Hegemonija
Hegemonija (grč. ἡγεμονία = hegemonia = predvođenje, zapovjedništvo), u politici, općenito prevlast, je temin kojim se označava nadmoćnost, civilno i vojno vodstvo, politička dominacija. U Antičkoj Grčkoj, politička prevlast i vojno vođstvo pojedinih, jačih polisa u savezima polisa (hegemonija. Sparte u Peloponeskom i Atene u Delskom ili Atičkom savezu). U suvremenoj politici hegemonija je izraz za prevlast neke države ili nacije na političkom, ekonomskom ili kulturnom polju. U federacijama, formalnim zajednicama država, hegemonija označava vodstvo, prevlast brojnije, jače nacije ili države nad drugim nacijama i državama. Pojam hegemonije uključuje premoć i dominaciju velikih država (velikih sila) koja uvjetuje ponašanje drugih, manjih država. Prevlast velikih država temelji se na njihovu geostrateškom i geopolitičkom položaju, broju stanovnika te posebno na ekonomskoj i vojnoj snazi. Suvremena politička misao pojave ideološke dominacije, rasizma i šovinizma smatra posljedicama izrazite neravnopravnosti koju održava hegemonijski odnos.[1][2]
U Staroj Grčkoj (oko 8. – oko 6. godine p. n. e.), hegemonija je označavala političko-vojnu dominaciju hegemona grada-države nad drugim gradovima-državama.[3] U 19. stoljeću, "hegemonija" je označavala "društvenu ili kulturnu prevlast ili prevlast; prevlast jedne grupe unutar društva ili sredine" i "grupu ili režim koji vrši neprikladan uticaj unutar društva".[4]
U kulturnom imperijalizmu, vodeća država diktira unutrašnju politiku i društveni karakter podređenih država koje čine hegemonističku sferu uticaja, bilo od strane unutrašnje, sponzorisane vlade ili od strane eksterna, instalirana vlada. Termin "hegemonizam" označava geopolitičku i kulturnu prevlast jedne zemlje nad drugim zemljama, npr. hegemonija Velike sile uspostavljene sa evropskim kolonijalizmom u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.[5]
U Marksističkoj filozofiji, Antonio Gramsci je definirao kulturnu hegemoniju kao manipulaciju vladajuće klase sistemom vrijednosti i običajima društva, tako da je perspektiva vladajuće klase pogled na svijet društva;[5] tako, u odnosima između društvenih klasa zajednica, termin "hegemonija" opisuje kulturnu dominaciju vladajuće klase, koja primorava na potčinjavanje ostalih društvenih klasa.[6]
Etimologija
[uredi | uredi izvor]
Od postklasične latinske riječi hegemonia (1513. ili ranije) od grčke riječi ἡγεμονία hēgemonía, što znači "autoritet, vladavina, politička prevlast", u vezi s riječju ἡγεμών hēgemōn "lea".[7]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]- 1954 gvatemalski „državni udar“
- Noam Chomsky
- Kolonijalizam
- Kulturna hegemonija
- Dominantna ideologija
- David Harvey
- Hegemonistička muškost
- Imperijalizam, najviši stepen kapitalizma
- Medijska hegemonija
- Monetarna hegemonija
- Posthegemonija
- Regionalna hegemonija
- Meka snaga
- Edward Soja
- Kolaps države
- Supremacizam
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Schenoni, Luis L. (2019). "Hegemony". Oxford Research Encyclopedia of International Studies. OREIS. Oxford University Press and International Studies Association, LLC. doi:10.1093/acrefore/9780190846626.013.509. ISBN 9780190846626.
- ^ "Hegemony". Oxford Advanced American Dictionary. Dictionary.com, LLC. 2014. Arhivirano s originala, 3. 2. 2014. Pristupljeno 1. 2. 2014.
- ^ Chernow, Barbara A.; Vallasi, George A., ured. (1994). The Columbia Encyclopedia (Fifth izd.). New York: Columbia University Press. str. 1215. ISBN 0-231-08098-0.
- ^ "hegemony". Oxford English Dictionary (Online izd.). Oxford University Press. (Subscription or participating institution membership required.) (Definitions 2a and 2b)
- ^ a b Bullock, Alan; Trombley, Stephen, ured. (1999). The New Fontana Dictionary of Modern Thought (Third izd.). London: HarperCollins. str. 387–388. ISBN 0-00-255871-8.
- ^ Flint, C.; Taylor, P. J. (2018). Political Geography: world-economy, nation-state, and locality (7 izd.). Routledge. ISBN 9781138058262.
- ^ Oxford English Dictionary.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Anderson, Perry (2017). The H-Word: The Peripeteia of Hegemony. London: Verso.
- Beyer, Anna Cornelia (2010). Counterterrorism and International Power Relations: The EU, ASEAN and Hegemonic Global Governance. London: IB Tauris.
- DuBois, T. D. (2005). "Hegemony, Imperialism and the Construction of Religion in East and Southeast Asia". History & Theory. 44 (4): 113–31. doi:10.1111/j.1468-2303.2005.00345.x.
- Hopper, P. (2007). Understanding Cultural Globalization (1st izd.). Malden, MA: Polity Press. ISBN 978-0-7456-3557-6.
- Howson, Richard, ured. (2008). Hegemony: Studies in Consensus and Coercion. Psychology Press. ISBN 978-0-415-95544-7. Pristupljeno 24. 2. 2016.
- Joseph, Jonathan (2002). Hegemony: A Realist Analysis. Routledge. ISBN 0-415-26836-2.
- Larsen, Henrik Boesen Lindbo (2019). NATO's Democratic Retrenchment: Hegemony After the Return of History. Routledge. ISBN 9781138585287.
- Slack, Jennifer Daryl (1996). "The Theory and Method of Articulation in Cultural Studies". u Morley, David; Chen, Kuan-Hsing (ured.). Stuart Hall: Critical Dialogues in Cultural Studies. Routledge. str. 112–27.
- Schenoni, Luis (2019). "Hegemony". Oxford Research Encyclopedia of International Studies. Oxford University Press.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- . Encyclopædia Britannica. 13 (11. izd.). 1911. str. 208.
- Hegemonism Hegemonija na Curlie
- Mike Dorsher, Ph.D. "Hegemony Online: The Quiet Convergence of Power, Culture and Computers" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 14. 9. 2014. Pristupljeno 6. 5. 2021.
- George Clark (2002). "Hegemony and the Hidden Persuaders – the Power of Un-common sense" (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2021.
- Parag Khanna (2008). "Waving Goodbye to Hegemony" (jezik: engleski). The New York Times Company. Pristupljeno 6. 5. 2021.
Šablon:Autonomni tipovi administracije prvog nivoa Šablon:Međunarodni odnosi
