Beatifikacija

Beatifikacija (latinski: beatus, blagoslovljen, grčki: μακάριος, makarios i latinska riječ facere, učiniti) proglas je Rimokatoličke crkve o mrtvim ljudima koji su dobili pristup raju i sposobnost da posreduju u korist pojedinca koji se moli u njegovo ili njeno ime. Beatifikacija je treći od četiri koraka procesa kanonizacije. Osoba koja je beatificirana dobija titulu "blaženi", odnosno "blažena" (latinski: beatus, odnosno beata).

Riječ beatifikacija vjerovatno dolazi u upotrebu u 4. vijeku, a prvi put se počela koristiti u Crkvi u Kartagi, ali ideja je vjerovatno starija. U ranije vrijeme ta čast je bila lokalna i bila je prenošena sa jedne dijeceze drugoj uz biskupovo odobrenje. Dokaz^{[nedostaje referenca]} za to su rana kršćanska svetišta u kojima se nalaze freske samo lokalnih mučenika. Neke betifikacije biskupa u srednjem vijeku bile su skandalozne u usporedbi sa današnjim beatifikacijama. Naprimjer, Karlo Veliki beatificiran je od strane biskupskog skupa samo kratko vrijeme poslije smrti. Nikad nije kanoniziran (proglašen svetim), a štovanje njega je rijetko. Ipak je dato dopuštenje da se slavi misa u njegovu čast u Aachenu i Osnabrücku, ali bez prava da ga se naziva blaženim.

Zakon o kanonizaciji sastavljen 1983. godine kaže^{[nedostaje referenca]} da se u buduće mora dokazati jedno čudo da bi se založilo za beatifikaciju neke osobe, mada to pravilo ne vrijedi za one koji su umrli kao mučenici, jer je njihova svetost već dokazana pošto su umrli zbog mržnje prema katoličkoj religiji (odium fidei).

Svetački dani za blažene nisu jednaki, već se slave samo u regijama gdje je blaženik poštovan. Naprimjer, hrvatski katolici 25. oktobra slave kraljicu Katarinu Kosaču, koju drugi katolici ne slave. Također, osoba iz jedne zemlje može biti slavljena u sasvim drugoj zemlji. Naprimjer, Ivan Duns Škot slavi se u Kölnu, Njemačka, te kod franjevaca širom svijeta.

Ivan Pavao II promijenio je stari katolički način beatifikacije. Do oktobra 2004. godine beatificirao je 1340 ljudi^{[nedostaje referenca]}, više od ijednog pape. Nasljednik Ivana Pavla II, papa Benedikt XVI, ukinuo je običaj da se proces beatifikacije odvija u Vatikanu, te odredio da se proces može održati u mjestu gdje je osoba živjela, a proces vodi kardinal te države.

Potvrda kulta je drugačija procedura, gdje Crkva odobrava kult lokalne osobe, sa dokazom da je ta osoba vrijedna slavlja. Tu potvrdu daje kršćanski narod i nije slična proceduri kanonizacije ili beatifikacije, ali osoba koja se slavi može nositi titulu "blaženi".[1]

• Vatikanski sajt s novim procedurama
• Proces postajanja svetim Arhivirano 10. 2. 2014. na Wayback Machine - članak koji objašnjava postupak kanonizacije kroz povijest u Katoličkoj crkvi.
• Beatifikacija i kanonizacija
• Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 1. 2023.

Commons ima datoteke na temu: Beatifikacija