Susa

Susa (na perzijskom: شوش Shush) je grad u iranskoj pokrajini Huzestan. Prema procjenama iz 2005, imao je 64.960 stanovnika.^[1]

Susa (biblijski Šušan; također grčki: Σέλεύχεια, Seleukeia ili Seleukheia; latinski Seleucia ad Eulaeum; moderni Shush, koordinate: [https:https://geohack.toolforge.org/geohack.php?pagename=Susa&params=32.18922_N_48.25778_E_{{{5}}} 32.18922° N 48.25778° E]) bio je drevni grad u Elamskom, Perzijskom i Partskom carstvu u Iranu, smješten oko 240 km istočno od rijeke Tigris u današnjoj provinciji Kuzistan u Iranu. Osim što je vrijedno arheološko nalazište, Shush je danas i živopisno naselje zahvaljujući tome što šiitski muslimani i perzijska židovska zajednica poštuju proroka Daniela.

Susa je jedno od najstarijih naselja u regiji, vjerovatno osnovano oko godine 4000. p. n. e.; iako prvi tragovi seoskog života datiraju oko 7000. p. n. e. Dokazi o civilizaciji koja je bojala grnčariju datiraju do 5000. p. n. e. U historijskom dobu, Susa je bila prijestonica Elamskog Carstva. Ime dolazi od elamskog jezika; različito se piše (Šušan, Šušun etc.) i izgleda da je izgovarano kao Šušən. Šušan je bio napadan i od Babilonskog carstva i od Asirskog carstva u nasilnim najezdama. Nakon babilonskog osvajanja, za ime se pogrešno vjerovalo da dolazi od semitske riječi Šušan = "ljiljan."

Susa se spominje u Ketuvimu u Hebrejskoj Bibliji, uglavnom u knjizi o Esteri, ali također jednom u knjizi o Nehemiji i Danielu. I Danijel i Nehemija su živjeli u Susi za vrijeme Babilonskog ropstva u 6. vijeku p. n. e. Estera je postala tamošnja kraljica i spasila Židove od genocida. Grob za koga se pretpostavlja da pripada Danijelu se nalazi u oblasti Suse, i poznat je pod nazivom Shush-Daniel. Grob je označen neobičnim bijelim stožastim kamenom, koji nije simetričan.

Ploča koju je godine 1854. pronašao Henry Austin Layard u Ninivi otkriva Asurbanipala kao "osvetnika", koji traži odmazdu za poniženja koja su Elamiti činili Mesopotamcima kroz vijekove:

"Susu, veliki sveti grad, mjesto njihovih bogova, sjedište njihovih misterija, osvojih. Uđoh u njihove palate, otvorih njihove riznice gdje srebro i zlato, roba i bogatstvo bijahu prikupljeni... Uništih zigurat Susin. Razbih njene sjajne bakarne rogove. Razbih hramove Elama u paramparčad; njihove bogove i božice razbacah po vjetru. Uništih grobove njihovih drevnih i nedavnih kraljeva, I izložih ih suncu, i ponesoh njihove kosti u zemlju Ašura. Poharah Elam i na njihovu zemlju posijah sol."^[2]

Danijel 8:2 Ja promatrah u viđenju, i evo kako, u viđenju, ja bijah u Suzi tvrđi, koja je u pokrajini Elam. Ja promatrah u viđenju, i ja sam bijah uz rijeku Ulaj

Grad su nakon toga relativno brzo preuzeli ahemenidski Perzijanci pod Kirom Velikim godine 538. p. n. e. Pod Kirovim sinom Kambizom II, prijestonica carstva se premjestila iz Pasargadae u Susu.

Grad je izgubio dio svoje važnosti nakon osvajanja od strane Aleksandra Makedonskog godine 331. p. n. e. i uništenja prvog Perzijskog carstva, ali nakon što je veliko Aleksandrovo carstvo propalo nakon njegove smrti, Susa je uz Ktesifon postala jednom od dvije prijestonice Partije. Susa je pala pod Seleučko carstvo pri čemu je dobila ime Seleukeia. Susa je često služila kao utočište za partijske, a kasnije i perzijske sasanidske kraljeve jer su Rimljani opljačkali Ktesifon pet puta između 116. i 297. n. e. Partski vladari su imali običaj zimovati u Susi, a ljetovati u Ktesifonu.

Rimski car Trajan osvojio je Susu 116. n. e., ali se zbog pobune u pozadini morao povući. To osvajanje je predstavljalo najistočniju točku do koje su doprle rimske vojske u svojoj historiji.

Susa je uništena najmanje dva puta u svojoj historiji. Godine 647. p. n. e., asirski kralj Asurbanipal je uništio grad za vrijeme rata tokom kojeg su građani Suse bili njegovi neprijatelji. Drugo uništenje Suse se dogodilo 638. n. e., kada su muslimanske vojske prvi put osvojile Perziju. Susa je konačno i potpuno uništena godine 1218. od strane Mongola. U godinama što su slijedile, drevni grad je postepeno napušten.

U posljednje vrijeme arheološka nalazišta su ugrožena od strane nelegalnog iskopavanja, bacanja smeća od strane lokalnih vlasti i planova da se na još neiskopanom području sagradi autobuska stanica.^[3]

• 
  Asurbanipalov brutalni pohod protiv Suse je trijumfalno prikazan na ovom reljefu koji prikazuje uništenje grada godine 647. p. n. e. Ovdje plamenovi gutaju grad dok ga asirski vojnici ruše s cepinima i motikama te nose plijen.
• 
  Anthropoid sarcophagus
• 
  Lav na dekorativnom panou palate Darija I
• 
  Islamska umjetnost: Vazna s palmama, 8-9. vijek

• Apadana (palata Darija Velikog) - raskošno zdanje perzijskog vladara sastojalo se od dvorane za prijem i rezidencijalne palate, sa tri unutrašnja vrta, sobom za goste, Velikim vratima i terasom.
• Akropola - povišeni dio grada^[4] nastao iz doba Elama bogat kipovima sumerskih bogova i babilonskim dokumentima (Hamurabijev zakonik); na temeljima akropole francuski arheolozi su 1897. podigli veliki dvorac^[5].
• Hamurabijev zakonik - datira iz 18. vijeka p. n. e., je zbirka pravnih propisa koji predstavljaju izuzetno podrobnu kodifikaciju babilonskog prava i ujedno dragocjen izvor o privrednim i socijalnim prilikama drevnih civilizacija antičkog Istoka. Pisan je na klinastom pismu.
• Akademija Gundišapur - osnovao ju je sasanidski kralj Šapur I. u 3. vijeku, a danas se smatra najstarijim univerzitetom na svijetu^[6].
• Palata Artakserksa II. - izgrađena je od kamenih stubova i zidova od opeke, jedno vrijeme bila je administrativno središte Perzijskog carstva.
• Shahr Pishevaran - smješten je na sjevernim i istočnim dijelovima Suse i predstavlja najstarije naselje iz islamskog doba; ovdje se nalaze ostaci jedne od najstarijih džamija.
• Kraljev grad - nalazi se na istočnim brdima Suse, i bio je naseljen u doba Elama, Ahemenida, Partia i Sasanida.
• Danielova grobnica - legenda o grobnici židovskog proroka Danijela počela se spominjati nakon islamskih osvajanja Irana, a temelji se na predaji kako je Daniel oko 700. p. n. e. preselio u Iran skupa s nekolicinom Židova iz njegovog plemena, te umro u Suzi. U gradu postoji šest navodnih lokacija grobnice, a veličanstveni mauzolej izgrađen je 1899. godine.
• Zigurat Čoghazanbil - najveći zigurat na svijetu nalazi se 45 km. jugoistočno od Suse, izgrađen je oko 1300. p. n. e. u doba najvećeg uspona Elama, a uništen je u osvajanjima asirskog kralja Asurbanipala.
• Muzej Susa - sadrži mnoge historijske predmete, dokumente i grobnice iz raznih vremenskih razdoblja^[7].

• Historija Irana
• Elam
• Kuzistan
• Choqa Zanbil
• Roman Ghirshman
• Monsieur Chouchani

Na ovoj stranici konstatovane su greške u izvornom kodu koje možda dovode do nepoželjnih rezultata. Ispravite ih i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako, obratite na Čaršiji za pomoć.

Susa na Wikimedia Commonsu.

• Susa
• Livius.org pictures of Susa Arhivirano 20. 3. 2007. na Wayback Machine
• Aerial views of Susa Arhivirano 3. 5. 2006. na Wayback Machine