Komplikacija (medicina)

Komplikacija u medicini, ili medicinska komplikacija, je nepovoljna posljedica bolesti, zdravstvenog stanja ili liječenja. Komplikacije mogu negativno uticati na prognozu ili ishod bolesti. Komplikacije općenito uključuju pogoršanje težine bolesti ili razvoj novih znakova, simptoma ili patoloških promjena koje se mogu raširiti po cijelom tijelu i uticati na druge organske sisteme. Dakle, komplikacije mogu dovesti do razvoja novih bolesti koje su rezultat ranije postojeće bolesti. Komplikacije mogu nastati i kao posljedica različitih tretmana.

Razvoj komplikacija zavisi od brojnih faktora, uključujući stepen ranjivosti, podložnosti, starost, zdravstveno stanje i stanje imunskog sistema. Poznavanje najčešćih i najtežih komplikacija bolesti, postupka ili liječenja omogućava prevenciju i pripremu za liječenje ako do njih dođe.

Komplikacije se ne smiju miješati sa nuspojave, koje su rezidualni efekti koji se javljaju nakon akutne (početne, najteže)^[1] faze bolesti ili povrede. Posljedice se mogu pojaviti rano u razvoju bolesti ili nekoliko sedmica ili mjeseci kasnije i rezultat su početne ozljede ili bolesti. Naprimjer, ožiljak koji je posljedica opekotina ili disfagije kao posljedica moždanog udara smatra se posljedicama.^[2] Osim toga, komplikacije ne treba brkati sa komorbiditetima, bolestima koje se javljaju istovremeno, ali nemaju uzročnu povezanost.

Medicinske greške mogu spadati u različite kategorije koje su navedene u nastavku:^[3]

• Lijekovi: Medicinske greške u liječenju uključuju pogrešan recept, oštećenu isporuku ili nepravilno pridržavanje. Proces propisivanja lijekova je složen proces koji se oslanja na tačan prijenos informacija putem različitih strana. Metodi prevencije uključuju povećanu upotrebu elektronskog recepta, doziranje u jedinici prethodnog pakovanja i osiguravanje medicinske pismenosti pacijenata.
• Hirurški: medicinske greške povezane s operacijom mogu biti povezane s anestezijom, ali najčešće uključuju greške u proceduri na pogrešnom mjestu i pogrešnom pacijentu. Preventivne mjere uključuju praćenje i dvostruku provjeru standardiziranog hirurškog protokola prije, za vrijeme i nakon zahvata. Univerzalni hirurški protokoli uključuju provjeru identiteta pacijenta i pravilno označavanje mjesta.
• Dijagnostika: Dijagnostičke greške uključuju pogrešnu dijagnozu, pogrešnu dijagnozu i prekomjernu dijagnozu. Dijagnostičke greške često su rezultat karakteristika pacijenta i pristranosti liječnika.
• Sučelje mašine: Greške u ovoj kategoriji odnose se na greške u ljudskoj interakciji sa alatima ili mašinama. Greške u vezi sa mašinama mogu se smanjiti standardizacijom i jasnim razlikovanjem u dizajnu proizvoda.
• Prijelaz i primopredaja: Greške u ovoj kategoriji mogu se pojaviti od osobe do osobe ili od lokacije do lokacije tokom prijenosa, a njima se može upravljati pridržavanjem odgovarajućih protokola za rukovanje.
• Ljudski faktori, timski rad i komunikacija: Greške u ovoj kategoriji ističu uticaj kulture i odnosa na komunikaciju. Ovi koncepti mogu imati ulogu u drugim kategorijama medicinskih grešaka. Preventivne mjere uključuju njegovanje "kulture sigurnosti" koja uključuje stvaranje okruženja u kojem se ljudi osjećaju ugodno razgovarajući o zabrinutostima, povratnim informacijama i greškama bez straha od kazne.

• Infekcije povezane sa zdravstvenom njegom (HAI): HAI su komplikacije općih tretmana koji uključuju mikroorganizamske ili virusne infekcije i najčešće su uzrokovane unutrašnjim uređajima (urinarni kateteri, centralne linije) ili prethodne hirurške procedure.^[4] Uobičajeni mikrobi uključeni u HAI su Escherichia coli, Proteus mirabilis,^[5] i Clostridium difficile.^[4] Najefikasnija preventivna mjera je higijena ruku.^[6]

Atrijska fibrilacija je tip aritmija koju karakteriziraju brzi i nepravilni srčani ritmovi zbog nepravilne pretkomorske aktivacije atriokomorskog (AV) čvora.^[7] U patogenezi pretkomorske fibrilacije, nema efikasnog pumpanja krvi ni u plućnu ni u sistemsku cirkulaciju iz lijeve srćane komore. Lijeva i desna komora (donje komore srca) se ne pune pravilno zbog nepravilne kontrakcije lijeve i desne pretkomore (gornje komore srca).^[7]

Pacijent s atrijskom fibrilacijom može osjetiti simptome umora, vrtoglavica ili nesvjestica, lupanje srca, bol u grudima i kratkoća daha.^[7][8] Srce ne pumpa efikasno krv u plućne ili sistemske žile i uzrokuje da krv ostane u srčanim komorama.^[8][9] Sakupljanje krvi u srcu zbog atrijske fibrilacije može uzrokovati i povećati rizik od razvoja tromba (krvnog ugruška).^[9] Tromb se također može razviti u embolus (pokretni krvni ugrušak) i putuju u sistemsku cirkulaciju.^[9] Pretkomorskaa fibrilacija povezana je s povećanjem rizika od moždanog udara, posebno ako embolus putuje do mozga.^[9]

Ostali primjeri

• Tromboza u srcu ili mozgu, uzrokujući moždani udar ili akutni infarkt miokarda mogu biti komplikacije poremećaja koagulacije krvi, flebitisa^[10] (upala vena), endokarditisa^[11] i vještačkih zalistaka.^[12]

Diabetes mellitus, također poznat jednostavno kao dijabetes, je poremećaj regulacije nivoa glukoze u krvi (česta vrsta šećera). Postoje dva tipa hroničnog dijabetesa melitusa: tip I i tip II. I jedan i drugi dovode do nenormalno visokog nivoa glukoze u krvi jer tijelo nije u stanju pravilno apsorbirati šećer u tkiva. Dijabetes zahtijeva doživotno dosljedno praćenje unosa hrane, nivoa šećera u krvi i fizičke aktivnosti. Diabetes mellitus može uzrokovati niz komplikacija u uznapredovalom ili težem stadijumu, kao što su:

• Kardiovaskularna bolest. Odrasli sa dijabetesom imaju značajno veću vjerovatnoću da umru od srčanih bolesti nego oni bez dijabetesa.^[13] Dijabetes je povezan s faktorima rizika za razne kardiovaskularne bolesti, uključujući gojaznost, insulinsku rezistenciju, visok sadržaj holesterola i triglicerida u krvi i visok krvni pritisak. Ova stanja povećavaju rizik od tromboza, ateroskleroze (začepljenja koronarnih arterija koja dovodi do neadekvatnog snabdijevanja dijelova srca kisikom) i hipertenzije ^[13] koja može dovesti do do infarkta miokarda, koronarne arterijske bolesti (CAD) i drugih stanja.
• Dijabeteska neuropatija. Hiperglikemija može na kraju uzrokovati oštećenje nerava u distalnim ekstremitetima (periferna neuropatija), bedrima i kukovima (radikuloplexus neuropatija), licu (mononeuropatija) i unutrašnjim organima (autonomna neuropatija).^[14] Početni simptomi se mogu manifestirati kao utrnulost, trncima, bolovima, slabosti mišića, gubitku refleksa ili pravilnih tjelesnih funkcija i mnogi drugi poremećaji.^[14]
• Dijabeteska nefropatija. Prekomjerne količine određenih rastvoeenih tvari koje prolaze kroz bubrege tokom dužeg vremenskog perioda mogu dovesti do oštećenja bubrega.^[15] Dijabeteska nefropatija je specifično okarakterisana abnormalno visokim nivoom izlučivanja albumina u urinu. Ovo pogađa oko 40% pacijenata sa dijabetesom tipa I ili tipa II.^[16]
• Dijabeteska retinopatija. Hronični ili produženi dijabetes tipa I i tipa II može dovesti do oštećenja krvnih sudova mrežnjača, zbog hiperglikemije (previše glukoze u krvi). Oštećenje i začepljenje krvnih žila uzrokuje mikroaneurizme, suzenje i curenje tekućine u stražnji dio oka. To na kraju može dovesti do abnormalnog rasta krvnih žila, oštećenja živaca ili prekomjernog povećanja pritiska u oku. Simptomi se u početku pojavljuju kao zamagljen vid, ali mogu dovesti do ozbiljnijih komplikacija kao što su sljepilo, glaukom, odvajanje mrežnjače i krvarenje u staklasto tijelo.^[17]
• Oštećenje stopala. Dijabetes melitus može dovesti do lošeg vaskularnog dotoka krvi u ekstremitete. Povreda stopala sa neadekvatnim protokom krvi može napredovati u čir i postati inficirana. Osobe sa dijabeteskom neuropatijom možda neće primijetiti oštećenje ^[18] and may develop gangrene^[19] (nekroza tkiva zbog neadekvatne opskrbe krvlju).

• Stanja kože.^[20] Neosjetljivost na insulin u slučaju dijabetesa tipa II može uzrokovati produženo povećanje nivoa insulina u krvi. Insulin se normalno vezuje za insulinske receptore, ali se u prevelikim količinama može vezati za insulinoliki faktor rasta (IGF) receptore u epitelnom tkivu. To može uzrokovati pretjeranu proliferaciju keratinocita i fibroblasta.^[21] Ovo se manifestuje kao acanthosis nigricans, zadebljanje i potamnjenje područja kože kao što su pazusi, vrat, ruke i lice.^[22] Ostala stanja kože uključuju dijabetesku dermopatiju, digitalnu sklerozu, eruptivnu ksantomatozu i druge.

• Jetrena encefalopatija je moguća komplikacija jetre u vidu ciroza.^[23]
• Značajna intelektualna, fizička i razvojna onesposobljenost česte su komplikacije neliječenog hidrocefalusa.^[24]
• Samoubistvo je česta komplikacija mnogih poremećaja i stanja koja konstantno negativno utiču na život osobe, kao što su veliki depresivni poremećaj,^[25] posttraumatski stresni pormećaj,^[26] shizofrenija,^[27] anksiozni poremećaji,^[28] ili zloupotreba supstanci.
• Komplikacije ambulantnih lijekova su vrlo česte i mnogi pacijenti zbog njih doživljavaju zabrinutost ili nelagodu.^[29]
• Paradoksalna reakcija na lijek; odnosno reakcija koja je suprotna namjeni lijeka. Primjer su benzodiazepini, klasa psihoaktivnih lijekova koji se smatraju manjim trankvilizatorima s različitim hipnotskim, sedativnim, anksiolitskim, antikonvulzivnim i mišićnim relaksantima; paradoksalno, oni takođe mogu izazvati hiperaktivnost, anksioznost, konvulzije itd. kod osjetljivih osoba.^[30]

Trudnoća uključuje razvoj embriona ili fetusa unutar maternice ženke u grubom trajanju od 9 mjeseci ili 40 sedmica od posljednje menstruacije do rođenja.^[31] Podijeljen je na tri trimestra, svaki traje oko 3 mjeseca. Prvo tromjesečje je kada embrion u razvoju postaje fetus, počinju da se razvijaju organi, rastu udovi i pojavljuju se crte lica.^[32] The 2nd and 3rd trimesters are marked by a 2. i 3. tromjesečje obilježava značajan rast i funkcionalni razvoj tijela.^[31] Tokom ovog perioda, tijelo žene prolazi kroz niz promjena i mogu se pojaviti mnoge komplikacije koje uključuju fetus, majku ili oboje.^[33]

• Hipertenzija. Fetus u razvoju povećava se u majčinoj utrobi, stvarajući pritisak na arterije i krvožilni sistem majke. To uzrokuje smanjenje protoka krvi i sistemsko povećanje krvnog pritiska. Ako je majka imala visok krvni pritisak prije i nakon trudnoće smatra se kao hronična hipertenzija; ako se pojavi nakon 20 sedmica gestacije ili trudnoće, radi se o gestacijskoj hipertenziji. Prethodno hipertenzivna majka koja pokazuje znakove gestacijske hipertenzije može dovesti do preeklampsije, težeg slučaja koji može biti štetan za majku i fetus u razvoju.^[34]
• Gestacijski dijabetes. Odgovarajući nivo šećera u krvi se obično održava lučenjem insulina iz gušterače.^[35] Tokom trudnoće, placenta koja okružuje fetus u razvoju proizvodi hormone koji mogu inhibirati djelovanje insulina, sprječavajući smanjenje šećera u krvi majke. Javlja se prvenstveno u drugoj polovini trudnoće i može uzrokovati prekomjernu porođajnu težinu, prijevremeni porođaj i dovesti dijete u veći rizik od dijabetesa tipa II.^[36]
• Prijevremeni porođaji. Porod prije 37. sedmice trudnoće smatra se prijevremenim.^[37] Ovo može uzrokovati različite probleme kod djeteta, uključujući nerazvijene utrobne (organe), smetnje u ponašanju ili učenju, nisku porođajnu težinu i respiratorne probleme.^[38]
• Pobačaj. Gubitak fetusa u razvoju prije 20 sedmica trudnoće.^[37] Uobičajeni uzroci mogu biti povezani sa hromosomskim abnormalnostima (abnormalna genetička struktura) fetusa, ali takođe može uključiti ektopijsku trudnoću, starost majke i druge faktore.^[39]
• Mrtvorođenče. Gubitak fetusa u razvoju nakon 20 sedmica trudnoće. Može biti uzrokovan raznim razlozima uključujući hromosomske abnormalnosti, razvojne probleme ili zdravstvene probleme majke.^[37]
• Hyperemesis gravidarum.^[40] Perzistentna, akutna mučnina tokom trudnoće koja ne nestaje nakon 1. trimestra. Za razliku od jutarnjih mučnina koje su češće i manje teške.^[41]

Streptokokni faringitis, također poznat kao streptokokna upala grla, je infekcija respiratornog trakta uzrokovana streptokok grupe A, Streptococcus pyogenes , gram-pozitivna , koka, beta-hemolitske (liziraju krvne ćelije) bakterije.^[42] Prvenstveno se širi direktnim kontaktom i prenosom tečnosti putem oralnih ili drugih sekreta i manifestuje se uglavnom kod dece.^[42] Uobičajeni simptomi povezani sa streptokoknim faringitisom uključuju upalu grla, groznicu, bele izlučevine na stražnji dio usta i vratna adenopatija (otečeni limfni čvorovi ispod brade i oko vrata).^[43] Streptokokni faringitis može dovesti do raznih komplikacija^[44] i ponovna infekcija može povećati vjerovatnoću. U mnogim od njih nedostatak liječenja ^[45] i imunski odgovor tijela je odgovoran za dodatne neželjene reakcije^[46] Ovo uključuje:^[44]

• Šarlah.^[47] Pored simptoma strep grla, pojedinci mogu iskusiti pojačan crveni osip, pojačan crveni ton i jagodast jezik.^[47] Istaknuti osip općenito nestaje nakon nekoliko dana i može se ljuštiti nekoliko dana i sedmica.^[48] Liječenje je isto kao i za streptokokno grlo.^[49]
• Reumatska groznica. Reumatska groznica se općenito razvija nekoliko sedmica nakon što simptomi upale grla prođu i manja je vjerovatnoća da će se razviti ako se da hitno liječenje (antibioticima).^[45] Tipski simptomi mogu uključivati poliartritis (privremeni zglob bol u više područja), karditis ili bol u grudima, osip, potkožne čvorove i nevoljne trzaje. Vjeruje se da je reumatska groznica rezultat autoimunske reakcije na različita tkiva u tijelu koja su slična toksinima koje proizvodi Streptococcus pyogenes. Reumatska groznica može dovesti do ozbiljnijih komplikacija na srcu kao što su reumatska srčana bolest.^[50]
• Glomerulonefritis. Početak oštećenja bubrega koje se može pojaviti nekoliko sedmica nakon infekcije streptokoknom bolešću. Umjesto da je direktna posljedica infekcije u bubrezima, vjeruje se da je uzrokovana pretjerano reaktivnim imunskim odgovorom. Simptomi mogu uključivati krv ili proteine u urinu, hipertenziju i smanjeno izlučivanje urina. Može dovesti do daljeg oštećenja bubrega kasnije u životu ^[51]
• Otitis media. Infekcija srednjeg uha.^[52]
• Meningitis. Infekcija moždanih ovojnica centralnog nervnog sistema (mozak i kičmena moždina) koja dovodi do otoka. Simptomi se razlikuju i diferenciraju se kod odraslih i djece, ali mogu uključivati glavobolje, groznicu, ukočenost vrata i druge neurološke probleme. Rano liječenje je važno kako bi se spriječile ozbiljnije komplikacije.^[53]
• Sindrom toksičnog šoka. Teška reakcija tijela na toksine koje proizvode različite bakterije kao što je Streptococcus pyogenes.^[54] Nastaje kao posljedica preaktivnog odgovora imunskog sistema i može uzrokovati hipotenziju, groznicu i, u težim slučajevima, zatajenje organa.^[55]

• Puerperalna groznica je bila česta komplikacija porođaja, doprinoseći visokoj smrtnosti majki prije pojave antisepse i antibiotika.^[56]
• Erektilna disfunkcija i urinarna inkontinencija koje mogu uslijediti nakon prostatektomije.^[57][58]
• Maligna hipertermija može biti reakcija na opću anestetiku, kao komplikacija u operaciji.^[59]
• Fraktura rebara i grudne kosti mogu biti komplikacija pokušaja kardioplućne reanimacije.^[60]

• Sepsa (infekcija krvi) može se pojaviti kao komplikacija bakterijske, virusne ili gljivične infekcije.^[61]
• Pobačaj je najčešća komplikacija ranih trudnoća.^[62]
• Eczema vaccinatum je rijetka i teška komplikacija vakcinacikja protiv malih boginja^[63] kod osoba sa ekcemom.

• Neželjeni efekat
• Klasifikacija farmakoterapijskih preporuka
• Dijagnostika
• jatrogeneza
• Kasni efekat
• Nocebo
• Placebo
• Prognoza
• Nastavak