Tirmizijin Sunen

Tirmizijin Sunen (Arapski جامع الترمذي) je jedna od 6 hadiskih zbirki koju je skupio autor Ebu Isa Muhammed El-Tirmizi. Smatra se petom po "jačini" u nizu od šest najpriznatijih hadiskih kolekcija.

U Tirmizijevom Sunenu je oko 4.000 ili, tačnije, 3.956 hadisa^[1], što je manje nego u zbirkama Buharije i Muslima, ali je u ovoj zbirci daleko manje ponovljenih hadisa. Hadiske zbirke sa imenom "sunen", uglavnom, tretiraju hadise iz domena šeriatsko-pravnih propisa. Međutim, ovu njegovu zirku karakterizira univerzalnost i sveobuhvatnost, pa je nazvana i imenom El-Džamia (skup). Uvrštavajući hadise u svoju zbirku, Tirmizijevi kriteriji nisu bili strogi poput kriterija njegovih prethodnika Buharije i Muslima, pa su kod njega evidentni, pored autentiönih, kojih ima puno, i jedan broj dobrih-hasen i je-dan broj slabih (daif) predaja. Nakon temeljnih analiza njegove zbirke, hadiski stručnjaci konstatovali su da u ovom djelu imaju četiri kategorije hadisa:

1. Autentični hadisi koji ispunjavaju uvjete Buharije i Muslima;
2. Autentični hadisi koji ispunjavaju uvjete Ebu Davuda i Nesaije;
3. Dobri (hasen) hadisi koji ne sadrže mahane; i
4. Slabi (da'if) hadisi koji imaju vidljive nedostatke^[2]

• Tirmizi je uvrstio samo hadise po kojima su radili islamski pravnici i na temelju kojih su temeljili svoje stavove.
• Uz svaki hadis on donosi stepen vjerodostojnosti, odnosno ocjenu hadisa, što nije slučaj kod drugih autora. Kada navodi i slabu predaju, on obavezno ukazuje na njenu slabost i konkretno obrazlaže njen nedostatak.
• Veoma slabe predaje ne navodi kada iznosi važne postulate islama, već ih navodi samo kada podstiče na dobre i pozitivne stvari.
• Tirmizi izabere hadis vezan za određenu tematiku, a onda, nakon citiranja tog hadisa, navodi da postoji veći broj predaja koje govore isto ili slično toj tematici. Nekada izabere najjaču predaju a nekada predaju koja najviše odgovara naslovu poglavlja ili tematici koju obrađuje.
• Nakon citiranja hadisa, on navodi stavove ashaba, tabiina i poznatih imama i učenjaka koja su u vezi s tim hadisom ili tematikom koju obrađuje.
• Terminologija koju je koristio pri ocjeni hadisa posebno je zanimljiva. Niko prije njega takvu terminologiju i takve konstrukcije nije koristio. Samo on daje ocjenu uz hadis, npr.: "hasenun-sahihun", "sahihun-hasenun", "hasenun-sahihun-garibun" i sl.

Neki od najpoznatijih komentara na ovu hadisku zbirku su:

• "Aridatul ahvezi", hafiza Ebu Bekra ibn El-Arebija (umro 1165.g);
• Komentar Ibn Redžeb El-Hanbelija, (umro 1417.) koji nije kompletiran;
• Komentar od Ebul Fetha ibn Sejidinas El-Jamurija (umro 1354.);
• Komentar hafiza Zejnudina El-Irakija (umro 1428.);
• Tuhfetu-l-ahvezi, 'Abdu-r-Rahmana el-Mubarekfurija (umro 1975.)^[3]

1. ^ Izdanje "Sunena", izdavačke kuće Darul kutubil ilmije, Bejrut, 1987
2. ^ Prof. Mahmut Karalić, "Uvod u Sunen Tirmizije", izdanje na bosanskom jeziku, Zenica 1999. godine.
3. ^ "Mustalehul hadisi Ve ridžaluhu" Dr Hasan Muhamed Makbuli.

• Sahih Buhari
• Sahih Muslim
• Sunen Nesaija
• Sunen Ebu Davud
• Sunen ibn Madže
• "Muveta" imama Malika

• ipf.unze.ba Promocija prijevoda kapitalnog djela "Tirmizijin Džami'u sunen"