Abdurrahman ibn Avf
| Dio serije članaka o |
| islamu |
|---|
 |
Abdurrahman ibn Avf | |
|---|---|
| Rođenje | oko 581 |
| Smrt | 654 |
Abdurrahman ibn Avf (arapski: عبد الرحمن بن عوف, oko 581–654)[1]:94,103[2] bio je jedan od najbogatijih ashaba poslanika Muhammeda, poznat je po tome što je bio jedan od desetorice kojima je obećan Džennet prema vjerovanju sunitskih muslimana.[3]
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Njegovi roditelji su bili iz klana Zuhra iz plemena Kurejš u Mekki. Njegov otac je bio Awf ibn Abd Avf, a majka al-Šifa bint Awf.[1]:94
Prvobitno ime mu je bilo Abd Amr ("sluga Amra"). Muhammed ga je preimenovao u Abdurrahman ("sluga Najmilosrdnijeg").[1]:94 Također se kaže da je njegovo izvorno ime bilo Abdul Kaaba.[1]:94-95
Oženio se Habibom bint Jahsh, čija su sva braća pristupila islamu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Ebu-Bekr je razgovarao sa Abdurrahman o islamu, a zatim ga je pozvao da se sastane sa Muhammedom, koji je čuo njegovu izjavu vjere i naučio ga islamskim molitvama. To je bilo prije nego što su muslimani ušli u kuću El-Arqama; Abdurrahman je bio jedan od prvih osam ljudi koji su prihvatili islam.[4]:115–116[5] Otprilike 614. paganske Kurejšije u Mekki "pokazivali su svoje neprijateljstvo prema svima onima koji su slijedili poslanika; svaki klan koji je imao muslimane" je napadnut."[4]:143 Uobičajena prijetnja muslimanskim trgovcima bila je: "Bojkotovaćemo vašu robu i svesti vas na prosjačenje."[4]:145
Abdurrahman je bio jedan od pionirske grupe od petnaest muslimana koji su emigrirali u Abesiniju 615. Kasnije su im se pridružili i drugi muslimani, formirajući grupu od preko stotinu osoba. "Oni su se tamo sigurno smjestili i zahvalni na zaštiti Negusa; tako da su mogli obožavati Allaha bez straha, a Negus im je pokazao ljubazan gest i toplo gostoprimstvo kao što je prorekao Poslanik čak i prije nego što su otišli."[4]:148 Krajem 619. ili početkom 620. "čuli su da su Mekanci prihvatili islam." Ispostavilo se da ovo nije u potpunosti istina, međutim priličan broj ljudi je prihvatio islam kao rezultat obraćenja i Omera i poslanikovog amidže, samog Lava, Hamze. Abdurrahman je bio jedan od četrdesetoro koji su "pošli u domovinu. Ali kada su se približili Mekki, saznali su da je izvještaj lažan, tako da su ušli u grad pod zaštitom građanina ili u tajnosti."[4]:167–168 gdje je odsjeo kod Saada ibn el-Rabija.[4]:218
Smrt
[uredi | uredi izvor]Abdurrahman je umro u Medini 32. godine po Hidžri (653-654. n. e.) u dobi od 72 godine. Sahranjen je u El-Baqi', u Medini.[6]
Zanimljivost
[uredi | uredi izvor]Abdurrahman je klanjao sabah kao imam prilikom pohoda na Tebuk, kada je Muhammed zakasnio u džemat. Kada je Poslanik stigao, klanjao je za Abdurrahmanom.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d Muhammad ibn Saad. Kitab al-Tabaqat al-Kabir Volume 3. Translated by Bewley, A. (2013). The Companions of Badr. London: Ta-Ha Publishers.
- ^ "Abdel-Rahman Ibn Awf (580Ad-32Hijri/652Ad) A study in his Religions, Economic and Political Role in the State of Islam During its Emergence and Formation". An-Najah Scholars (jezik: English). An-Najah National University. 2014. Arhivirano s originala, 25. 6. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2016.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ "Jami' At-Tirmidhi". Arhivirano s originala, 6. 5. 2021. Pristupljeno 11. 3. 2021.
- ^ a b c d e f Muhammad ibn Ishaq. Sirat Rasul Allah. Translated by Guillaume, A. (1955). The Life of Muhammad. Oxford: Oxford University Press.
- ^ Imajte na umu da izraz "prvih osam muškaraca" ne uključuje nekoliko žena čije je ispovijedanje vjere možda bilo ranije.
- ^ "
ثالثا: فضل عبد الرحمن بن عوف رضي الله عنه - الموسوعة العقدية - الدرر السنية". Arhivirano s originala, 7. 12. 2021. Pristupljeno 14. 2. 2022.
Bibliography
[uredi | uredi izvor]- Ahmad, Shayriin (2021). "جهاد عبد الرحمن بن عوف" [Jihad Abdel Rahman bin Auf]. mawdoo3.com (jezik: arapski). mawdoo3.com. Pristupljeno 7. 12. 2021.
- Lewis, Bernard (1970). "On the Revolutions in Early Islam". Studia Islamica. 32 (32): 215–231. doi:10.2307/1595221. JSTOR 1595221. Pristupljeno 11. 11. 2021.
- Q. Ahmed, Asad (2011). The Religious Elite of the Early Islamic Ḥijāz: Five Prosopographical Case Studies (jezik: English) (Illustrated izd.). Occasional Publications UPR. ISBN 978-1900934138. Pristupljeno 7. 12. 2021.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- Zaman, Hasanuz (1970). Trade in Islam: Principles and Practices Motamar publication. Umma Publishing House. str. 40. Pristupljeno 11. 11. 2021.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
