2. 2016.
  6. ^ Winegard, Timothy C. (2019). The Mosquito: A Human History of Our Deadliest Predator. Text Publishing. str. 2. ISBN 9781925774702. Arhivirano s originala, 14. 4. 2021. Pristupljeno 25. 9. 2020.
  7. ^ Pomeroy, Ross (3. 10. 2019). "Has Malaria Really Killed Half of Everyone Who Ever Lived?". Real Clear Science. Arhivirano s originala, 19. 9. 2022. Pristupljeno 6. 9. 2022.
  8. ^ "More or Less - Have Mosquitoes Killed Half the World? - BBC Sounds". www.bbc.co.uk (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 22. 3. 2022. Pristupljeno 6. 9. 2022.
  9. ^ Galindo, Sagay. "Breakdown: How mosquitoes survive a cold winter". Action News 5 (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 10. 2021. Pristupljeno 6. 9. 2022.
  10. ^ Jaeger, Edmund C. (1959). A Source-Book of Biological Names and Terms. Springfield, Ill: Thomas. ISBN 978-0-398-06179-1.
  11. ^ Biological notes on mosquitoes Arhivirano 5. 8. 2003. na Wayback Machine. Mosquitoes.org. Pristupljeno 1. 4. 2013
  12. ^ Taking a bite out of mosquito research, Author Paul Leisnham, University of Maryland Arhivirano 28. 7. 2012. na: Archive.today. Enst.umd.edu (2010-07-26). Pristupljeno 1. 4. 2013
  13. ^ Cosby, Rachel L.; Chang, Ni-Chen; Feschotte, Cédric (1. 9. 2019). "Host–transposon interactions: conflict, cooperation, and cooption". Genes & Development. Cold Spring Harbor Laboratory Press & The Genetics Society. 33 (17–18): 1098–1116. doi:10.1101/gad.327312.119. PMC 6719617. PMID 31481535.
  14. ^ "Midges". MDC Discover Nature. Arhivirano s originala, 26. 10. 2019. Pristupljeno 19. 11. 2019.

Vanjski linkovi

uredi