[go: up one dir, main page]
More Web Proxy on the site http://driver.im/

Bujad, obična bujad ili orlova paprat ( lat. Pteridium aquilinum) – poznata i kao istočna paprat –je biljka iz velike skupine papratnjača (Pterydophyta),[1] je vrsta paprati koja se javlja u umjerenim i suptropskim regijama na obje hemisfere. Izuzetna lahkoća njenih spora dovela je do globalne distribucije.

Bujad
(Pteridium aquilinum)
Pteridium aquilinum
Pteridium aquilinum
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPteridophyta
RedPteridium
RodPteridium
VrstaPteridium aquilinum

Etimologija

uredi

Običnu bujad prvi je opisao Carl Linnaeus, kao Pteris aquilina, u svesci 2 svog djela Species Plantarum, 1753. Porijeklo specijskog imena izvedeno je iz latinske riječi aquila (orao). U ponovnom izdanju Flora Suecica (1755.), Linnaeus objašnjava da se naziv odnosi na sliku orla viđenog u poprečnom presjeku korijena. Uprkos tome, prenijeto je mišljenje da se naziv odnosi na oblik zrelih listova paprati koji izgledaju poput orlova krila.[2] Međutim, srednjovjekovni učenjaci, uključujući Erasmusa, smatrali su da uzorak vlakana viđen u poprečnom presjeku naličja podsjeća na dvoglavog orla ili hrastove listove.

Obična bujad je zeljasta višegodišnja biljka, zimi listopadna. Veliki, grubo trokutasti listovi paprati pojavljuju se pojedinačno, iz podzemnog rizoma, a dostignu visinu do 0,3–1 m; glavna stabljika, promjera je do 1 cm, u dnu. Na jesen umire do razine tla.[3]

Takonomija

uredi

Tradicijski je tretirana kao jedina vrsta u rodu Pteridium (bujadi). Međutim, autoriteti su rod podijelile i prepoznale i do 11 vrsta. Uspostavljen je u rod Pteridium (Friedrich Adalbert Maximilian Kuhn), 1879.[4]

Razmnožavanje

uredi

Razmnožava se sporama, a sporangije nastaju u sporama na donjoj strani lista paprati.[5]

Stanište

uredi

U većem dijelu Evrope, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, bujad raste na otvorenim šumskim proplancima, pjeskovitim pašnjacima i zapuštenim livadama.[5]

Rasprostranjenje

uredi

Kao prilagodljiva biljka, bujad se lako kolonizuje poremećena i raskopana područja. Može biti agresivan i u zemljama u kojima živi, poput Engleske, gdje je izvršio invaziju na kalunu ( Calluna vulgaris (L.) Hull), na sjeveru Jorkširskih močvara.[6]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Korea National Arboretum (2015). English Names for Korean Native Plants (PDF). Pocheon: National Arboretum. str. 594. ISBN 978-89-97450-98-5. Arhivirano s originala (PDF), 2017. Pristupljeno 6. 12. 2016 – preko Korea Forest Service.
  2. ^ Austin, Daniel F. (2004). Florida ethnobotany. CRC Press. str. 551. ISBN 978-0-8493-2332-4. Pristupljeno 30. 6. 2010.
  3. ^ Clapham, A.R., Tutin, T.G. and Warburg, E.F. 1968 Excursion Flora of the British Isles. Cambridge University Press. ISBN 0-521-04656-4
  4. ^ Thomson, John A. (2004). "Towards a taxonomic revision of Pteridium (Dennstaedtiaceae)". Telopea. 10 (4): 793–803.
  5. ^ a b Parnell, J. and Curtis, T. 2012. Webb's An Irish Flora. Cork University PressISBN 978-1-85918-478-3
  6. ^ Whitehead, S J; Digby, J (1997). "The morphology of bracken (Pteridium aquilinum (L.) Kuhn) in the North York Moors—a comparison of the mature stand and the interface with heather (Calluna vulgaris (L.) Hull) 1. The fronds". Annals of Applied Biology. 131: 103–116. doi:10.1111/j.1744-7348.1997.tb05399.x.

Vanjski linkovi

uredi