Uho
| Uho | |
|---|---|
 Vanjski dio ljudskog uha | |
| Detalji | |
| Sistem | Slušni sistem |
| Identifikatori | |
| Latinski | 'Auris' |
| MeSH | D004423 |
| NeuroLex ID | birnlex_1062 |
| TA98 | A01.1.00.005 A15.3.00.001 |
| TA2 | 6861 |
| FMA | 52780 |
| Anatomska terminologija | |
Uho je organ čula sluha, a kod sisara i ravnoteže. U sisara uho se obično opisuje kao da ima tri dijela: vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Vanjsko uho sastoji se od ušne školjke i ušnog kanala. Budući da je vanjsko uho jedini vidljivi dio uha kod većine životinja, riječ "uho" često se odnosi samo na vanjski dio.[1] Srednje uho uključuje bubnjić i tri kosti. Unutrašnje uho nalazi se u koštanom labirintu i sadrži strukture koje su ključne za nekoliko čula: polukružni kanali, koji omogućavaju ravnotežu i praćenje oka prilikom kretanja; utrikulus i sakulus, koji omogućavaju ravnotežu u mirovanju; i pužnica, koja omogućava sluh. Uši kičmenjaka postavljene su donekle simetrično na obje strane glave, a raspored pomaže lokalizaciji zvuka.
Uho se razvija od prve farinksne vrećice i šest malih oteklina koje se razvijaju u ranim embrionima nazvanih otične plakode, a koje su izvedene iz ektoderma . Uho može biti pogođeno bolestima, uključujući infekciju i traumatsdko oštećenje. Bolesti uha mogu dovesti do gubitka sluha, zujanja u ušima i poremećaja ravnoteže kao što je vrtoglavica, iako na mnoga od ovih stanja može uticati oštećenje mozga ili nervni putevi koji vode od uha.
Uho se ukrašava naušnicama i drugim nakit u brojnim kulturama hiljadama godina i podvrgnuto je hirurškim i kozmetičkim izmjenama.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Ljudsko uho sastoji se od tri dijela – vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg uha]].[2] Ušni kanal vanjskog uha odvojen je bubnom opnom i bubnom šupljinom srednjeg uha, ispunjenom zrakom. Srednje uho sadrži tri male kosti – koščice – uključene u prenos zvuka i povezano je sa ždrijelom na nazofarinksu, kroz ždrijelni otvor Eustahijeve cijevi. Unutarnje uho sadrži otolitne organe – utrikulus i sakulus – i polukružne kanale koji pripadaju vestibulskom sistemu, kao kao i pužnicu slušnog sistema.[3]
1. lobanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4. bubna opna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužnica, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev
Vanjsko uho
[uredi | uredi izvor]Vanjsko uho čine ušna školjka i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu se nalaze dlačice koje štite uho od vanjskih uticaja. Kao svojevrstan "privjesak" na mjestu vezivanje školjke za lice, obično se javlja ušna resica (lobulus auriculae), kao njen sasatavni dio. Međutim, u ekstremnim oblicima, fenotip prirasla ušna resica ponekad može biti obilježen potpunim odsustvom lobulusa.
Srednje uho
[uredi | uredi izvor]
Na početku srednjeg uha se nalazi bubnjić koji služi kao opna, zatim tri koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustahijeva cijev koja izjednačava pritisak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutrašnjeg uha.
Unutrašnje uho
[uredi | uredi izvor]Unutrašnje uho
[uredi | uredi izvor]
U unutrašnjem uhu nalaze se: predvorje, polukružni kanalići, živci za kretanje i ravnotežu, slušni živac i pužnicu koja određuje visinu i frekvenciju zvuka.
Bolesti
[uredi | uredi izvor]Bolesti uha su nagluhost (slabljenje sluha, obično kod starijih osoba) i gluhoća (potpuni gubitak sluha).
Eustahijeva cijev je kanal koji spaja šupljinu srednjeg uha sa ždrijelom.
Barotrauma je fizičko opterećenje koje narušava i oštećuje strukture u zatvorenim tjelesnim šupljinama ispunjenima zrakom za vrijeme nagle promjene atmosferskog pritiska. Pozitivna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je povišen. Negativna barotrauma - pritisak u zatvorenim šupljinama je snižen.
U tjelesnim šupljinama, kao i u srednjem uhu postoji određena količina neotopljenog zraka i ona reaguje na promjene atmosferskog pritska. Padanjem atmosferskog pritiska pri porastu visine, zapremina zraka u tjelesnoj šupljini se povećava.
Promjene u Eustahijevoj cijevi izazivaju smetnje u srednjem uhu. Barotraumatski poremećaj se ne javlja kada je pritisak u uhu jednak pritisku okoline. Ako se Eustahijeva cijev otvori pritisci se izjednače.
Pozitivna barotrauma se javlja zbog poremećenosti funkcije cijevi i ako se njeno ušće u ždrijelu ne otvori. Tada se pojavljuje bol i nagluhost. Razlika u pritisku brzo se izjednačava gutanjem sline, zijevanjem i propuhivanjem cijevi. Ako je cijev oštećena i pritisk se ne izjednači, tj. ušće se ne otvara dolazi do negativne barotraume - šire se krvne žile, nastaju tačkasta krvarenja, odljepljenje sluznica, uvlačenje bubnjića uz bol i nagluhost.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Ear". Oxford Dictionary. Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 25. 2. 2016.
- ^ Standring, Susan (2008). Borley, Neil R. (ured.). Gray's Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice (40 izd.). Edinburgh: Churchill Livingstone/Elsevier. str. Chapter 36. "External and middle ear", 615–631. ISBN 978-0-443-06684-9. Arhivirano s originala, 10. 3. 2014.
- ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell; illustrations by Richard; Richardson, Paul (2005). Gray's anatomy for students. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 855–856. ISBN 978-0-8089-2306-0.
