Bitka kod Siska
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Bitka kod Siska | |||
|---|---|---|---|
| Osmanski ratovi u Evropi | |||
 | |||
| Datum | 22. juni 1593. | ||
| Lokacija | Sisak, Hrvatska | ||
| Ishod | Pobjeda Hrvatske (u okviru Habsburške Monarhije) | ||
| Sukobljene strane | |||
| |||
| Komandanti | |||
| |||
| Žrtve | |||
| |||
Bitka kod Siska dogodila se 22. juna 1593. oko sisačke trougaone renesansne tvrđave, danas poznate pod nazivom Stari grad, koju je, na ušću Kupe u Savu, 1544. počeo graditi zagrebački kaptol u svrhu odbrane Hrvatskog Kraljevstva. U bitki su hrvatsko-slovensko-austrijske snage porazile osmanske trupe, kojima je zapovijedao dotad veoma uspješni bosanski begler-beg Hasan-paša Predojević.
Nakon što je turski sultan Murat III godine 1590. sklopio mir s Perzijom, počeli su upadi Osmanlija prema zapadu, sve do Kranjske, Štajerske i Koruške. Njemački car i ugarsko-hrvatski kralj Rudolf II poslao je izaslanike u Carigrad, koji su 29. oktobra zaključili primirje koje je trebalo trajati osam godina. Ipak, pod pritiskom vojnih krugova na svom dvoru, Murat je sljedeće godine za zapovjednika svojih jedinica u Bosni postavio Hasan-pašu Predojevića, poznatog po borbenosti i hrabrosti. On je 1592. uspio osvojiti Bihać i šire okolno područje te sveo Hrvatsku na "ostatke ostataka" (latinski: reliquiae reliquiarum).
Godine 1593. Predojević je počeo pripreme za daljnja osvajanja. Osmanlije su se u junu okupili kod Petrinje i našli nasuprot pokupske odbrambene linije, gdje se, između Karlovca (podignutog 1579) i Siska, nalazio niz manjih tvrđava. Pri prvom napadu su 14. juna osvojili Drenčinu kod Siska, a dan kasnije opkolili i sam tvrđavu Sisak s otprilike 12.000 ratnika. Na vijest o pokretima osmanske vojske, kraj Svete Klare kod Zagreba okupilo se približno 5000 boraca hrvatske, koruške, kranjske i drugih vojski, kako bi se uputili prema Sisku, gdje je bilo samo 800 branilaca pod komandom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića. U toj udruženoj kršćanskoj vojsci Nijemcima je zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Tomo Bakač Erdödi, a Slovencima karlovački general Andrija Auersperg.
Dana 22. juna 1593. kršćanska vojska, predvođena banom Erdödijem, stigla je do Siska te se između Kupe i Save sukobila s Osmanlijama. Nakon što su ih Osmanlije djelimično odbili, slovenski i njemački strijelci zaustavili su njihov protivnapad, pritisli ih, pa su se ovi morali povući prema Kupi. U međuvremenu je sisačka posada izašla iz tvrđave i zauzela mali most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, pa je tako Osmanlijama onemogućeno povlačenje. Njima nije preostalo ništa drugo nego da pokušaju preplivati rijeku i tako nađu spas. Mnogi su se pritom utopili, a među njima i sam Hasan-paša. Preostali dio osmanske vojske razbježao se, ostavljajući za sobom naoružanje i namirnice.
Sisačka bitka bila je povod ratu koji su 17. jula 1593. Osmanlije objavile Habsburškoj Monarhiji, nazvanom Dugi rat, koji je trajao u periodu 1593–1606. Bitka je bila prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanskog prodiranja dalje u Evropu, a imala je i psihološki utjecaj, jer je njome prvi put nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na tadašnjoj hrvatsko-osmanskoj granici.